Pad globalnih zaliha pšenice

Da bi razumijeli kretanja cijena žitarica na tržištu i snage koja vrši pokretanje istih snaga vrlo je važno, osobito u vrijeme niskih cijena da to analiziramo.

U svom siječanjskom izvješću o tržištu žitarica, USDA je dodatno povećao svoja očekivanja u pogledu proizvodnje pšenice na tržištu u 2023./24., ali to je ipak još uvijek malo ispod svjetskog rekorda od prošle godine. U međuvremenu, potrošnja i dalje nastavlja rasti i sada je iznad godišnje proizvedene količine. Svjetske zalihe na osnovu  ovih procjena smanjiti. Ovo nije  bilo viđeno od sezone 2015./16. razlike su količinski od 10 milijuna tona, što nije toliko značajno u kontekstu proizvodnje i potrošnje na svjetskom tržištu koja godišnje proizvodi 800 milijuna tona. Možda je i zbog toga tržište ovu vijest primilo lagodno.

Tržište pšenice stoga nastavlja svoje kretanje u uskom opsegu. To se ne odnosi i na kukuruz, koji je sa povećanje proizvodnje reagirao padom cijene. Za  ovaj proizvod važi da proizvodnja sve više premašuje potrebe prerađivačku industriju, i zbog toga svjetske zalihe se povećavaju.

Ruska ofenziva na tržište pšenice

Ostajući kod pšenice, USDA svoja očekivanja o rastu proizvodnje uglavnom se temelji na ruskoj proizvodnji, ali Ukrajina i Saudijska Arabija također očekuju više uroda nego što su prognoze pokazale od mjesec dana ranije. Zanimljivo je da unatoč da eksportne kvote povećale naviše od prvog mjeseca ove godine iz Australije, Kanade, Rusije i Ukrajine, ali globalna potrošnja ostaje ispod prošlogodišnjeg rekorda.

Jedina je razlika da Rusija koja je (također) u ofenzivi na globalnom tržištu pšenice.

Posljednjih 20 godina vidjelo se da  ruska proizvodnja dolazi do sve većeg izražaja na tržištu pšenice. Podsjetimo se, da je riječ je o zemlji koja je još bila neto uvoznik u sezoni 1999./2000. Zatim, kao odgovor na zabrane EU-a, i počela je graditi svoje poljoprivredno gospodarstvo i već četvrtu godinu zaredom postala najveći svjetski izvoznik pšenice. U međuvremenu je redom ostavio i za leđa glavne aktore na svjetskom tržištu: Europsku uniju, Kanadu, Sjedinjene Države, Australiju i Argentinu. U sezoni 2023./24. Rusija će postići novi globalni izvozni rekord, za koji se očekuje da će dosegnuti 51 milijun tona pšenice. To je 3,5 milijuna tona više nego prethodne godine.

Ove  uspjehe postiže na taj način što se  širenjenjem isporuke u zapadnim zemljama. Udaljenost od ruskih luka do tržišta na zapadnoj hemisferi kraća je  naspram ostalih konkurenata. Ruske eksportne cijene nadmašile su prednost prijevoza ostalih izvoznika. Jedno od novih ruskih tržišta je i Brazil. Povijesno gledano, uvoz Brazila prvenstveno dolazila je iz Argentine zbog blizine i povlaštenog pristupa tržištu –  i zbog članstva u Mercosuru. Međutim, Brazil već uvozi više pšenice iz Rusije nego iz Argentine. U gospodarskoj godini 2023./24. ruski će urod ponovno porasti, dok su zalihe u Argentini niske zbog suše.

Drugo tržište na kojem je Rusija povećala svoj tržišni udio je Meksiko. Rusija se vratila na meksičko tržište 2022/23 i već je izvezla 600 tona. Odatle istiskuje Sjedinjene Države velikom brzinom.

Ukrajina jača tržište žitarica EU

Ako Rusija, onda i Ukrajina također zaslužuje riječ. Ukrajinski izvoz pšenice također je porastao zbog širenja trgovine s Europskom unijom, ali je i dalje 22 posto manji nego prethodne godine. Do kašnjenja je uglavnom došlo zbog poteškoća pomorskog transporta u smjeru Afrike i Azije.

Međutim, ukrajinski izvoz pšenice u EU porastao je za 29 posto između srpnja i listopada, čime je postala najveći isporučilac.

U Europsku uniju je do 8. siječnja isporučeno 4,9 milijuna tona žitaricu i time je ostvario 66 posto tržišnog udjela u sektoru uvoza.

S obzirom na jačanje uvoza iz Ukrajine, USDA je u svom siječanjskom izvješću povećala očekivani uvoz pšenice u EU na 11 milijuna tona. Što ipak malo zaostaje za prošlom godinom. Potražnja za uvozom žitarice prvenstveno je posljedica teške španjolske suše i pada njemačkih prinosa. Tako je Španjolska postala najveće tržište za ukrajinsku pšenicu u EU, a slijedi je Rumunjska.

USDA je također povećala podatke o zalihama pšenice u Ukrajini ovog mjeseca, što je u skladu s podacima Državne službe za statistiku Ukrajine, koji također ukazuju na veće zalihe i manju potrošnju stočne hrane u 2021./22. i 2022./23.

Ove se već davno nije bila pojava: sada stočarstvo počinje biti sve bolji posao u Mađarskoj

Prema mišljenju stručnjaka, ako se ne dogodi neki dramatičan događaj, ova i iduća godina mogle bi dovesti do jačanja stočarstva u Mađarskoj – rečeno je na konferenciji održan nedavno. Dodali su da se, zahvaljujući trenutno niskim stagnirajućim cijenama žitarica, definitivno može očekivati ​​rast domaće industrije stočne hrane u 2024. godini, no istodobno je važno vidjeti da je europska proizvodnja stočne hrane značajno smanjena posljednjih godina, a to bi moglo nastaviti i u buduće zbog pada potrošnje. Na okruglom stolu skupa, između ostalog, govorilo se i o tome da je u domaćoj ratarskoj proizvodnji potrebna diverzifikacija te da se umesto 4-5 osnovnih kultura uzgajaju i one koje se mogu prodati na domaćem tržištu.

Sve se bolje vidi da se cijene ne kreću , već su dugo na istoj razini i prdviđanja cijena novog uroda su slična. Sigurno je da se sada okrećemo sljedećem razdoblju sa dosad neviđenim količinama zaliha – naglasio je Zoltan Kulik, predsjednik Uprave Vitafort d.d. Istaknuo je da mnogi još uvijek nisu prodali svoju žitaricu, iako neće biti poskupljenja, što znači da troškovi ishrane stoke obećavaju da će biti ravnomjerni, u 2024. godini i očekuje se veliki porast u industriji stočne hrane u mađarskoj. Između ostalog, stručnjak je govorio i o činjenici da je europska proizvodnja stočne hrane posljednjih godina značajno smanjena zbog pada potrošnje, ozbiljan problem za budućnost je što se kontinent neće moći sama zadovoljiti tržište.

Zoltan Kulik

Akoš Varga, predsjednik uprave UBM Grupe, smatra da će se, ako ne bude suše, sadašnje cijene žitarica sigurno ostati, zbog čega se može očekivati ​​predvidljiva cijena stočne hrane. Ako ne bude dramatičnih – klimatskih ili političkih – događaja, onda ova i iduća godina mogu dovesti i do jačanja stočarstva u Mađarskoj. Stručnjak pozitivno gleda na život i uzgajivača i distributera stočne hrane u narednom razdoblju, ali je istovremeno kao veliki problem naveo to što je u domaćem ratarstvu od usjeva zastupljeno samo 4-5 osnovnih biljaka, iako bi potrebno diverzifikacija a treba uzgajati i druge vrste koje se kod nas lako mogu isto i prodavati.

U zapadnom dijelu Europe do 2050. godine očekuje se vrlo snažan rast stanovništva, dok se u istočnom i južnom dijelu očekuje pad istog. Stočarstvo jasno ide u tom smjeru, pa moramo prihvatiti velike trendove i prilagoditi se njima. Ako mnogi ulagači u Mađarskoj ulože novac u prehrambenu industriju, proizvođači stočne hrane, uzgajivači usjeva i stočari također mogu imati koristi od povećanja potražnje.

– istaknuo je Akoš Varga. Osvrnuvši se na rusko-ukrajinski rat, rekao je da će, po njegovom mišljenju, po završetku rata videćemo stvaranje jedne mnogo manje Ukrajine, koja će biti jasno okrenuta prema Zapadu, ali će i ta veličina će biti vrlo veliki udio u europskoj poljoprivredi. Stoga se moramo već sada pripremiti za ovo i kad dođe vrijeme biti bolji od njih.

Akoš Varga

Prema Zoltanu Beneu, direktora tvrtke Karintia d.o.o., soja će sigurno imati svoje mjesto u budućnosti. Trenutno mnogi ratari razmišljaju zemlju neobtađenu ili ozelenjivanju na svom području i ne poduzimaju ništa, ali to, ističe stručnjak, ne može biti budućnost, jer se mora razmišljati o tome da povećamo kvalitet, i zemljoradnici moraju ići u tom smjeru.

Po našem mišljenju, površine zasijane sojom dosegnut će povijesni vrhunac i premašit će 77.000 hektara. Iako budućnost ne može biti takva da uvijek kalkuliramo sa sušama, ako se ipak opet dogodi, soja je dobar izbor jer ova  biljka se može jeftinije proizvesti i pod ovakvim vremenskim uslovima.

Zoltan Bene

Tibor Nađ, direktor integracije i strategije u tvrtki Bonafarm, vjeruje da zahvaljujući niskim cijenama žitarica i niskim cijenama stočne hrane, proizvođače čeka dobro poslovanje, što znači da će troškovi ishrane biti niski. Troškovno gledano, jedino se troškovi žive radne snage svake godine kontinuirano povećavaju za 10-15 posto. Stručnjak je naglasio da uzgajivači imaju jednu zadaću, a to je da proizvode što učinkovitije i sa što manjim izdacima, kako bi mogli i sami bili što učinkovitiji.

No sve to ovisi i o kretanju cijena, jer trenutno je cijena žive svinje u milosrdnom stanju, može se ostvariti vrlo dobra zarada u kojoj uglavnom uživaju proizvođači svinja, ali je i proizvodnja prasadi relativno isplatljiiv. Proizvodnja brojler pilića ima predvidljivu cijenu, samo treba se paziti na učinkovitost i količinske kapacitete isporuke. I spomenemo patku koja je trenutno u jako lošem položaju, sa užasnim velikim zalihama, malom potražnjom, sektor je trenutno u gubitku rekao je stručnjak. Dodao je kako otkupne cijene nikada nisu troškovno kalkulisane, već uvijek se tržište ovisi o ponudi i potražnji.

