Nije dobra ideja štedjeti na kvalitetnom sjemenu

Iako je sjeme za sjetvu  poskupjelo i u Mađarskoj, ali ni približno toliko kao druge sirovine, nedostatak radne snage veliki je problem i za ovaj sektor – izvijestio je Geza Takač, predsjednik Trgovačke udruge i Savjeta za sektor Udruge sjemenara. Istaknuo je kako je sve češća pojava da proizvođači umjesto da kupi novo sjeme zadrži jedan dio iz sopstvenih zaliha To je veoma riskantno jer nije ni približno sigurno da će kvaliteta i količina sjemena iz nove žetve biti toliko dobra kao što bi dobili iz originalnog pakovanja iz višestruko provjerene prozvodnje. Stručnjak je za naš list, između ostalog rekao da je neizvjesnost među mađarskim poljoprivrednicima ogromna, mnogi ne znaju što bi proizvodili, što se isplati sijati i što se može ekonomično uzgojiti na domaćim njivama.

Repromaterijali su posljednjih godina nevjerojatno poskupili, iako se manje čulo o poskupljenju sjemena, to se i kod nas doživjelo. Koji su razlozi u njihovom slučaju doveli do poskupljenja?

Sjeme nije poskupjelo više nego ostali input materijali, jedan od razloga je to što ga sektor poljoprivrede sama sebi pripremi sjeme za sjetvu. Uostalom, proizvođač koji sije sjeme može i sam biti proizvođač, proizvođač za sjemensku doradu. Treba, međutim, dodati da je sjemenska proizvodnja puno intenzivnija kultura od komercijalne kvalitete ili stočne kvalitete iste biljke, a i znatno je skuplja. Zahtijeva više pažnje, višestruke radove  i u mnogim slučajevima, veliki fizički rad. Za sada najveći problem za sektor,  je radna snaga pogotovo što je potpuno nestala, iako se dio tih poslova mogu zamijeniti strojevima, cijena ovih strojeva je vrlo visoka, a budući da se radi o specijalnim strojevima, mogu se samo koristi za taj zadatak i za kratki vremenski period. Nema što učiniti, te investicije moraju se uraditi jer bez normalnog sjemena proces proizvodnje neće biti kvalitetna.

Koliko je poskupjelo sjeme u Mađarskoj u posljednjem razdoblju?

Prosječno poskupljenje sjemena bilo je 13-15 posto, dakle poskupljenja je bilo, ali nije bilo nerealno. No, očekuje se ozbiljan pad cijene sjemena kukuruza od oko 40 posto u odnosu na prošlu godinu. Pritom je dugogodišnjia tendencija da je cijena sjemena za sjetvu duplo veća od cijene merkantilne pšenice, lani se moglo čuti o cijenama od 130-150 tisuća forinti, s druge strane, ove godine cijena merkantilne pšenice iznosi oko 55-60 tisuća forinti. Informativna cijena koju je izdao Udruga za proizvodnju sjemena je 158.000 HUF za ozimu pšenicu i 141.000 HUF za tritikale i ozimi ječam.

Zašto je važno da proizvođači siju sjeme UV1 kvaliteta certificiranog podrijetla? Kako izgleda stvarni proces proizvodnje?

U slučaju žitarica, u promeu su UV 2 kvalitete sjemena. Sjemenski proizvođač to proizvodi iz reprodukcije UV 2 na vrlo profesionalan način. Proizvodnja se obavlja na najboljim površinama, zaštita bilja se vrši na visokom nivou, a zatim se neodgovarajuće stabljike odvajajau (cijela parcela a se brižljivo se pregleda do kraja, sve strane biljke se ručno uklanjaju i nose se do ruba polja). Ovaj proces osigurava da poljoprivrednik dobije čisto sjeme, čime se osigurava iskorištavanje potencijala sorte. Očito je da su troškovi rada koji se izvode na ovaj način mnogo veći nego u slučaju uzgoja merkantilne robe. U slučaju hibridnih biljaka pojavljuje se ista potražnja, uz korištenje puno većeg ručnog rada. Uz radove plijevljenja, kod kukuruza je potrebno i otklanjanje  metlice kukuruza, što podrazumijeva dodatne značajne troškove živog rada.

