Kompletno automatska kontrola ili ručno upravljanje

„Više puta naši kupci pitaju zašto potrebno ugraditi toliko elektronike, kontrolnih točaka, senzora itd.”

Razlog koje klijenti navode:

• Nepotrebno poskupljuju ionako skupi sistem,
• Nepotrebno je, zaduosoba će to kontrolirati i obratiti pozornost na proces.
• To je izvor greške, može pokazati podatke koje nisu stvarne, bit će prašnjav i zagađen
• Komplicira cijeli proces sušenja;

Mogli bismo se čak i složiti sa ovom činjenicom ovu skupinu navedenih razloga i stići do istine. Mi ćemo se ipak založiti za sustav automatizacije jer je svaki ugrađeni element važan u cijelom procesu za bezbjedno skladištenje žitarica.

Cijeli razvoj je počeo još ranije

Ako gledamo sredinu devedesetih, sve su sušare radile na ručno upravljanje sistema. Prekidači za uključivanje i isključivanje bili su ugrađeni u ogromnom broju redovi dugmića krasili su komandne ormare sa lampicama sa zelenim i crvenim bojama . Nije bilo to tako strašno, operater koji je imao dosta iskustva dobro se snalazio u tehnologiji upravljanja. Sigurnosni senzori termostata bili su vana montirani na sušari, postavljeni su na prethodno izmjerenim točkama, ako je došlo do tehničkog problem, morali ste se sami popeti da bi ste potvrdili rezultat. Treba napomenuti da smo mnogo, mnogo godina radili sa specijaliziranim insitutima, kako bismo mogli ovu opciju utvrde mogli locirati na upravljačkom ormaru, na korisničkoj platformi. Od tada na ovaj način rade i ostali proizvođači.

Ranije smo mogli uključivati svaki stroj posebno, postaviti temperature na jednostavno na upravljačkoj ploči, koja je upravljala servo motorom našeg blok plamenika. To je još bilo doba strojara, imali smo sisteme koji su se mogli popravljati  s ključem 13 i 17 i bili smo specijalisti za podešavanje senzora i cijelog procesa. Mogli smo vršiti nadzor i prilagoditi sistem prema našim željama – važno je dodati da se nije radilo o uštedi energije ili kontrolnim dijagramima, to je jednostavno bio mehanički sistem ali nama  to nije bila prepraka „jer umemo lagodno da radimo” ovim sistemom.

Počela je era automatizacije, ovdje smo već prošli jedan period razvoja, automatizirali smo pokretanje i zaustavljanje strojeva, čime smo eliminirali dio problema  kod  transporta žitarica sa jednog stroja na drugi stroj. Automatizovali smo punjenje i pražnjenje sušare, u slučaju problema sistem se sam isključio, a naša sušara je prešla u fazu hlađenja.

Sistemi za kontrolu temperature žitarica u silosima također su se kontinuirano razvijali, na nekoliko mjesta su se aplicirani u softverske kontrolu . Ručni pokazivači su počeli „izlaziti iz mode”. Na Zapadu su se već koristile agregati za hlađenje žitarica, kojima su žitarice hlađeni na 10-12 °C, čime se sprječavalo izleganja štetočina.

U proteklih dvadesetak godina internet, digitalizacija, upravljanje kompjutorom, razvoj industrijskih računala, i njihova dostupnost na tržištu, kako cjenovno tako i kvalitetno postali dostupni i na taj način su i dio našeg života. To je donijelo nove i još novije trendove, zaštitu okoliša, uštedu energije, daljinsku dostupnost kontroli itd.

Ovdje bismo mogli spomenuti jednu izreku našeg starog klijenta, čije je mišljenje o razvoju  bila sljedeće: „znaš, sine moj, čovjek je vrlo lojalan navikama na što je navikao, teško da će usvojiti neku novu naviku”.

I to je doista stvorilo veliki problem, prije svega za nas proizvođače, koji smo se ustručavali pustiti iz ruke dobro provjerene mehaničke sustave, jer to je značilo temelj našeg znanja, a ujedno i moć da vladamo nad sistemom. Zatim smo se suočili sa jednim drugim problemom kada se staru tehnologiju zamenjena i na njenom mjestu izgrađena nova sušara sa pratećom tehnologijom. Bila je to velika borba operatera, a mnogo puta i čak na i između vlasnika dok se novo ulaganje nije počela da daje rezultate.. – Znaš, sine, čovjek se teško mjenja navike.

Svi elementi tehnologije međusobno komuniciraju zahvaljujući programabilnosti PLC-a. Naravno, pri planiranju procesa ne sme se zaboraviti dijelove koji se mogu i ručno upravljajti, tj. preklopke, zasuni i ostali elementi tehnologije koji se integriraju u proces.

Nakon odabira procesa definiranog od strane operatera, sustav automatski izabere put, vrši kontrolu mogućnosti i pokreće strojeve u „obaveznom” redoslijedu po programu uključivanja. U slučaju bilo kakvog problema, računalo pokazuje operateru kod kojeg elementa je došlo do tehničkog problema. Ono što je također zanimljivo je da postoji opcija ručnog servisa, kada se sve pojedinačno možemo pokrenuti.Osim početnog negodovanja, nitko ne koristi, ručni servis jedino u slučaju servisiranja tijekom probnog rada.

Naš sustav mjeri ulaznu vlagu žitarice, regulira brzinu pražnjenja, količinu zraka koja prolazi kroz žitaricu, jedino što nem automatsku funkciju a to je kontrola plinskog plamenika.

Investitor naše nedavno pušten u pogon industrijsko postrojenje za prihvat žitarice sas u sušarom i pročistačima rekao je iveliku istinu: „U 21. stoljeću moramo težiti smanjenju ručnog rada. Tko tome ne pravi korake po tom planu, bit će gubitnik u budućnosti.”

To je niz rečenice govorene iz iskustva koja doista potiče na razmišljanje, pa smatram da bi iz ovog razloga koja je navedena prethodno trebalo bi što više kontrolu automatizovati.

Automatizacija naših sustava velika je prednost i u uštedi energije. Također i u smanjenju ručnog rada, i opterećenje zaposlenika, i u smanjenju prekovremenog rada. I ono što je najvažnije je njegova velika prednost, daljinski nadzor sa drugih lokacija.

Sustav nadzora kojima opremamo naše sušare i silosna postrojenja obezbeđuje nam da nemamo nikakvih poteškoća tijekom skladištenja u žitarica u silosu. Heterogeni sadržaj  vlage žitarice  skldištene u silosu možemo svesti na najmanju moguću mjeru sa agregatom za hlađenje žitarica ili mogućnošću provjetravanjem. Naravno, da ovi procesi mogu izvoditi ulaganjem energije, što dodatno povećava troškove skladištenja, ali ipak bolje štiti naš uskladišteni proizvod od loma i viška energije koji nastaje u slučaju prebacivanja žitarica iz jednog silosa u drugi.