Tibor Nađ

O važnosti higijene životinja govorila je Emeše Kovač, voditeljica poslovnog razvoja P&P tvrtke Kersia Hungaria d.o.o., na okruglom stolu iste ove konferenciji. Kako je rekao, brojne probleme u tom segmentu izazvala je činjenica da je bilo mnogo puta epidemija ptičje gripe diljem zemlje,  iako je svinjska kuga kod nas prisutna „samo” kod divljači, u susjednim zemljama već pravi probleme u njihovim dvorištima. . Naglasio je kako je važno da higijenski uređaji pridonose povećanju profitabilnosti sektora, farmi i tvrtki, no ključni element svega je prevencija i uspostavljanje strožeg protokola.

Na mnogim mjestima postoji problem sa kvalitetnom radnom snagom ili nedostatkom iste na farmama.Zadržavanje  ovih trendova nažalost se smatra najmanje poželjnim postupkom na većini farmi.

Emeše Kovač

Stručnjak je izjavio: nerealne cijene svinjskog mesa moramo zahvaliti sami

Činjenica da je trenutna konzumacija mesa u današnje vrijeme neodrživa. Otvara mnoga pitanja, zbog čega se na policama sve više mogu pronaći vegetarijanski i veganski zamjenski proizvodi za meso. Obično ih ne proizvode tvrtke za proizvodnju mesa, pa je gotovo jedinstveno da se tvrtka Pápai Hús smatra pionirom u ovom sektoru u Mađarskoj. Pitanje je isplati li se to našoj tvrtki koja se preradom mesa bavi već 110 godina? O tome je, između ostalog, i ozbiljnim problemima s kojima se svinjogojski sektor suočava, govorio direktor Péter Szappanos, direktor tvrtke Pápai Hús. Jedno je sigurno: situacija je teška, a izlazak iz nje bit će sve teži i teži.

Tvrtka Pápai Hús ima već dugi staž na mađarskom tržištu, gotovo svi kupci su se susreli s njihovim proizvodima na domaćem tržištu. Što kupci trenutno najviše traže?

Naša tvrtka ima prednosti u proizvodima sa tradicionalnim načinom proizvodnje i neke od netradicionalnih  vrsta proizvoda. Što se tiče tradicijskih proizvoda, našasortiman je vrlo širok, ali ono što je relativno jedinstveno na tržištu je tradicionalna seoska dimljena šunka i seoska dimljena lopatica, koji se proizvode tradicionalnom metodom odležavanja u soli od 6-10 tjedana. To je danas vrlo rijetko jer se u njega jako dugo ulaže kapital proizvođača, ali to mu daje tradicionalni kvalitet bez dodatog konzervansa. Druga tradicionalna kategorija proizvoda, koja postaje  sve traženija na tržištu, je špek i slanina. Osim toga, tu su i proizvodi od svinjskog mesa, posebno hurke i švargla. Obujam prodaje ovih dviju grupa proizvoda pokazuje stabilan  pad prodaje jer je mlađa dobna skupina nažalost je manje zainteresirana za ovu vrstu proizvoda a starijoj dobnoj skupini ponestaje mogućnosti za kupnju, tako da postoji ugrađeni pad koji je također važeća za tržište svinjskog mesa u cjelini.

Tvrtka se počela baviti i veganskim proizvodima. Kakve ste povratne informacije dobili o njima i zašto ste ih počeli proizvoditi?

Veganski proizvodi smatraju se velikom mogućnošću za uspjeh, bez pretjerivanja. Ali i ovdje postoje dvije različite škole. Onaj koji apsolutno niti ne pokušava okusiti meso, gdje je naglasak na povrću, a to je ono što kupci traže. Nama, međutim, oni nisu ciljna skupina, već tzv. fleksitarijanci. Bez obzira na to, također dobivamo vrlo dobre povratne informacije od naših kupaca vegana i vegetarijanaca. Nekako smo uspjeli premostiti taj veliki jaz između onih koji odbijaju meso i onih koji ga ne odbijaju. Srećom, bili smo prihvaćeni s obje strane. Ovdje pronalazimo najveće mogućnosti za razvoj.

Inače, kad kažem meso, uvijek mislim na svinjetinu, jer s aspekta profitabilnosti svinjsko meso i peradarstvo izgledaju kao dvije potpuno različite industrije, iako je zajedničko u njima da prerađuju meso. Zajedničko je obilježje da je u Mađarskoj zadnjih godina u oba segmenta došlo do predviđenog smanjenja potrošnje u oba segmenta, s padom količine prodaje za 1-2 procenata svake godine. Ozbiljno poskupljenje tijekom 2022.-2023. još je više smanjilo potrošnju, no to se odražava i u činjenici da skupina mlađih naraštaja sve češće odbija meso. Sve je vidljivije predviđeni  porast potrošnje zamjenskih proizvoda za meso, a i njihove cijene su sve povoljnije. Ne uzimajući u obzir vrlo jeftine proizvode na bazi soje, u prosjeku možemo reći da su zamjenski proizvodi za meso bili puno skuplji od svojih istih mesnih proizvoda. Sada su pak samo malo skuplje, i ovako je razlika između njih minimalna.

Odakle ideja da tvrtka proizvodi veganske proizvode?

Za direktora sam imenovan u ožujku 2019. Moj novi menadžerski tim i ja napravili smo vrlo iskreni pregled mogućnosti, fokusirajući se na ono što bi se moglo učiniti drugačije nego se radilo ranije. Glavni zaključak ovoga bilo je da su mogućnosti na tržištu mesnih proizvoda vrlo ograničena. Jasno je da na likvidnom tržištu svaka šunka ili slanina mora svladati ogromne prepreke kako bi bilo koji potrošač stavio u svoju korpicu. Bez obzira na to, i tu je bilo zadataka, uglavnom smo obnovili pakovanje i imidž brenda.

Veliko iznenađenje za nas je bilo to što smo shvatili da je sve lako dostupno za proizvodnju zamjenskih proizvoda za meso, i kako još nije bilo dominantnih tvrtki  u ovom segmentu, mislili smo sve staviti na jednu kartu i probati vegansku liniju, jer to će biti tržišna potražnja u buduće. To nije bilo toliko očito sredinom 2019., i priznajem, kolektivno smo čekali sa suspregnutim dahom nakon lansiranja na tržište u lipnju 2020. da vidimo hoće li naši potrošači koji vole meso reći da nisu skloni ovom novom trendu i da će nam okrenuti leđa. Srećom, doček na tržištu je nadmašio sva naša očekivanja : mjesecima smo dobivali pisma pohvale, čak i od vegana, kako je to što radimo dobro. Ne želimo osuđivati, želimo svima biti na usluzi: i onima koji jedu meso i onima koji ne jedu. Ovakav pristup je naišao na veliki odjek kod naših potrošača jer u ovom segmentu nije bilo negativnih reakcija. I sada je ovaj segment proizvodnje puno manji od našeg segmenta prerađevina mesne industrije, ali rast je ogroman i ima ozbiljan potencijal. Obim se svake godine udvostručuje, a prodaja se u tri godine više od osam puta povećala.

Da li je trenutna potrošnja mesa doista neodrživa?

Tendencija europske potrošnje mesa je vjerojatno održiva, jer Europa je veliki izvoznik, pa čak i ako smanjimo proizvodnju, još uvijek može snabdevati sopstveno tržište. Ovdje se postavlja pitanje, ako 100 milijuna ljudi u Africi, Aziji, koji se izdižu iz ekstremnog siromaštva, žele konzumirati istu količinu svinjetine po osobi, može li se to riješiti, a odgovor je vjerojatno da se to stvarno ne može riješiti. Sigurno je da  treba izvršiti reforme, uključiti aspekte dobrobiti životinja i zaštitu klimatskih prilika, kao i negativnosti transporta robe. Mislim da nije dobro da se svinja zakolje u Španjolskoj, tretira konzervansima da se može dugo čuvati, pa pošalje na put 2000 kilometara, i opet je na kraju jeftinija od proizvoda domaćim tržištima. Očito nikome ne možemo zabraniti da kupi Serrano šunku ako to želi kupiti, jer mi to kod nas ne možemo na kvalitetan način proizvesti.

Nažalost, mora se istaknuti da teren nije ravnopravno uređeno, ima mjesta gdje dobivaju puno veću poticaje proizvođači. Ovo nije pošteno naticanje. Naizgled se natječu isti proizvodi, ali u Austriji, primjerice, ljudi ne kupuju španjolsko meso iako je jeftinije. Moje osobno blagdansko iskustvo je da u većini restorana jelovnik počinje činjenicom da šunku naš obitelji kupuje tradicionalno od 1965. godine od jednog proizvođača, a jaja od druge proizvođača od 1970. godine i tako dalje. Ovo očito nije najjeftiniji način nabave namirnice, ali je njegova kvaliteta sasvim drugačijeg kvaliteta, i sigurno  da podržava nacionalno gospodarstvo. Zbog toga je nastao Hungarian Product zaštitni znak, situacija sa ovom klasifikacijom uveliko popravila, ali smo još uvijek u velikom zaostatku u odnosu na, primjerice, Austriju.

Da li je potražnja za proizvodima Pápai Hús pala zbog povećanja cijena? Ako je, u kojoj mjeri se to irazilo?

Kod svinjskog mesa poskupljenja su bila ogromna u posljednjih godinu i pol dana, no treba napomenuti da je glavni razlog tome što je i živa svinja i svinjsko meso iznimno poskupila. Posljednji mjesec kada nije bilo poskupljenja bio je siječanj 2022. godine. Ako se uzmu cijene koje su tada vladale  da su 100%, onda su u usporedbi s tim otkupne cijene peradi za klanje i mlijeka dosegle svoj vrhunac u prosincu 2022. sa 149% kod drugog 180%, a prema posljednjem službenom izvješću Statističkog Zavoda, one su na 140% i 118% u kolovozu 2023., tako da su te cijene značajno pale u odnosu na svoju najveću cijenu. Nasuprot tome, najviša cijena živih svinja bila je 200% u srpnju 2023., ali je cijena u kolovozu 2023. još uvijek na 195%. Dakle, u usporedbi s poskupljenjem peradi za klanje, poskupljenje je gotovo dva i pol puta veće, dok je u usporedbi s poskupljenjem otkupne cijene mlijeka poskupljenje bila više od pet puta. Otkupna cijena  živih svinja u strukturi troškova svih klaonica i prerađivača je najveći izdatak i bez povećanja cijena ne može osigurati rentabilnost prerade.