No, ovo je samo prvi korak, budući da se sjeme nakon žetve mora osušiti, očistiti i razvrstati po veličini. Dok je čistoća od 98 posto određena za pšenicu za prehrambenu industriju a za kvalitetu stočne hrane, sjeme mora biti čistoće najmanje 99,5 posto. To se može postići samo čišćenjem sjemena u dobro opremljenom pogonu za doradu (uklanjanjem svih vrsti, smeća, dijelova stabljike, loma). Nakon toga ih također sortiramo po specifičnoj težini, izvadimo sočne, oštećene sjemenke i na kraju ih zaprašimo. Kao završni korak, pakiramo ga prema potrebama kupaca. I tako dolazimo do kvalitete UV 1 koja ima certifikaciju i ako imamo svu potrebnu dokumentaciju onda se sjeme može pustiti u prodaju. Ovi troškovi također uključuju troškove za licencu, trgovačku maržu disributera i troškove dostave.

Dakle, ratar koji drži da je sjeme jako skupo i kaže da radije će sijati s polja iz sopstvenog mrkantilne žitarice može to učiniti na temelju zakona, ali to mora prijaviti Organizaciji za zaštitu Vrste i platiti 50 posto naknade za licencu za sjeme posijano. Međutim, treba znati da se sjeme koji je vraćena na polje također mora proći kroz proces sjemenske dorade kako bi se postigla barem približni  kvalitet sjemena kao kod UV 1 kvalitet sjemena. Kad sve ovo zbrojimo, skoro smo na istom mjestu kao da smo kupili prvorazredni kvalitet UV 1.

Puno se govori o važnosti stavljanja zdrave hrane na stol, ali za to je bitno da poljoprivrednici siju sjeme koje je certifikovanog kvaliteta, provjerenog porijekla i višestruko ispitano. Ako se taj proces ne ispoštuje u cijelosti, rizično je kakav će biti kakvu hranu ćemo proizvesti. Sve je to, dakle, odluka proizvođača, no sigurno je da, ako se zadrži sjeme, iznikla biljka neće roditi značajno jeftinije.

Sve se to može dobro ilustrirati na primjeru da ako jedna tona sjemena košta 158.000 forinti, a ratar posije 200 kilograma po hektaru, onda se dobije 31.600 forinti po hektaru. Ako želim postići prinos od 6 tona, tada sjeme košta 5266 forinti po toni. Ako urod prodam za 60.000 HUF, tada je cijena sjemena 8,5 posto cijelom ulaganju. Ovo nije tako značajan iznos ili tako visok trošak da biste trebali štedjeti. O svemu odlučuje sjeme, jer ako je nekvalitetno, riskiramo ubuduće probleme koji se kasnije ne mogu ispraviti.

Da li ima na mađarskom tržištu dovoljno sjemena?

Godišnje proizvedemo dovoljnu količinu za naše tržište, tako da mi nije poznato da su opale zasijane površine zbog nedostatka sjemena. Može se dogoditi da proizvođač želi posijati sortu ili hibrid koji trenutno nije dostupno jer je npr. nova sorta i još nije proširena u našem područje za uzgoja, ali u takvim slučajevima tvrtke uvijek mogu ponuditi poljoprivrednicima kvalitetne alternative. Obično preporučujemo da čim proizvođač sazna plan sjetve, što prije najavi zahtjev za sjemenom i potpiše ugovor s distributerom.

Kakva je situacija s robom namenjen za izvoz u 2023. godini? Mađarska je među vodećim proizvođačima u izvozu sjemena, da li je ratna situacija ili drugi utjecaji uzrokovali poteškoće u prošlom periodu?

Mađarska je vodeć proizvođač sjemena, stabilno smo 6.-7. u svijetu. Posljednjih godina svi su se vrlo snažno koncentrirali na istočna tržišta, posebice na Rusko i Ukrajinsko, odakle je bila sve veća potražnja za vrlo kvalitetnim sjemenom. Razlog tome je što su se, kao i kod nas, fokusirali na proizvodnju hrane i pokrenuli programe kako bi svoju ovisnost od uvezene  hrani sveli na minimum. Počeli su raditi na postizanju što boljeg uroda, a prvi korak do toga je kvalitetan sjeme za sjetvu. Zbog toga se sve više izvozilo kukuruza, suncokreta i uljane repice iz Mađarske na istočna tržišta. Istovremeno, kada je počeo rat, u obje zemlje su se pojavili problemi koji su samo pojačani mjerama embarga,  iako takvih mjera sada nema na snazi ​​za sjeme, postoje mnoge administrativne prepreke i problemi sa transportom, osim toga, troškovi transporta su brutalno porasli.

