Stručnjak je izjavio: nerealne cijene svinjskog mesa moramo zahvaliti sami

Činjenica da je trenutna konzumacija mesa u današnje vrijeme neodrživa. Otvara mnoga pitanja, zbog čega se na policama sve više mogu pronaći vegetarijanski i veganski zamjenski proizvodi za meso. Obično ih ne proizvode tvrtke za proizvodnju mesa, pa je gotovo jedinstveno da se tvrtka Pápai Hús smatra pionirom u ovom sektoru u Mađarskoj. Pitanje je isplati li se to našoj tvrtki koja se preradom mesa bavi već 110 godina? O tome je, između ostalog, i ozbiljnim problemima s kojima se svinjogojski sektor suočava, govorio direktor Péter Szappanos, direktor tvrtke Pápai Hús. Jedno je sigurno: situacija je teška, a izlazak iz nje bit će sve teži i teži.

Tvrtka Pápai Hús ima već dugi staž na mađarskom tržištu, gotovo svi kupci su se susreli s njihovim proizvodima na domaćem tržištu. Što kupci trenutno najviše traže?

Naša tvrtka ima prednosti u proizvodima sa tradicionalnim načinom proizvodnje i neke od netradicionalnih  vrsta proizvoda. Što se tiče tradicijskih proizvoda, našasortiman je vrlo širok, ali ono što je relativno jedinstveno na tržištu je tradicionalna seoska dimljena šunka i seoska dimljena lopatica, koji se proizvode tradicionalnom metodom odležavanja u soli od 6-10 tjedana. To je danas vrlo rijetko jer se u njega jako dugo ulaže kapital proizvođača, ali to mu daje tradicionalni kvalitet bez dodatog konzervansa. Druga tradicionalna kategorija proizvoda, koja postaje  sve traženija na tržištu, je špek i slanina. Osim toga, tu su i proizvodi od svinjskog mesa, posebno hurke i švargla. Obujam prodaje ovih dviju grupa proizvoda pokazuje stabilan  pad prodaje jer je mlađa dobna skupina nažalost je manje zainteresirana za ovu vrstu proizvoda a starijoj dobnoj skupini ponestaje mogućnosti za kupnju, tako da postoji ugrađeni pad koji je također važeća za tržište svinjskog mesa u cjelini.

Tvrtka se počela baviti i veganskim proizvodima. Kakve ste povratne informacije dobili o njima i zašto ste ih počeli proizvoditi?

Veganski proizvodi smatraju se velikom mogućnošću za uspjeh, bez pretjerivanja. Ali i ovdje postoje dvije različite škole. Onaj koji apsolutno niti ne pokušava okusiti meso, gdje je naglasak na povrću, a to je ono što kupci traže. Nama, međutim, oni nisu ciljna skupina, već tzv. fleksitarijanci. Bez obzira na to, također dobivamo vrlo dobre povratne informacije od naših kupaca vegana i vegetarijanaca. Nekako smo uspjeli premostiti taj veliki jaz između onih koji odbijaju meso i onih koji ga ne odbijaju. Srećom, bili smo prihvaćeni s obje strane. Ovdje pronalazimo najveće mogućnosti za razvoj.

Inače, kad kažem meso, uvijek mislim na svinjetinu, jer s aspekta profitabilnosti svinjsko meso i peradarstvo izgledaju kao dvije potpuno različite industrije, iako je zajedničko u njima da prerađuju meso. Zajedničko je obilježje da je u Mađarskoj zadnjih godina u oba segmenta došlo do predviđenog smanjenja potrošnje u oba segmenta, s padom količine prodaje za 1-2 procenata svake godine. Ozbiljno poskupljenje tijekom 2022.-2023. još je više smanjilo potrošnju, no to se odražava i u činjenici da skupina mlađih naraštaja sve češće odbija meso. Sve je vidljivije predviđeni  porast potrošnje zamjenskih proizvoda za meso, a i njihove cijene su sve povoljnije. Ne uzimajući u obzir vrlo jeftine proizvode na bazi soje, u prosjeku možemo reći da su zamjenski proizvodi za meso bili puno skuplji od svojih istih mesnih proizvoda. Sada su pak samo malo skuplje, i ovako je razlika između njih minimalna.

Odakle ideja da tvrtka proizvodi veganske proizvode?