Sa stajališta prerađivača nismo dizali cijenu onoliko koliko smo trebali, ali razumijemo da se sa stajališta potrošača povećanje cijene u tržnicama od 40-50 procenata smatra pretjeranim. Prošlog smo ljeta od nekoliko trgovačkih lanaca dobili posebne upute da proizvodimo samo jeftinije proizvode, a naš premium kategorija proizvoda, koja se prethodnih godina lijepo prodavala, osjetno je opala. No, dao bih nadu i potrošačima:ako se nastavi povoljan trend pada cijena svinjskog mesa, tada ćemo moći i mi smanjiti cijene proizvodnje. S druge strane, valja istaknuti da zbog gore opisanog rasta otkupnih cijena svinja za klanje ne čudi što se do sada nije razgovaralo o sniženju cijena u tržnicama.

U sektoru je također bilo problema i nabavom  sirovina. Odakle ih tvrtka nabavlja? Je li bilo zastoja po ovom pitanju?

Uglavnom radimo s mađarskim sirovinama. Kod živih svinja transport je također ozbiljno opterećenje za samu životinju, a uz to je i znatno skuplji, pa se svi prerađivači trude sa što bliže okoline nabaviti sirovinu za preradu. 90 posto živih svinja dolazi nam iz kruga od 100 kilometara. Ovaj kratki opskrbni lanac dobar je i za dobrobit životinja i ugljenični otisak. Vrlo je rijetko, ali događa se da sve sirovine dolaze iz Slovačke i Češke. Poteškoća u uzgoju životinja je u tome što je gotovo nemoguće točno predvidjeti koliko će vremena trebati životinjama da postignu klaoničku težinu, stoga, ako u određenom tjednu nema dovoljno raspoloživih količinu kod proizvođača u području, moramo uzeti u obzir transport sa drugih farmi.

Problema sa svinjogojstvom u EU ima dosta. Što mislite, što bi mogao biti glavni problem?

To je vrlo teško pitanje, ali problemu svakako pridonosi i činjenica da je vrijeme potrebno za povećanje/smanjenje broja svinja za klanje traje  jako dugo. Ako netko danas odluči da želi proizvoditi više svinja za klanje, mora odabrati krmače koje će biti osjemenjene za 2-3 mjeseca, tada će bremenitet biti 4 mjeseca, nakon toga ide otprilike 5 mjeseci tova. Kod peradi je ovaj ciklus mnogo kraći. Tamo se može napraviti za 1-2 mjeseca ako netko želi više ili manje. A proizvođači svinja moraju donijeti odluku na temelju očekivanja kako će se  cijena živih svinja kretati za godinu dana. To se ne može predvidjeti i ne postoji financijski instrument koji bi to izračunao. Cijene svinja za klanje u Mađarskoj se u praksi određuju referentnom cijenom koja se odnosi za Njemačku, koju jednom tjedno priopćava njemačka strukovna organizacija, a koja se određuje isključivo s obzirom na njemačke uvjete proizvodnje, koje su za nas potpuno netransparentne. Ova takozvana njemačka „berzanska cijena ” objavljuje se u srijedu u 15:30 i primjenjuje se za cijelu Njemačku za sljedeći kalendarski tjedan.

Naziv berzanska cijena potpuno je pogrešan, jer to nije berza i na njoj se ne može trgovati. Ovo je referentna cijena. Nažalost, to je prihvaćeno kao referentna točka u svim zemljama u okruženju i u velikoj većini ugovora ove otkupne cijene su navedeni kao merodavni. Konkretno, to znači da ni proizvođači ni prerađivači ne mogu kalkulirati više od tjedan dana unaprijed po kojoj će se cijeni prodavati ili kupovati svinje za klaonicu. Ovu situaciju dodatno komplicira činjenica da se njemačka cijena svinjetine određuje u eurima, pa čak i užurbana i nepredvidiva kretanja tečaja forinte mogu ozbiljno utjecati na konačnu cijenu koja se plaća u forintama. Moram reći da sam bio u mnogim industrijama, ali nikad nisam vidio nešto slično. Problem stvara i to što se troškovi sirovinske strane ne mogu unaprijed pokriti, jer sa druge strane trgovački lanci od prerađivača za robu pod vlastitim brendom očekuju stabilno niske cijene i za godinu dana. Vidi se da na ovaj način prerađivači moraju preuzeti ogromne rizike, a kada cijena svinjskog mesa u kratkom roku značajno poraste, sigurno je da će im se profitna marža koja im se raspolaže u velikoj mjeri smanjiti.

Da li je bilo nezadovoljstvo među prerađivača zbog toga?

Problem je što smo dužni sami sebi, jer nas nitko ne tjera da ovim cijenama budemo zadovoljni. Bilo je dugo razdoblje 2020.-2021. kada je cijena svinja bila vrlo niska, 1,19 eura/kilogramu. Ljetos je pak bila već 2,5 eura. Ovo je neizdrživ teret. Kada su cijene hrane i energenata eksplodirale u ožujku 2022. godine, izniman i dinamičan rast cijena živih svinja bio je prihvatljiv, tada je cijena porasla na oko 2,0 eura/kilogram i oko toga se kretala sve do veljače 2023. godine. S druge strane, bilo je potpuno neshvatljivo kada su u proljeće 2023. godine nakon značajnog korigirale na niže razine također i cijene stočne hrane i energenata, ali je istovremeno svinjsko meso poskupjelo za još 25% na vrijednost od 2,5 eura/kilogramu. . Nije postojao razlog za ovo poskupljenje i tu se iznimno dugi period prilagodbe pojavio kao rezultat stagnacije cijena. Mnogi proizvođači svinja vjerojatno su izgubili mnogo novca kada je cijena bila 1,19 eura i mnogi su prestali sa proizvodnjom. Podaci pokazuju da se, unatoč smanjenoj potražnji, broj krmača i svinja još više smanjilo, zbog čega je došlo do nestašice na tržištu svinja za klanje, i ova neravnoteža ponude i potražnje digla je cijenu i do 2,5 eura. Zbog pada cijena stočne hrane i energenata, to je već bilo jako primamljiva cijena za proizvođače, pa su oni koji su mogli proširiti proizvodne kapacitete to i učinili. Dakle, trenutni trend pada cijena svinjskog mesa možda je već rezultat ovog naglog povećanja ponudbe sa strane farmera.

Ovu teoriju potvrđuje i teorija regulacije, prema kojoj što je vrijeme isporuke dulje, to će oscilacije cijena biti veće. Apsolutno smo to predvidjeli na tržištu. Došlo je do vrlo velikog rasta cijena u 2019.

godini, nakon čega je uslijedio vrlo veliki pad u 2020. i 2021. godini, zatim ponovno rast na novi povijesni maksimum s proljeća 2022. godine, a sada se čini da je opet krenuo trend pada cijena. Ali to nije dobro za cijelokupno društvo  jer uz takvu neizvjesnost ni proizvođač ni prerađivač ne mogu dugoročno donositi ozbiljne  investicijske odluke. Ne može se prihvatiti da svake godine-dvije padnemo s jedne strane na drugu stranu konja, pa se bilo da se govori sa strane proizvođača, bilo da se govori sa strane prerađivača, bilo da se potrošači, zbog vanjskih okolnosti, dugotrajno nalaze u izrazito negativnoj situaciji.

Postoji li gotov recept za ovo?

Ne postoji gotov recept, ali se može izraditi jedan koncept. Iako sam u osnovi apsolutni zagovornik slobodnog tržišta, mislim da tu treba intervenirati, jer samoregulacija tržišta očito ne može učinkovito funkcionirati. Trebalo bi postići da se proizvodi zemalja iz kojih su poluproizvodi koji predstavljaju oko polovicu jedne svinjetine i mogu se prodavati po znatno višoj cijeni na Dalekom Istoku  sa onim  zemaljama koji  ne mogu ove proizvode pripremiti na ekonomičan način pa da konkuriraju jedna drugoj. Jer ovo nije pošteno natjecanje.

Nije moguće izvoziti iz zemalja zahvaćenih svinjskom kugom na tržišta jugoistočne Azije s najvišom stopom cijena, stoga su prerađivači zemalja kojima je zabranjen pristup na ta tržišta su ozbiljnom negativnom položaju i na svojim domaćim tržištima. Jedan od načina da se konkurencija učini pravednijom bilo bi ograničavanje kretanja živih svinja između zemalja. Tome može pomoći i činjenica da čujemo da će se značajno pooštriti kriteriji dobrobiti životinja, čiji će jedan od glavnih elemenata biti ograničenje vremenskog perioda transporta i udaljenosti prijevoza. Trenutno se prevoze stotinama kilometara više od 24 sata. Relevantan primjer je slučaj Rumunjske, gdje svinjska kuga hara već godinama, i  nisu sposobni da sami sebe snabdevaju u količini svinja, mnogo otkupuju iz istočnog dijela naše zemlje i na ovaj način podižu otkupne cijene.

Može se razumjeti ponašanje uzgajivača da ako netko dolazi iz Rumunjske i nudi 40 HUF više po kilogramu, zašto mu onda da ne proda? Zanimljivo je i da ni unutar EU – a nema monolitne cijene svinjskog mesa: španjolska svinjetina je gotovo uvijek niža od njemačke, ali i od nizozemske i danske. Ovo također ima karakteristike lokalne prirode što se tiče ponude i potražnje, ali smatram da je opseg razlika prilično neobično. Također smo smatrali da bi mađarske otkupne cijene trebalo uskladiti s potrošačkom korpom koja bi se formirala iz prosjeka cijena nekoliko zemalja. No, nažalost, isključivo korišćenje njemačke referentne cijene ugrađen u razmišljanje dugi niz godina i od nje je vrlo teško odmaknuti. Proizvođači će izići iz ovog položaja samo ako će im to biti od koristi, ali onda prerađivači neće htjeti prihvatiti ove promene. Dakle, tržište to ne može riješiti, zbog čega bi bila nužna državna ili čak nadnacionalna administrativna intervencija. Referentne cijene za 41. tjedan 2023. su, primjerice, vrlo slikovite, jer u Rumunjskoj iznose 2,46; 2,28 u Mađarskoj; u Njemačkoj 2,25; u Španjolskoj 2,19; u Nizozemskoj 2,0; A u Danskoj je bila 1,89 eura po kilogramu.