U odnosu od prije pet godina, cijena prijevoza od Mađarske lokacije  do lokacije u Rusiji deset puta je veća. Sve je to vrlo teško izvjesti,  iako je naša zemlja uspjela ublažiti mnoge poteškoće, naš izvoz sjemena u ove države značajno je smanjen.

Udruga anonimno prikuplja podatke o izvozu od svih svojih članova, što jasno pokazuje da dok smo izvezli gotovo 4 milijuna vreća sjemena kukuruza između 2019.-22., to je sada palo na 3 milijuna. Najveći dio toga otišao je u Rusiju i Ukrajinu (te dvije zemlje čine manjak od 1 milijun vrećica), ali gubitak je sada malo nadoknađen većim izvozom u druge zemlje, ali ukupni gubitak je još uvijek blizu 20 milijardi forinti. Trenutno je najvažnije pokušati maksimalno ispuniti sve administrativne obaveze, to nije lako izvjesti.

Kako proizvođači mogu kalkulisati na povećanje cijena energije? Izaziva li to poteškoće u domaćoj proizvodnji?

Proizvođači su poskupljenje energije priznali ali cijenu robe nisu mijenjali, cijena  sjemena nije pratila prisutnu inflaciju, i nije uzrokovala nikakakvu nestabilnost na tržištu. Nitko nije štedio na tehnologiji proizvodnje, jer su svi znali da se moraju platiti troškovi proizvodnje za proizvodnju kvalitetnog sjemena, inače ne bi bilo kvalitetnog sjemena koje bi se moglo izvoziti ili plasirati u Mađarskoj.

U sektoru svi vjeruju da će se stvari kad-tad srijediti, ali sada moramo puno toga stripljivo raditi, očito da će doći trenutak kada će struka dići ruke da to više ne može trpjeti, ali još nismo do te tačke.

Klimatske promjene gotovo su svakodnevna tema u našim razgovorima. Tijekom uzgoja, kako možete reagirati na to na domaćim prostorima, koji su glavni pravci razvoja?

Akreditavane insitucije su stručni sradnici koji pokušavaju svoja ispitivanja i proizvode prilagoditi potražnji koja će se pojaviti u buduće, jer i trenutno imamo sorti i hibrida koji se iu sadašnjim uvjetima mogu proizvesti sa dobrim rezultatima. Institucije su dobro procijenili  već prethodnih godina i predvidjeli  promjene i reagirali na njih odlično, ne samo u Mađarskoj, nego na inostranim tržištima. To nije bilo ako, jer potrebno skoncentrisat na jedan faktor, potrebno je uzeti u obzir sve utjecaje okoliša, jer biljka od njih ne može pobjeći. Paleta hibrida sjemenske proizvodnje postala je vrlo široka, ali sada se treba još bolje pripremiti za buduće potražnje tržišta. Situaciju ozbiljno otežavaju ograničenja koja EU primjenjuje na nekoliko segmenta ovog sektora. Reguliran je plodored, zabranjen je niz sredstava za zaštitu bilja, a ne uzimaju se u obzir da se taj okoliš ne mijenja samo zbog vanjskih uslova, već i da do sada nismo susretali na poljima pojedini korovi i štetočine postaju sve virulentniji i zbog ovih novih pojava biće sve teže se braniti protiv njih.

Proizvođači su u vrlo teškoj situaciji, stalno se pitaju što proizvoditi, i što  nije tako skupo, jer je sve teže zaštititi se, nema odgovarajućih kemikalija, a poduzimaju se mjere koje im otežavaju rad. cijela struka je u sve većoj neizvjesnosti.

Zbog sve ekstremnijih vremenskih uslova, nove biljke kod kuće mogu doći do izražaja, možda čak i one zaboravljene, uzgojene na manjim prostorima. Što mislite, što bi se moglo doći do izražaja u budućnosti? Možda se to i već vidi u kod izbora kod kupnje sjemena?

U ovom trenutku svaki poljoprivrednik pita se što proizvoditi, koji je to proizvod za koji će imati potražnju. Razmišlja i donosi odluke šta će biti potrebno  kemijskoj industriji, prehrambenoj industriji, farmaceutskoj industriji. Vidim da sada mađarski proizvođači pokušavaju svašta, recimo uljane tikve, ali toga kod nas neće biti puno tisuća hektara. Ali ne samo kod nas, nego u svakoj zemlji sada se postavlja pitanje u kojem smjeru poljoprivrednici trebaju mijenjati strukturu usjeva i što proizvoditi umjesto pšenice i kukuruza.