Za direktora sam imenovan u ožujku 2019. Moj novi menadžerski tim i ja napravili smo vrlo iskreni pregled mogućnosti, fokusirajući se na ono što bi se moglo učiniti drugačije nego se radilo ranije. Glavni zaključak ovoga bilo je da su mogućnosti na tržištu mesnih proizvoda vrlo ograničena. Jasno je da na likvidnom tržištu svaka šunka ili slanina mora svladati ogromne prepreke kako bi bilo koji potrošač stavio u svoju korpicu. Bez obzira na to, i tu je bilo zadataka, uglavnom smo obnovili pakovanje i imidž brenda.

Veliko iznenađenje za nas je bilo to što smo shvatili da je sve lako dostupno za proizvodnju zamjenskih proizvoda za meso, i kako još nije bilo dominantnih tvrtki  u ovom segmentu, mislili smo sve staviti na jednu kartu i probati vegansku liniju, jer to će biti tržišna potražnja u buduće. To nije bilo toliko očito sredinom 2019., i priznajem, kolektivno smo čekali sa suspregnutim dahom nakon lansiranja na tržište u lipnju 2020. da vidimo hoće li naši potrošači koji vole meso reći da nisu skloni ovom novom trendu i da će nam okrenuti leđa. Srećom, doček na tržištu je nadmašio sva naša očekivanja : mjesecima smo dobivali pisma pohvale, čak i od vegana, kako je to što radimo dobro. Ne želimo osuđivati, želimo svima biti na usluzi: i onima koji jedu meso i onima koji ne jedu. Ovakav pristup je naišao na veliki odjek kod naših potrošača jer u ovom segmentu nije bilo negativnih reakcija. I sada je ovaj segment proizvodnje puno manji od našeg segmenta prerađevina mesne industrije, ali rast je ogroman i ima ozbiljan potencijal. Obim se svake godine udvostručuje, a prodaja se u tri godine više od osam puta povećala.

Da li je trenutna potrošnja mesa doista neodrživa?

Tendencija europske potrošnje mesa je vjerojatno održiva, jer Europa je veliki izvoznik, pa čak i ako smanjimo proizvodnju, još uvijek može snabdevati sopstveno tržište. Ovdje se postavlja pitanje, ako 100 milijuna ljudi u Africi, Aziji, koji se izdižu iz ekstremnog siromaštva, žele konzumirati istu količinu svinjetine po osobi, može li se to riješiti, a odgovor je vjerojatno da se to stvarno ne može riješiti. Sigurno je da  treba izvršiti reforme, uključiti aspekte dobrobiti životinja i zaštitu klimatskih prilika, kao i negativnosti transporta robe. Mislim da nije dobro da se svinja zakolje u Španjolskoj, tretira konzervansima da se može dugo čuvati, pa pošalje na put 2000 kilometara, i opet je na kraju jeftinija od proizvoda domaćim tržištima. Očito nikome ne možemo zabraniti da kupi Serrano šunku ako to želi kupiti, jer mi to kod nas ne možemo na kvalitetan način proizvesti.

Nažalost, mora se istaknuti da teren nije ravnopravno uređeno, ima mjesta gdje dobivaju puno veću poticaje proizvođači. Ovo nije pošteno naticanje. Naizgled se natječu isti proizvodi, ali u Austriji, primjerice, ljudi ne kupuju španjolsko meso iako je jeftinije. Moje osobno blagdansko iskustvo je da u većini restorana jelovnik počinje činjenicom da šunku naš obitelji kupuje tradicionalno od 1965. godine od jednog proizvođača, a jaja od druge proizvođača od 1970. godine i tako dalje. Ovo očito nije najjeftiniji način nabave namirnice, ali je njegova kvaliteta sasvim drugačijeg kvaliteta, i sigurno  da podržava nacionalno gospodarstvo. Zbog toga je nastao Hungarian Product zaštitni znak, situacija sa ovom klasifikacijom uveliko popravila, ali smo još uvijek u velikom zaostatku u odnosu na, primjerice, Austriju.

Da li je potražnja za proizvodima Pápai Hús pala zbog povećanja cijena? Ako je, u kojoj mjeri se to irazilo?

Kod svinjskog mesa poskupljenja su bila ogromna u posljednjih godinu i pol dana, no treba napomenuti da je glavni razlog tome što je i živa svinja i svinjsko meso iznimno poskupila. Posljednji mjesec kada nije bilo poskupljenja bio je siječanj 2022. godine. Ako se uzmu cijene koje su tada vladale  da su 100%, onda su u usporedbi s tim otkupne cijene peradi za klanje i mlijeka dosegle svoj vrhunac u prosincu 2022. sa 149% kod drugog 180%, a prema posljednjem službenom izvješću Statističkog Zavoda, one su na 140% i 118% u kolovozu 2023., tako da su te cijene značajno pale u odnosu na svoju najveću cijenu. Nasuprot tome, najviša cijena živih svinja bila je 200% u srpnju 2023., ali je cijena u kolovozu 2023. još uvijek na 195%. Dakle, u usporedbi s poskupljenjem peradi za klanje, poskupljenje je gotovo dva i pol puta veće, dok je u usporedbi s poskupljenjem otkupne cijene mlijeka poskupljenje bila više od pet puta. Otkupna cijena  živih svinja u strukturi troškova svih klaonica i prerađivača je najveći izdatak i bez povećanja cijena ne može osigurati rentabilnost prerade.