Koliko je modernizacija važan pokazatelj u posljednje vrijeme. Koji su se pomaci dogodili u poduzeću, i što setreba može poboljšati

U 2020.-21. puno smo investirali, uglavnom kupnjom novih linija za proizvodnju: strojeva za pakiranje, strojeva za rezanje, tumblera i kuttera. Ukupno smo uložili više od 3 milijarde HUF, a trenutno postoje planovi za stvaranje nove veganske tvornice. Protekle dvije godine pokazale su važnost energetske učinkovitosti, kotlova, sustava grijanja, cijevi, izolacije, rasvjete i interne logistike. Ovima ćemo se sada pozabaviti. Što su cijene energije i plaće veće, to su svr isplativije ova ulaganja modernizacije.

VLAGA U ŽETVI I U SKLADIŠTENJU

Zašto je važno poznavati vlagu zrna u žetvi i kasnije tijekom skladištenja? Zato jer je vlaga zrna jedan od čimbenika koji utječu kako na procese koji se odvijaju u unutrašnjosti zrna tako i na njegovoj površini. Neke od tih procesa možemo vidjeti, a od nekih samo konačne produkte.

U samom zrnu odvijaju se biokemijski procesi. Oni se mogu ubrzati povećanjem sadržaja vode u zrnu i dodatno povećanjem temperature zrna. Određene odluke prije žetve i u samoj žetvi donose se upravo na vrijednostima sadržaja vode u zrnu. Potencijalno vrijeme žetve određuje se već u sjetvi određene kulture. Međutim, točno vrijeme se određuje na osnovi sadržaja vode u zrnu.

Jako je važno odrediti kad će započeti žetva. Početak žetve ovisit će o: vremenskim prilikama, pripremljenosti i raspoloživosti mehanizacije za žetvu i transport; raspoloživosti doradbenih i skladišnih kapaciteta te o raspoloživosti djelatnika. No, vratimo se na vlagu u zrnu i kako ona određuje vrijeme žetve. Na osnovi vlage zrna prilagođuju se određeni parametri strojeva koji se koriste u žetvi (kombajni za zrnate kulture). Na osnovu vlage postoji gradacija pojedinih kultura koja je prikazana u tablici 1.

Tablica 1. Gradacija određenih kultura prema stupnju vlažnosti

Kultura Udio vode u zrnu (%)
Suho Srednje suho Vlažno Sirovo
Pšenica, raž, ječam, riža, kukuruz, zob Manje od 14 Od 14 do 15,5 Od 15,5 do 17 Više od 17
Grašak, proso, sirak Manje od 14 Od 14 do 16  Od 16 do 18 Više od 18
Suncokret Manje od 8 Od 8 do 10  Od 10 do 13 Više od 13
Soja Manje od 12  Od 12 do 14  Od 14 do 16 Više od 16

Vremenske prilike prije žetve uzrokovat će brže ili sporije otpuštanje vode iz zrna. U povoljnim vremenskim prilikama (visoka temperatura i mala relativna vlažnost zraka) vlaga iz zrna migrirat će u okolni zrak. Vrijeme žetve doći će prije i obrnuto. Navedena tvrdnja ovisi još i o tome postoji li još neki čimbenik koji utječe na brzinu otpuštanja vode iz zrna (pljevice, osje, mahune, komuške, listovi na klipu, broj biljaka po jedinici površine, debljina perikarpa ili omotača zrna i dr.).

Priprema skladišta za skladištenje sjemena

Nakon procesa proizvodnje sjemenskih žitarica, neophodno je obezbediti skladište za čuvanje sjemena pod kontrolisanim uvjetima. Da bi sjeme sa­čuvalo svoje kvalitativne i kvantitativne osobine neophodno je normalno uskladištiti. Seme je prije uskladištenja izloženo mnogim štetnim utjicajima. U procesu sjemenske dorade može doći do mehaničkih oštećenja, ako se međusobno sudaraju jako suha zrna. Treba naglasiti da sjeme sadrži rezervne hranljive materije koje moraju biti očuvane sprečavanjem in­tenzivnih fizioloških procesa. Priprema skladišta za nedorađeno sjeme u savremenim objektima sastoji se iz više prethodnih koraka koje se obavljaju određenim redosledom i to su: čišćenje silosa (skladišta) i svih prostorija u liniji dorade i kemijsko suzbijanje insekata i glodara.

Sve zalihe sjemena iz prethodne godine neophodno je smestiti u jedno sabirno skladište i zaštiti ih kemijskim preparatima koji imaju dozvolu za direktno tretiranje. Celokupan skladišni prostor, silosi, ra­zni uređaji, transporteri, kanali i dr., moraju se detaljno očistiti od svih zaostalih količina sjemena.

Potom se pristupa preventivnoj kemijskoj zaštiti od raznih insekata, pšeničnog žiška, žitnog moljca dr. i glodara, sivog i crnog štakora i miševa . Preventivna kemijska zaštita praznih i detaljno očišćenih skladišta, svih silosa i uređaja u njima može se obavi­ti kontaktim insekticidom ili fumigantom Tretiranje se izvodi 4–6 nedelja prije žetve sjemenskih usjeva. Pri korišćenju i kontaktih insekticida i fumiganata u skladištima za sjeme, obavezno je držati se uputstava proizvođača ovih kemijskih preparata.

Prostorije koje su određene za čuvanje semena moraju odgovarati sledećim zahtevima:

  • skladište mora imati krov sa ispravnim sustavom krovnog žlijeba za odvođenje padavina;
  • zidovi moraju biti od čvrstog materijala, čisti i dezinficirani, sve rupe i pu­kotine moraju biti popunjene;
  • prozori treba da se nalaze na gornjem dijelu zida, zastakljeni i zašti­ćeni rešetkama ili mrežom;
  • pod treba da bude čvrst, ravan i bez pukotina;
  • skladište treba da se nalazi iznad nivoa zemljišta na stubovima ili temelju;
  • u prostorijama skladišta treba da bude obezbeđena ventilacija, koja se podešava pomoću rasporeda vrata, prozora sa suprotne strane, specijalnim otvorima u zidovima, ventilatorima i pode­snim rasporedom fakova.

Na pet do deset dana pre pristizanja novog sjemena, treba blagovre­meno obaviti čišćenje, prskanjem zaštitnim preparatima i izvršiti dezin­sekciju i dezinfekciju skladišta. Potrebno je očistiti i dezinfikovati svu robu koja se jošnalazi unutar skladišt, ambalažu i transportna srijedstva, a naročito maši­ne za prečišćavanje sjemena.

Blagovremeno treba pripremiti plan primanja i selektivnni transport sjemena unutar skladišta kako ne bi došlo do mješanja raznih vrsta žitarica.

 

Farme između 300–600 hektara

Naša ponuda za gospodarstva između 300 – 600 hektara

Neke od farmi ove veličine imaju već sušaru i pročistač,  u ovakvim slučajevima otvara se pitanje za izmjenu i ugradnju novog stroja sa većim kapacitetom i ekonomski pogodnijom potrošnjom energije. Mnogi elementi prethodno ugrađene tehnologije može se obnoviti i ugraditi aplicirati u novu tehnološku liniju. Tamo gdje još nije izgrađena sistem za primanje žitarica sa sistemom sušenja i čišćenja, investitor donosi odluku o izgradnji nove treba pažljivo odabrati tehnologiju i kapacitet prihvata žitarica. Novu tehnologiju preporučivo izgraditi u ​​kontinuiranoj izvedbi i ostaviti prostora da u buduće ima mogućnost za proširenje. U skladu sa finansijskim mogućnostima po našoj preporuci i u skladu sa iskustvom investitora dolazimo do krajnjeg rasporeda opreme. U investiciji sa pogonom sušare planiramo cjelokupno postrojenje u skladu s dugoročnim potrebama investitora, te po potrebi izgrađujemo tehnologiju u fazama.

Skladištenje žitarica:

Značajan dio farmi ima odgovarajuće skladišne ​​kapacitete. Ukoliko je moguće dalje proširenje, preporučamo metalne silose koji zadovoljavaju današnju modernu tehnologiju skladištenja žitarica.

Prednosti skladištenja metalnog silosa:

  • roba je uskladištena u zatvoreni prostor i na sigurnom je mjestu,
  • termometrom se može kontrolirati temperatura usjeva u cijeloj zaprrmini silosa,
  • ventilacija i hlađenje robe riješeno je podnom ventilacijom i ventilatorima,
  • utovar i istovar robe potpuno je riješeno strojevima.

Preporučena izvjedba skladišnog prostora sa silosima:

  • kapacitet: 500-1500-2000 t po silosu, izbor veličine prema strukturi sjetve,
  • promjer i visina planirani su za lokalne uvjete,
  • Sa 600 g/m2 pocinčanim i termometrima sa 3-6 kabla u termometarske sonde su ugrađeni senzori,
  • s ravnim dnom, sa kanalima u podu, sustavom za provjetravanje i sistemo za transport žitarica,
  • punjenje silosa pomoću kofičastog elevatora 40-60 t/h direktno u silos ili u slučaju više silosa uz pomoć lančanog transportera 40-60 t/h montiranu na krovu silosa,
  • sistem za ventilaciju je u obliku slova Y, H ili kroz ventilacijski pod po cijeloj površini silos,
  • s pojedinačnim ventilatorima za svaki silos,
  • vađenje robe: pomoću puža balerine, kapacitet: 40-50 t/h, visina izdavanja robe je 4,5 m, roba se može dostaviti direktno u vozilo,
  • naša tvrtka uvozi ove silose iz Španjolske, proizvođač je tvrtka Symaga, odnos kvalitete i vrijednosti je po povoljnoj cijeni.

Čišćenje i sušenje:

Prijem robe:

  • izgradimo betonsku površinu duljine 15-20 m, širine 15-20 m, s potpornim zidom visine 1,5 m,
  • izgradimo kanal dubine 60-80 cm ispred potpornog zida, koji je okomito postavljen na potporni zid, minimalna dužina 10 m, preporučena oprema: kapacitet 40-60 t/h, u kanal se ugradi redler sa nagibom (lančani transporter) na koji se postavlja rešetka a vozila mogu preko ove rešetke prazniti robu,
  • linijom za prihvat žitarica upravlja frekventni regulator,
  • lančani transporter sa nagibom izrađen je od pocinčanog čelika, opremljen plastičnim lopaticom, te osigurava neželjeni lom robe
  • roba se podiže sa kofičastim elevatorom, kapaciteta 40-60 t/h, nije potrebno izgraditi duboku jamu zbog priključka lančanog transportera sa nagibom,
  • naša tvrtka proizvodi ove strojeve u sopstvenom pogonu, odnos kvalitete i vrijednosti je po povoljnoj cijeni.