Mislim da je specijalnost proizvođača da proizvode, a ne da ispitivaju tržišta za plasiranje robe. Zahtjevi, specifična potražnja, narudžbe i ugovori trebaju dolaziti sa strane trgovine i ratara. Proizvođački sloj je spreman na ove odgore, ali još nije spremna u kojem smjeru treba razvija svoje proizvode.

Može li se primijetiti da mađarski poljoprivrednici radije odustaju od nekih vrsta koje se uzgajaju na velikim površinama, i radije ih ne uzimaju jer je riskantno, a možda i vrlo skupo?

Prošle godine bila je velika suša, zbog čega su poljoprivrednici ostali bez kukuruza, a sa druge strane, urod pšenice je donosio očekivane rezultate. Poljoprivrednici su na to reagirali da su posijali više žitarice, čime su povećane sjetvene površine sa žitaricama, ali istovremeno, budući da je ove godine na mnogim mjestima palo dovoljno kiše, povećani prinosi  na površinama sijano sjemenom kukuruza. Važno je napomenuti da se struktura sjetve u Mađarskoj vrlo konstantna, što znači da se ne mogu činiti drastične promjene iz godine na  godinu. Proizvođač promišlja kakvu kulturu može učinkovito proizvoditi na određenoj površini, ali može se i desiti  da ništa ne zna uraditi, u tom slučaju ostavlja na ugar ili za zeleni uzgoj, za što dobiva subvenciju, čime održava površinu u prihvatljivom stanju.

U Mađarskoj postoje površine koje su puštene u proizvodnju jer je našoj zemlji urod bio potreban pod svaku cijenu, a nije nikome smetalo što je, primjerice, kukuruza rodilo samo 3-4 tone. Situacija je sada potpuno drugačija jer je trenutno su bitni veličine troškova i prihoda proizvođača. Ove uslove poljoprivrednici danas teško kalkuliraju, kao i da li se isplati išta proizvoditi na određenoj površini, jer ako su izdaci veći nego prihodi, onda ne troše vrijeme i novac da bi povećavali svoje gubitke.

Razvoj navodnjavanja, iako je već godinama važna tema, u našoj zemlji ne ide tempom kojim bi trebao. Što mislite, koji se koraci  po tom pitanju uzimaju u skoroj budućnosti ili se trebamo pripremiti na to da će suša sve više štete naneti i kod nas, a možda i da mi postanemo i zemlja sa netostatkom vode na oranicama?

Sve dok upravljanjesa agrarom bude pod nadležnošću ministarstva, bit će užasno teško razvijati navodnjavanje zemljišta u Mađarskoj. Sjemenarska udruga također se u nekoliko slučajeva obraćala ministarstvu, ali po tom pitanju nikada nisu poduzete prave i hitre odgovarajuće mjere. Ova tema je gotovo stalno prisutna u razgovoru sa stručnjacima, ali kad izađemo na teren određeno područja uvijek čujemo samo o tome zašto se sistem navodnjavanja ne može realizirati. Bila bi potrebna ogromno zajednički poduhvat, ali trenutno je pitanje navodnjavanja pod nadzorom  ministarstava, tako da je vrlo teško postići ikakve pomake po tom pitanju. Osim toga, problemi i stavovi razlikuju se od regije do regije.

Sigurno je da u normalnoj godini iz Mađarske istječe više vode nego što uđe u državu. To se davno moglo promijeniti, ali radi se o vrlo raznolikim programima koji zahtijevaju puno rada, koji bi trebalo biti pod nadzorom jedne organizacije. Druga strana je tehnički dio navodnjavanja, jer je oprema nevjerojatno skupa, troškovi ulaganja i planiranja su visoki, a kontinuirana opskrba vodom također je izuzetno teška za izgrađenu opremu. Ne možemo ni zanemariti činjenicu da veliki, državni razvoji koji osiguravaju navodnjavanje, kao što su regulacija rijeka, regulacija riječnih korita, projektiranje vodospremničkih sustava i njihova izgradnja na duži rok, radovi sve do sada nisu pokrenuti.