Primarno i sekundarno čišćenje robe:

  • sa rotacionim sitom, preporučeni kapacitet 60 t/h, s odvodom zraka, ciklonom za prašinu, odvajanjem prašine,
  • više sekcija sita, zamjenjiva cilindrična sita, s pouzdanom kvalitetom čišćenja,
  • s ravnim sitima, preporučeni kapacitet 60t/h, s odvodom zraka, ciklonom za prašinu, odvajanjem prašine,
  • 2 lađe sasitima jedna iznad drugog, s visokim stupnjem kvalitetnog čišćenja,
  • zamjenjivi perforirani elementi, pogodni za čišćenje svih poljskih usjeva,
  • naša tvrtka proizvodi pročistače za sjeme prema potrebama Kupaca u svom proizvodnom pogonu

Preporučena oprema za sušenje žitarica:

  • oprema koja radi kontinuirano, može se automatizovati i sposobna za recirkulaciju jednog dijela topline koja se koristi u sušari,
  • temperatura sušenja i temperatura sjemena mogu se podešavati po želji,
  • kontinuirano odvođenje vlage, blago sušenje,
  • sušare se mogu naručiti u različitim veličinama sa sličnim kapacitetom i može se prilagoditi lokalnim uvjetima,
  • kapacitet mu je 7-20 t/h, uz 10% isparivanje vlage, sa 24%-14% kod kukuruza.
  • s ovim učinkom može se osušiti 5-10-15 tisuću tona žitarice u jednoj sezoni žetve kukuruza,
  • oprema radi s prirodnim plinom i plinom iz boce,
  • naša tvrtka proizvodi sušaru iz sopstvenog proizvodnog pogona koja zavoljava najstrožije uvjete po nalogu EU standarda. Naša tvrtka proizvodi ove strojeve u sopstvenom pogonu, odnos kvalitete i vrijednosti je po povoljnoj cijeni.

Skladištenje robe:

Nakon sušenja, roba može transportovati izravno u skladište ili u silos za rinfuznu otpremu. Roba se podiže kofičastim elevatorom i gravitacionim putem se pušta na željeno mjesto. Tranzitna  ćelija stoji na nogama, visina ispuštanja robe je 4,5 m, čime se pruža mogućnost brzog utovara, na transportno vozilo koji može stajati direktno ispod tranzitnog otpremnika. Udaljenija skladišta mogu se puniti uz pomoć transportnih vozila sa prijevozom do hale. U ovoj veličini tvrtke preporučeni kapacitet je tranzitnog spremnika od 40-50-60 m3.

Silos je španske proizvodnje odnos cijene i kvalitete je odlična, i po pristupačnoj cijeni.

Farme ispod 300 ha

Naša ponuda za obiteljska gospodarstva

Obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima smatramo gospodarstva koja se bave ratarskom proizvodnjom, i koja obrađuju manje od 300 ha poljoprivrednog zemljišta. Takva gospodarstva obično već imaju sve strojeve i opremu potrebnu za obradu poljoprivrednog zemljišta i za žetvu usjeva, a mogu nedostajati samo strojevi koji se koriste za skladištenje te čišćenje i sušenje usjeva.

Silosi za žitarice:

Općenito, svako imanje ima podne  skladišne ​​prostore različitih veličina, koji imaju dvostruku namjenu ili se koriste za skladištenje žitarice ili za strojeve i opremu. Ukoliko postoji mogućnost daljnjeg proširenja, preporučujemo moderne metalne silose koji su u skladu s današnjom tehnologijom skladištenja. Ovi metalni silosi mogu se graditi od 60 tona do tisuća tona, silosi opremljeni vsokopreciznim termometrima, donjom i gornjom ventilacijskom opremom. Skladištenje u silosima ima mnogo prednosti u odnosu na podno skladištenje, lakše je zaštititi kvalitetu robe, provjetravati je, siloj je lako puniti i prazniti, te eventualno iz jedne ćelije u drugu radi očuvanja kvalitet.

Čišćenje usjeva, sušenje:

Oprema za čišćenje i sušenje osnovni su elementi kod obrade i skladištenja žitarica. Većina proizvođača ima strojeve koji im je potrebna za obradu tla i za žetvu, ali njihova je neovisnost još uvijek ograničena nedostatkom opreme za čišćenje i sušenje žitarica.

Kakva bi trebala biti opreme za obiteljska imanja prema našem mišljenju?

Prijem robe:

Betonirana ravna podloga, duljine 15-20 m i širine također 15-20 m. Rub prostora je zatvoren potpornim zidom visine 1,5-3,0 m. Ispred potpornog zida preporučljivo je ugraditi jamu na dubinu od 60-80 cm, koji je okomito postavljen na potporni zid i ima minimalnu duljinu od 4 m. Transportno vozilo se može preći ove jame jer je rešetkom zatvorena jama, što olakšava pražnjenje vozila sa prikolicom. Preporučujemo lančani transporter sa nagibom s plastičnom lopaticama unutar transportnog stroja, koji dozira robu na kofičasti elevator. Elevator transportuje robu do prečistača. Naša preporuka je da bude kapacitete: 20-30t/h. Naša tvrtka proizvodi ovu opremu iz sopstvenog proizvodnog programa, odnos cijene i kvalitete je odlična, i strojevi su po pristupačnoj cijeni.

Čišćenje robe:

I ravna i cilindrična sita služe prema potrebama proizvođača, svi usjevi se mogu čistiti različitim sitima. Čišćenje se vrši razvrstavanjem prema specifičnoj težini i veličini. U obje izvedbe pročistača manju prljavštinu u robi moguće je ukloniti presisavanjem zraka. Razvrstavanje prema veličini – nečistoće manje iil veće od usjeva – osiguravaju sita s različitim veličinama perforacije. Svaki stroj za čišćenje isporučejemo sa nekoliko serija sita, različitih za svaki proizvod. Predloženi kapacitet: 15-25 t/h. Naša tvrtka proizvodi strojeve za čišćenje sjemena prema različitim potrebama. U proizvodnom programu imamo sve vrste  prečistača.

Sušenje proizvoda:

Obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima također možemo osigurati opremu za sušenje koja radi kontinuirano, može se automatizirati, te vraća značajan dio topline utrošene za sušenje ponovno u toplinsku komoru. Usjev se neprekidno kreće kroz sušaru, lagano se sušeći na temperaturi sjemena koju je postavio operater na komandnom ormau. Kontroliranjem temperature u središnjem dijelu može se izbjeći prženje sjemena i promjenu boje zrna. Sadržaj vlage u izlaznom proizvodu može se precizno prilagoditi temperaturom sušenja i brzinom protoka robe. Preporučeni kapacitet: 4 -7 t/h, uz 10% isparenjem vode, 24%-14% za kukuruz. Ovim učinkom se u jednoj sezoni berbe kukuruza može osušiti 4-10 tona usjeva na sat. Plamenik radi s zemnim plinom i plinom iz boca. Naša tvrtka proizvodi sušare iz sopstvenog proizvodnog programa pod imenom H – TECH. Plinske i električne oprema su CE standarda, što znači da se najvažniji rezervni dijelovi mogu se nabaviti na domać tržištu. Omjer cijene i vrijednosti sušare sa jedinstvenom  elektronskim rukovođenjem je izvanredna.

Skladištenje robe:

Nakon sušenja, roba može transportovati izravno u skladište ili u silos za rinfuznu otpremu. Roba se podiže kofičastim elevatorom i gravitacionim putem se pušta na željeno mjesto. Tranzitna ćelija stoji na nogama, visina ispuštanja robe je 4,5 m, čime se pruža mogućnost brzog utovara, na transportno vozilo koji može stajati direktno ispod tranzitnog otpremnika. Udaljenija skladišta mogu se puniti uz pomoć transportnih vozila sa prijevozom do hale. U OPG-ovima preporučeni kapacitet je tranzitnog spremnika od 40-50 m3.

Silos je španske proizvodnje odnos cijene i kvalitete je odlična, i po pristupačnoj cijeni.

MODERNA SILOS POSTROJENJA

Suvremeni sustav skladištenja silosa:

Suvremeni sustavi skladištenja silosa dizajnirani su za učinkovito i sigurno skladištenje raznih vrsta žitarica. Ovi se sustavi koriste u poljoprivredi i industrijama koje zahtijevaju rješenja za skladištenje velikih razmjera. Moderni silosi obično su izrađeni od čelika ili betona i opremljeni su naprednim značajkama kao što su kontrola temperature i sustavi prozračivanja.

Sustav kontrole temperature:

Sustavi kontrole temperature bitna su komponenta modernih sustava skladištenja silosa, posebno za skladištenje žitarica. Ovi sustavi pomažu u održavanju optimalne razine temperature unutar silosa, sprječavajući kvarenje ili degradaciju uskladištenih materijala. Mogu se automatizirati i upravljati daljinski, omogućujući operaterima da prate i prilagođavaju temperaturu prema potrebi. Učinkoviti sustavi kontrole temperature pomažu produžiti vijek trajanja uskladištenih žitarica i održati njihovu kvalitetu.

Sustav prozračivanja:

Sustav prozračivanja još je jedna vitalna komponenta modernih skladišnih sustava silosa. Olakšava kretanje zraka kroz pohranjene materijale, sprječava nakupljanje vlage i potiče ravnomjernu raspodjelu temperature i vlage. Sustavi prozračivanja pomažu u sprječavanju rasta plijesni, gljivica i nametnika, koji mogu uzrokovati kvarenje i pad kvalitete proizvoda. Također se mogu koristiti za sušenje žitarica i uklanjanje viška vlage.

Nema rasprave: poljoprivredna proizvodnja u Mađarskoj mora se ponovno reorganizirati

Velika suša 2022. godine, zatim nagli porast cijena inputa, a potom i pad otkupnih cijena usjeva 2023. godine predstavljali su ozbiljan izazov ratarskoj proizvodnji koja je prošle godine postala nerentabilna u raznim granama ovog sektora. Rješenje bi moglo biti reorganizacija tradicionalne strukture proizvodnje, optimalizacija troškova i postavljanje složenijih ciljeva umjesto kvantitativnog razmišljanja – rečeno je na okruglom stolu održanom u četvrtak na AGROmashEXPO-u u organizaciji Nacionalne udruge proizvođača žita (GOSZ). ). Sve u svemu, ove godine sudionici ne očekuju značajniji rast cijena usjeva, što govori da će ova reorganizacija biti prioritet ove, ali i sljedećih godina.

Postoje važnije stvari od sustava potpora, uvijek su tržišni uvjeti i reakcije proizvođača ti koji odlučuju što ćemo dobiti na kraju – rekao je na skupu Žolt Feldman, državni tajnik zadužen za poljoprivredu u Ministarstvu poljoprivrede. Dodao je: 2022. oni koje suša nije sravnila sa zemljom mogli su pokazati dobre rezultate. Međutim, 2023. godine, zbog visokih troškova proizvodnje, niskih otkupnih cijena usjeva i zbog prethodnih negativnih utjecaja, sektor je postao neprofitabilan, s prosječnim gubitkom od 64 000 HUF po toni na pšenici i 48 000 HUF po toni na kukuruzu.

Prema istraživanju sprovedenom u studenom 2023., prag rentabilnosti je 4,8 tona po hektaru za pšenicu, 7 tona za kukuruz i 5,5 tona za ječam. Predviđenja važe i za  2024. godinu također to pokazuje trenutno stanje, kako je rekao:

Bićemo sretni ako budemo na nuli,negdje će biti manjih gubitaka, a negdje manji dobit.

Osim toga, naše prodajne mogućnosti ograničene su razvojem situacije sa isporukama robe u lukama na Crnom moru i količinom žitarica koje Rusija isporučuje Africi. Moramo zajedno razmisliti kako regovati na ovu situaciju, rekao je državni tajnik.

Dosadašnja proizvodnja se mora preispitati

Među mogućim rješenjima naveo je mogućnosti precizna poljoprivreda i transformacije strukturu sjetve na svim poljima. Gledajući tradicionalnu, poznatu paletu proizvoda, sa kojima su i Ukrajinci prisutni na tržištu, prijedlog je natjecati samo na najučinkovitiji način i moramo postaviti pitanje kako transformirati komercijalnu masovnu proizvodnju koja se prakticira trideset godina tako da su proizvođači bili u povoljnijoj situaciji. Čak i masovna proizvodnja, ali visokokvalitetni proizvodi, koji pripadaju proizvodnom lancu s višom dodanom vrijednošću, također imaju u buduće znatnu stabilnost. Također moramo smanjiti našu izloženost proizvodima koje na međunarodnom tržište imaju veliku oscilaciju u cijenama- izjavio je Žolt Feldman.

Puno bi bilo bolje kad bi proizvođači ne samo da proizvode poznate 4-5 vrste biljaka na 20-30 posto svojih obradivih površina u uobičajenoj strukturi, nego da se otvoraju proizvodnji maka i soje i prema drugim tehnologijama.

Sučeljavamo se da ona stara seljačka istina: više se isplati urod prodati u kožama, odnosno preko stočarstva doći na očekivani rezultat.

Ekonomski procesi i geopolitička kretanja također nameću teške uvjete, ali treba vidjeti  da su mnogi ljudi sposobnib da na izazove inteligentno reaguju koji daju nadu da i u budućnosti ćemo imati kvalitetne stručnjake . U tu svrhu struka zajedničkim razmišljati i da obavezno mjenjaju dobre primjere, reka je državni tajnik.

Pretjerani optimizam je neopravdan

Tvrtke koje se bave proizvodnjom sirovina, poput FMC-a, barem su jednako su zainteresovani kako se kreće cijena pšenice kao i proizvođače, jer sa niskim cijenama tržište sirovina također „umire”, rekao je Đula Kovač, direktor FMC-Agro Hungary d.o.o.

Što se tiče 2024. godine, očekuje se mala normalizacija tržišta ali čak i u najboljem slučaju, bitnije reorganizacije neće biti, ne bi trebali sada biti previše optimistični – dodao je on. Pritom je pitanje da li trebaju proizvođači bježati naprijed ili nazad, u smjeru intenzivnog ili ekstenzivnog uzgoja.

Ne možemo se natjecati količinskom proizvodnjom

Gabor Parkanji, generalni direktor tvrtke za certificiranje kvalitete Mertcontrol Hungary d.o.o. oprezan je u pogledu očekivanja za 2024. godinu. Skladišta su puna, cijene su se malo korigirale, ali nije došlo do značajnijeg povećanja, a kvaliteta je bolja u odnosu na godinu dana prije, rekao je. Također je važno da se kvaliteta uroda ne može po kvaliteti popraviti u skladištima. To je također teško jer po takvim cijenama, u sadašnjoj teškoj situaciji, ne možemo sebi priuštiti da ne proizvodimo nekvalitetnu žitaricu, dodao je.

Općenito, Gabor Parkanji vidi da su prinosi značajno porasli u proteklih dvadeset godina, ali genetski potencijal to ne može pratiti, što ide već godinama na štetu kvalitete.

Osim toga, Mađarska se količinski ne može natjecati sa zemaljama koji se na tržištu pojavljuju s nevjerojatnim količinama a proizvodnja se vrši u potpuno drugačijoj strukturi.

Pogotovo kada govorimo o pšenici koja nema kvalitetu proteinsku kvalitetu 11, jasno je da jedini put koja nam je predvidljiva proizvoditi proizvode koja pripadaju u premijum kategoriju

– izjavio je.

Bolje ne ići glavom kroz zid

Moramo stvarno gledati na što trošimo, a cijene inputa ne bi trebale dizati tvrtke koje to nude, rekao je Peter Umenhoffer, direktor tvrtke Mikro-Vital. Dodao je: transformacija proizvodne strukture je opravdana, ali se moraju izbjegavati negativnosti ovog prelaska.

Ne biste se trebali ići glavom kroz zid bilo da se radi o održivosti ili obradi tla. Uvijek morate pronaći hibridno rješenje koje donosi najbolji i najodrživiji rezultat

– dodao je on.

Optimalizacija umjesto maksimalizacije

Prethodnih godina sve je bilo svedeno  da se proizvede što više, jer se i uz promjenjive cijene uvijek moglo prodati na tržištu. Sada se fokus prešao na to da po kojoj cijeni proizvodimo, odnosno fokus će biti na optimalizaciji troškova – rekao je Peter Vajda, direktor Phylazonit d.o.o. Kada koristite razne input materijale, trebali biste težiti optimalnoj potrošnji, a ne maksimalnoj.

Prema trenutnim cijenama, razbacivanje prekomjerne doze plus dušik možda se više ne isplati

– rekao je.

Direktor smatra vjerojatnim da će doći do malog porasta cijena, ali ne i značajno povećanje cijene. Sveukupno, slijedi godina koju karakteriziraju mirnije, predvidljivije poslovanje i niže kamatne stope, pri čemu se moraju uzeti u obzir i faktori poput EPR (Extended Producer Responsibilty) naknade i povećanja plaća. Općenito, Peter Vajda ne očekuje dramatične promjene u cijenama sirovina ili usjeva.

Malo i o našoj tvrtki

Naši projektanti i direktor za inovaciju održali su kratku prezentaciju u vezi naših proizvoda. I o proizvodima koje ćemo u kratkoj budućnosti početi proivoditi i plasirati na tržištu.

Na slikam Bela Lang na prvoj slici

Zoltan Nađ na drugoj slici

Tamaš Eder: 2023. neće nam pokazati najlijepše rezultate u sektoru prehrambene industrijie

2023. neće pokazati lijepe rezultate u prometu za većinu tvrtki u sektoru prehrambne industrije, gotovo sam siguran da će svi oni akteri koji rade u ovom sektoru preživjeti znatno slabije rezultate nego prethodnih godina – rekao je Tamaš Eder, direktor obostranih odnosa i komunikaciju u Bonafarm d.d. u svom odgovoru za naše novine. Kao stručnjak je također istaknuo da za sada nema znakova oporavka u ovom sektora. No, poboljša li se gospodarsko okruženje, već se može nadati da će to stvoriti povoljniju situaciju i za poduzeća u sektoru prehrambene industrije. Pitanje je što može donijeti ovo poboljšanje za mađarsku prehrambenu industriju?

Vaša grupacija djeluje u nekoliko sektora unutar sektora prehrambene industrije. Čime se točno bave i kakvi su rezultati na tržištu?

Grupa Bonafarm je vertikalno integrirana grupacija poljoprivrednih i prehrambenih tvrtki, gdje značajan dio poljoprivrednih sirovina potrebnih za pripremu prehrambenih proizvoda koje proizvodimo sami u našim proizvodnim pogonima i uz pomoć integriranih partnera koji sa nama surađuju. Baza naše poljoprivredne djelatnosti je ratarska proizvodnja. Prvenstveno proizvodimo stočnu hranu od usjeva proizvedenih na našim površinama, koji pripremimo kao stočnu hranu za naš stočarski sektor, kao što su naše farme svinja, goveda i peradi,  i jedan dio ovih proizvoda prodajemo našim vanjskim partnerima. Uključujući više od 100 partnera našeg vlastitog programa integracije svinjogojstva. Naš sektor svinja godišnje proizvodi više od 600.000 živih svinja, koje se također prerađuju u klaonici Mohaču koja pripada grupaciji. Značajan dio tog mesa odlazi u Pick Seged d.d., gdje od njega proizvodimo razne mesnate proizvode. PICK je danas možda najpoznatiji mađarski brend u Europi, neke od naših proizvoda možete pronaći gotovo svugdje u regiji, a u Mađarskoj je tržišni lider na tržištu suhomesnatih proizvoda.

U sektoru peradi zastupljeni smo preko tvrtke Hungerit d.d. u gradu Senteš. Ovdje se, iz domaćih sirovina  vršimo klanje pilića i pataka, i prvenstveno proizvodimo svježe meso i gotove smrznute proizvode pod nazivom Valdor. Osim mesa, naš drugi važan sektor jei  sektor mliječnih proizvoda. I ovdje je značajna vlastita proizvodnja, no istovremeno gotovo 400 milijuna litara godišnje prerađenog mlijeka, od kojeg nastaju naši Mizo proizvodi, uglavnom nam se isporučuje u okviru dugoročnih partnerstava iz malih i velikih proizvođača, ali isključivo sa domaćih mađarskih proizvođača. Imamo i vinariju, koja nije toliko bitna za Bonafarm Grupu nema veliki udio, ali je također važan sektor za nas. Naša vinarija, Vinarija Čanji, dominantna je u regiji Vilanj. Godišnje otprilike proizvodimo 2,2 milijuna boca vina koje plasiramo pod zaštitnim znakom Teleki.

Paleta proizvoda je prilično široka i šarena. Nastojite li nova uganja u svim segmentima jednolio izvjesti?

Nalazimo se u izuzetno teškom razdoblju, a vidimo da je ova godina do sada bila jedna od onih u kojima je sektor imao neku vrstu negativnog utjecaja sa svih strana, jer ne samo da je opala potrošnja, nego smo dobili i druga opterećenja. Primjerice, ptičja gripa je i ove godine izazvala ozbiljne probleme našoj prerađivačkoj tvrtki jer smo se suočili s nedostatkom sirovina. No, unatoč svim poteškoćama, radimo na realizaciji naših ideja za razvijanje definiranih proteklih godina.

Sentešu, u tvrtki Hungerit, u nadolazećim godinama želimo otvoriti novu klaonicu pilića, i ako sve bude u redu, prva rezanja papaka bit će održana sljedeće godine. Osim toga, već se nekoliko godina priprema izgradnja nove tvornice za prozvodnju salame u Segedinu na sadašnjoj centralnoj lokaciji Picka, a prema našim planovima, s izgradnjom ćemo krenuti u dogledno vrijeme. Tako da ni u ovom teškom razdoblju nismo odustali od svojih ulaganja. Osim toga, neprestano razvijamo naše sustave planiranja i predviđanja tržišta, kao i naše mehanizme donošenja odluka, kako bismo mogli nastaviti učinkovito poslovati i dalje se razvijati dajući odgovarajuće odgovore na ove brojne izazove mnogo brže, reagovati na iznenadne promjene.

Kako vidite trenutno stanje domaće prehrambene industrije?

Još ne vidim nikakve znakove oporavka. Preživjeli smo izuzetno burnih 1,5-2 godine. Prošle godine prehrambena industrija doživjela je dva značajno različita polugodišta. U prvoj polovici godine zabilježen je značajan porast prometa. Značajno je porasla potražnja ne samo za hranom, već i za drugim proizvodima, zahvaljujući jednokratnom, iznimnom porastu plaća i kupci su koristili za kupnju prehrambenih proizvoda . Značajan dio tog prihoda ljudi su trošili na hranu. Istodobno su zbog rusko-ukrajinskog rata cijene sirovina počele drastično rasti. Prehrambena industrija našla se pred činjenicom da su cijene poljoprivrednih kultura na godišnjoj prosječnoj razini porasle za gotovo 50 posto. U većini poduzeća prehrambene industrije, poljoprivredni proizvod, čini veleiki dio troškova. Osim toga, ekstremno je bilo i kretanje cijena raznih drugih inputa materijala, prvenstveno energenata,  cijene gotovo svih bitnih komponenti počeli su drastično rasti negdje u drugoj polovici 2022. godine. Vidjelo se to i po inflacijicijene  hrane, što je naravno dovelo do pada potražnje.

Nažalost, to nije prestalo ni ove godine, u prvom polugodištu mađarska prehrambena industrija ostvarila je količinski pad od gotovo 15 posto. To treba istaknuti jer takav sektorski pad nismo zatekli više od 20 godina. Za sada nema jasnih znakova koji bi ukazivali na kraj ovog procesa, iako je stopa pada posljednjih mjeseci smanjivala.

Što bi moglo preko poteškoća preokrenuti prehrambeni sektor?

Svi su uvjereni da ćemo smanjenjem inflacije i stabilizacijom realnih dohodaka doći do točke kada će se zaustaviti pad prometa koji je karakteristično za proteklih više od godinu dana. U slučaju stabilnije tržišne situacije možemo se nadati da će okruženje biti povoljnije i za poduzeća prehrambenog sektora. Sve u svemu, 2023. godina neće pokazati dobre fiskalne rezultate za većinu tvrtki prehrambene industrije, siguran sam da će gotovo sve pokazati znatno slabije rezultate nego 2022., a bojim se da će više aktera u ovom sektoru nego inače, i ovu proteklu godinu završiti manje većim gubicima.

Šta mislite da li je Konferencija poljoprivrednog sektora održana krajem godine može pomoći u otkrivanju i rješavanju problema?

Iako bi čovjek pomislio da se u današnjem svijetu punog informacijama sa interneta ova vrsta konferencija licem u lice je manje važna, ali to nije istina. Sa jedne strane, svakodnevno smo bombardirani s toliko informacija da bi bilo dobro da npr. ljudi koji bolje od prosjeka razumiju u  trenutno stanje gospodarstva i procese koji se trenutno odigravaju u prehrambenom sektoru, mađarski i strani stručnjaci dijele svoja mišljenja međusobno na ovakvim skupovima . Stručnaci su sposobni prenijeti svoja iskustva i snalažljivost sudionicima na profesionalan način. Na ovoj konferenciji, koja je najveća takve vrste među sektorskim konferencijama, obično govore ključni sudionici u mađarskoj prehrambenoj industriji, pa postoji način i dijalog sa sudionicima iz svih predela naše zemlje.

S jedne strane, ima važnu formalnu ulogu. Ali ne smijemo zaboraviti da su za ovaj događaj važne i neformalne mogućnosti koje pružaju pauze za kavu i zajednička večera. Imamo priliku da međusobno razgovaramo i dijelimo svježe informacije, tumačenje tendencija u gospodarstvu i ideje kojima pokušavamo prebroditi poteškoće. Svatko sa ovih događaja  vraća kući znatno bogatiji idejama nego kad je tamo stigao.

Što očekujete od ovogodišnje konferencije?

Grupa Bonafarm je već nekoliko godina istaknuti donator događaja. Ovaj događaj vidimooptimalno kao važnost poljoprivredne konferencije, ali uvijek postoje sekcije koje se bave temama važnim za prehrambeni sektor. Moje kolege koji  stručnjaci iz Bonafarme Grupacije sudjelovat će na nekoliko okruglih stolova, te ćemo zajedno s ostalim akterima diskutovati sve promjene koje su se dogodile u proteklim tjednima i mjesecima i koje će nas sustići u narednom razdoblju, uključujući EPR sustav i sustav obveznog otkupa koji počinje 1. siječnja te očekivane probleme koji iz toga proizlaze. Razgovaramo o  tržišnim predviđanjima, diskutujemo i o tome kako će potrošači moći reagirati na određene situacije.

Među sebe pitamo se hoće li sa stajališta prometa hrane Božić i ove godine biti slbiji, kao što je bio slab i Uskrs. Između sebe dijelimo svoje ideje do određene točke, i zajedno razmišljamo o tome kakve bi promjene trebalo pokušati generirati te u tu svrhu definišemo zahtjeve i prijedloge bilo Vladi, bilo drugim akterima kako bi se znatno situacija pobiljšala u  mađarskoj proizvedenim prehrambenim proizvodima u bliskoj budućnosti -za proizvođače u prehrambenom sektoru.

 

Izvor: https://www.agrarszektor.hu/kraj 2023

Talentis Agro d.d., je dio grupacije Mesaroš, otvora se prema drugim područjima agrara

Talentis Agro d.d. počinje uzgajati nove biljke u svojem agrarnom poduzeću. Nesigurnost na tržištu posljednjih nekoliko godina opravdavaju otvaranje prema hortikulturnim biljkama poput rajčice, rekao je za Sabolč Makai, predsjednik Uprave tvrtke Talentis Agro, dodajući da pokušavaju i s makom i kukuruzom šećerac. Stručnjak je za nas izjavio, između ostalog, da u skoroj budućnosti planiraju ulaganja koja će povećati učinkovitost, ali istovremeno i smanjiti živu radnu snagu. Doznali smo i za planove Talentis Agro da se spremaju i u buduće daljnje akvizicije, te da su u tijeku nekoliko pregovora s tvrtkama zainteresiranim na području ratarstva i stočarstva.

Nakon 2022. godine mađarski poljoprivrednici 2023. godine mogu računati na boljim prosječnim prinosima. S kojim biljkama sada možete dobro profitirati ? Što se uopće isplati proizvoditi u budućnosti?

Količine prinosa doista su bolje nego lani, no uzalud su svi očekivali rekordnu žetvu pšenice, to se nije dogodilo, a bilo je i problema s kvalitetom. Zanimljivo je da, iako je raspodjela padavina ove godine bila relativno dobra, nije stigla na vrijeme na svaku teritoriju, pa je bilo područja u Podunavlju gdje je proizvedeno manje pšenice nego 2022. godine. Nakon loše prošle godine, prosjek uroda kukuruza ove će godine biti puno bolji, na nekoliko mjesta je bilo prošle godine 9-10 tona, ali je državni prosjek vjerojatno će biti manji od toga.

S druge strane, cijena svih žitarica je prepolovljena u odnosu na 2022. godinu, kod kukuruza, primjerice, netko može biti profitabilan s prosječnim prinosom od 8-8,2 tone po hektaru, i pritome još se može biti profitabilan sa merkantilnom pšenicom. To se ne može izjaviti za ječam, koji se gotovo više se i ne isplati sijati, jer se može prodati jeftinije nego što izdaci prilikom proizvodnje. Isplativije je proizvoditi kvalitetnu pšenicu ili kukuruz jer za njih ima interesovanja sa strane tržišta, ali trenutno su i uljarice teškom položaju.

Ima li tržišta za mađarsku pšenicu jer  u Europi ionako ima dosta ove vrste žitarice? Iskustva posljednjih godina pokazuju, da je vrijeme da mađarski poljoprivrednici uvedu nove vrste biljke u svoje portfelje?

Pšenice u Europi doista ima dovoljno, ima i dosta viškova, ali ako pogledate koliko se mora uložiti novčana srijedstva od sjetve do žetve  i  kakve profite možemo očekivati od nje, očito se isplati uzgajati ova žitarica. Međutim, treba napomenuti da će, ako Ukrajina uđe u EU, mađarski poljoprivrednici morati prijeći na drugačiju strukturu proizvoda, budući da Ukrajinci mogu vrlo učinkovito proizvoditi na ogromnoj površini zemlje, s kojom se moramo natjecati. Talentis Agro se upravo iz tih razloga počeo otvarati nove puteve prema maku i hortikulturnim kulturama poput rajčice. Nestabilne okolnosti u proteklih nekoliko godina opravdavaju dodavanje potpuno nove biljke u naš proizvodni program, onih sa kojima se možemo stabilnom proizvodnjom izaći na eksportna tržišta, stoga se vrijedi osvrnuti na točku ekonomične isplatljivosti sa što većom dodanom vrijednošću.

Zbog pada cijena žitarica i skladišta puna robom ni mađarski uzgajivači žitarica nisu u lakoj situaciji. Što za njih može značiti izlaz iz ove neizvjesnosne situacije, i tko sada može profitabilno poslovati?

Ako pogledamo cjelokupnu poljoprivredu i prehrambenu industriju, onda jeftino žito nije  loše, jer je jako dobro za stočare i prerađivačku industriju mesa, jer oni mogu preraditi jeftiniju robu za proizvodnju proizvoda s dodanom vrijednošću poput mlijeka, mesa ili čak jaja. Uzgajivačima baš i nije drago što su cijene žitarica toliko pale, pogotovo ako pogledamo zadnjih desetak godina, kada su u prosjeku uroda i cijene bili dobre, kamate niske, a gotovo svaka grana proizvodnje je bila profitabilna. Ako gledamo stvari u cjelini, može se reći da je prošla godina konačno mogla biti dobra za stočare, a zbog jeftinijih sirovina mogla bi prehrambena industrija profitirati.

Budući da stanje prerađivačke industrije u Mađarskoj za sada nije najoptimalnije, još uvijek moramo dosta žita izvoziti da bismo ostvarili profit. Bilo bi idealno kada bismo od uzgojenih sirovina na domaćem tržištu mogli napraviti proizvode s dodanom vrijednošću, ali trenutno se značajan dio pšenice i kukuruza izvozi na strana tržišta.

Sve dok u našoj zemlji nemamo pravu prerađivačku industriju, prepušteni smo na milost i nemilost cijenama na inostranim tržištima i moramo se natjecati sa zemljama poput Rusije ili Ukrajine.

Farme svinja već su dugo u teškoj situaciji, no prema mišljenju stručnjaka 2023. mogla bi biti godina uzgajivača svinja. Mogu li doista biti sretni ove godine? Kakvo je stanje u sektoru govedine i peradi kod nas?

Iako je broj svinja u Mađarskoj drastično pao u odnosu na stanje od prije 30 godina, nadamo se da se ove godine neće dalje smanjivati, i da će farmeri konačno moći zaraditi. Ne znam hoće li im biti uspješna 2023. godina pružiti priliku za daljnja ulaganja ili tehnološki razvoj, ali nadamo se najboljem. Iako je sektor goveđeg mesa prošle godine imao vrlo dobru godinu, upitno je hoće li tako biti i ove godine jer je stočna hrana u rinfuzi bila znatno skuplja, a cijene mlijeka visoke pa će profitabilnost svakako biti manja. U odnosu na “ situaciju u stočarstvu” od prije 2-3 godine, nema razloga za žaljenje, ali treba napomenuti i da je potrošnja znatno pala. Uzgajivači peradi ni ove godine neće imati baš dobru godinu, pogotovo oni koji se bave proizvodnjom jaja, jer je tržište vrlo nepredvidivo. Naglasak nam je na puretini koju plasiramo na izvozna tržišta jer Mađari ne konzumiraju puno purećeg mesa. Isporučujemo i prodajemo puretinu, tipično finalne gotove proizvode, od Japana do Koreje, Njemačke, Balkana i arapskog svijeta.

Mađarsko stočarstvo oduvijek je bila zapostavljena grana, ali ove godine može biti uspješnije od domaćeg uzgoja žitarica. Što se vidi, j da li je 2023. stvarno povoljnija za stočare?

U tvrtki Talentis Agro profitabilnost sektora stočarstva bila je očito bolja u 2022. od biljne proizvodnje, a mislim da neće biti ništa drugačije ni prošle godine. Ne očekujem nikakvo čudo, vidim da je ćemo imati dobru godinu s kvalitetnom pšenicom, kukuruzom sa dobrom sjetvenom strukturom, eventualno dopunom sjemenske proizvodnje, kao i sa različitim hortikulturnim biljkama. Uzgajivači stoke sada imaju korist od pada cijena stočne hrane, tako da mogu zaključiti dobru godinu 2023. Što se tiče stočarstva, iduću godinu vidim veliki potencijal u govedarstvu, čak i uslovi u sektoru purana i svinjogojstva može biti idealno za profitabilnost 2024. godini.

Mislim da gospodarstva mješovitog profila mogu  biti profitabilnija, jer jedno područje ionako uvijek vuče drugo područje. Ako stočarstvo naglo profitira, to je zbog toga jer postoji velika potražnja za mesom i povoljnje su i cijene stočne hrane.

Treba li u budućnosti očekivati ​​neku vrstu reorganizacije u mađarskoj poljoprivredi?

Odgovoran sam za veliku organizaciju, gdje je jasno  ako možemo iznajmiti više zemlje, možemo obrađivati ​​10-20 posto više sa trenutnom opremom, što znači da nema potrebe za ulaganja u opremu za obradu zemljišta. Prednosti bi imale i zadruge, ali to u Mađarskoj nekako ne funkcioniše, jer čim se na slobodnom tržištu dobije više za proizvod, seljak radije prodaje robu onom kupcu gdje dobija više za svoju robu. Pritome su u našoj zemlji mala gospodarstva, zemlji zastupljena u najvećem udjelu. Kao velika organizacija ne možemo kupovati zemlju pa su nam mogućnosti rasta vrlo ograničene i zato radije kupujemo tvrtke jer jedino tako možemo održati veličinu ekonomije. Bilo bi važno da velike tvornice proizvode što učinkovitije, a mala gospodarstva imaju važnost u jačanju zajednice i kako bi se očuvalo selo i sačuvala bi se radna mjesta.

Zadnje godine također su pokazale koliko su svjetska tržišta hrane neizvjesna, pa tako i domaća, koje ionako ima još prostora za razvoj. Kako se možemo prilagoditi mnogim vanjskim utjecajima koji sada utječu na tržišta hrane? Možemo li u ovom okruženju biti konkurentni s našom prehrambenom industrijom?

Mađarska je malo tržište pa se i u prehrambenoj industriji i u proizvodnji sirovina, nažalost ne smatramo se faktorom na tržištu. Mislim da bi bilo dobro rješenje kada bismo pomogli tvrtkama koje se mogu natjecati i po međunarodnim mjerilima velikim tržištima, jer imamo velike tvrtke i za isporuku proizvoda od svinjetine, piletine, puretine, patke i guske. Ako su odgovarajuće veličine i imaju pristup odgovarajućim sirovinama, jednako su učinkovite kao klaonice u  njemačkoj ili poljskoj. Također bi bilo važno izgraditi brend u Mađarskoj, jer iako imamo dobre domaće brendove koje su svima poznati na domaćem terenu, oni nisu značajni u inozemstvu, iako bi se s njima mogla generirati potrošnja.

Nema smisla govoriti o tome da su mađarska vina dobra ako ih se malo kupuje u inozemstvu, jer su francuska i talijanska vina popularnija. Naglasak ne treba biti samo na regijama, nego na činjenici da je to mađarsko vino i da dolazi iz Mađarske.

Sva hrana i poljoprivredni proizvodi postali su nevjerojatno skupi. Morate li se naviknuti na činjenicu da će ove visoke cijene ostati iste i u buduće? Kakvi se trendovi u privredi i  šta se može očekivati ​​u svakom sektoru u vezi cijenama?

Domaće cijene hrane tek su dosegle zapadnoeuropsku visinu, od čega profitiraju akteri prehrambenog lanca, a manje kupci. No, ne smije se zaboraviti da su proizvođači, posebice stočari, uvijek bili u lošoj situaciji zbog niskih otkupnih cijena. Siguran sam da će biti daljnjih pomaka cijena, ali one sigurno neće biti niže. Ali to je začarani krug, jer ako su cijene hrane visoke, to pogoduje članovima proizvodnog lanca, kao što sam spomenuo, ali istovremeno, ako se smanji potrošnja, ništa neće funkcionirati u sustavu, i u sektorima prehrambene industrije gdje je opća dobit je 2 posto, bit će ozbiljnih problema. Generiranje potrošnje mora biti na prvom mjestu, a sve ostalo može doći tek poslije.

2024. će biti teška godina, ne vidim rast cijena žitarica, tako da će neizvjesnost sigurno ostati u biljnoj proizvodnji. Istodobno, ako je potrošnja dobra, to će biti dobro za stočarstvo, jer će se od jeftine sirovine moći napraviti dobar i kvalitetan proizvod.

Posljednjih godina bilo je nekoliko akvizicija tvrtke Talentis Agro, postoje li planovi za još jednu u bliskoj budućnosti, i ako postoje, kojem sektoru i koji sektor tvrtka favorizuje?

Kada je osnovan holding prije pet godina, sastavili smo sedmogodišnju strategiju, čiji je cilj bio dovesti naša velika poljoprivredna poduzeća na zajedničku platformu. Morali smo stati na kraj tome da svi razmišljaju lokalno, pa smo izradili nacionalni plan sjetve, a također smo pripremili nabavu poljoprivrednih strojeva na takav način da su strojevi idealno dostupni svakoj tvrtki. Sada smo došli u novu fazu i ponovno radimo dugoročni strateški plan, koji se fokusira na učinkovitost, veće površine za obradu, pojednostavljeni plan sjetve i proizvodnju homogene robe. Osim toga, želimo proizvoditi robu s dodanom vrijednošću, zbog čega smo krenuli u uzgoj ratarskog povrća i sjemenarstvo. Paralelno sa svime ovim veći naglasak stavljamo na razvoj navodnjavanja i korištenje preciznih tehnologija. Istovremeno, planiramo daljnje akvizicije, a u tijeku je nekoliko pregovora s tvrtkama zainteresiranim za ratarstvo i stočarstvo.

Kakva nova ulaganja se očekuju po pitanju modernizacije?

Budući da poslujemo prema strateškom planu, uvijek je unaprijed dobro izračunato na što ćemo potrošiti, no u trenutnom kamatnom okruženju otežano je i ulaganje i razvoj. Važno je vidjeti kada će se isplatiti prije nego što se bilo čemu posvetite.

Sada igramo na kratak period isplatljivosti investicije i povrat novčanih sredstava, zbog čega smo vratili natječaj za izgradnju silosnog skladišta sa novom modernom sušarom i prečistačima, budući da trenutno još možemo skladištiti svoj urod, pa će se to više isplatiti realizirati kad kamatno okruženje bude idealnije. U boljoj smo poziciji s obzirom na to da zbog veličine naše tvrtke možemo, primjerice, prebaciti opremu za silažu s jedne naše lokacije na drugu. Sada razmišljamo o investicijama koje povećavaju učinkovitost i smanjuju živu radnu snagu. Ujedno bi bila potrebna i mlada radna snaga, tako da možemo napraviti dvije stvari, ili ih pokušati namamiti ovamo svojim programima stipendiranja i suradnjama ili stvoriti gospodarstvo u kojem je potrebno manje radne snage.