Sa stajališta prerađivača nismo dizali cijenu onoliko koliko smo trebali, ali razumijemo da se sa stajališta potrošača povećanje cijene u tržnicama od 40-50 procenata smatra pretjeranim. Prošlog smo ljeta od nekoliko trgovačkih lanaca dobili posebne upute da proizvodimo samo jeftinije proizvode, a naš premium kategorija proizvoda, koja se prethodnih godina lijepo prodavala, osjetno je opala. No, dao bih nadu i potrošačima:ako se nastavi povoljan trend pada cijena svinjskog mesa, tada ćemo moći i mi smanjiti cijene proizvodnje. S druge strane, valja istaknuti da zbog gore opisanog rasta otkupnih cijena svinja za klanje ne čudi što se do sada nije razgovaralo o sniženju cijena u tržnicama.

U sektoru je također bilo problema i nabavom  sirovina. Odakle ih tvrtka nabavlja? Je li bilo zastoja po ovom pitanju?

Uglavnom radimo s mađarskim sirovinama. Kod živih svinja transport je također ozbiljno opterećenje za samu životinju, a uz to je i znatno skuplji, pa se svi prerađivači trude sa što bliže okoline nabaviti sirovinu za preradu. 90 posto živih svinja dolazi nam iz kruga od 100 kilometara. Ovaj kratki opskrbni lanac dobar je i za dobrobit životinja i ugljenični otisak. Vrlo je rijetko, ali događa se da sve sirovine dolaze iz Slovačke i Češke. Poteškoća u uzgoju životinja je u tome što je gotovo nemoguće točno predvidjeti koliko će vremena trebati životinjama da postignu klaoničku težinu, stoga, ako u određenom tjednu nema dovoljno raspoloživih količinu kod proizvođača u području, moramo uzeti u obzir transport sa drugih farmi.

Problema sa svinjogojstvom u EU ima dosta. Što mislite, što bi mogao biti glavni problem?

To je vrlo teško pitanje, ali problemu svakako pridonosi i činjenica da je vrijeme potrebno za povećanje/smanjenje broja svinja za klanje traje  jako dugo. Ako netko danas odluči da želi proizvoditi više svinja za klanje, mora odabrati krmače koje će biti osjemenjene za 2-3 mjeseca, tada će bremenitet biti 4 mjeseca, nakon toga ide otprilike 5 mjeseci tova. Kod peradi je ovaj ciklus mnogo kraći. Tamo se može napraviti za 1-2 mjeseca ako netko želi više ili manje. A proizvođači svinja moraju donijeti odluku na temelju očekivanja kako će se  cijena živih svinja kretati za godinu dana. To se ne može predvidjeti i ne postoji financijski instrument koji bi to izračunao. Cijene svinja za klanje u Mađarskoj se u praksi određuju referentnom cijenom koja se odnosi za Njemačku, koju jednom tjedno priopćava njemačka strukovna organizacija, a koja se određuje isključivo s obzirom na njemačke uvjete proizvodnje, koje su za nas potpuno netransparentne. Ova takozvana njemačka „berzanska cijena ” objavljuje se u srijedu u 15:30 i primjenjuje se za cijelu Njemačku za sljedeći kalendarski tjedan.

Naziv berzanska cijena potpuno je pogrešan, jer to nije berza i na njoj se ne može trgovati. Ovo je referentna cijena. Nažalost, to je prihvaćeno kao referentna točka u svim zemljama u okruženju i u velikoj većini ugovora ove otkupne cijene su navedeni kao merodavni. Konkretno, to znači da ni proizvođači ni prerađivači ne mogu kalkulirati više od tjedan dana unaprijed po kojoj će se cijeni prodavati ili kupovati svinje za klaonicu. Ovu situaciju dodatno komplicira činjenica da se njemačka cijena svinjetine određuje u eurima, pa čak i užurbana i nepredvidiva kretanja tečaja forinte mogu ozbiljno utjecati na konačnu cijenu koja se plaća u forintama. Moram reći da sam bio u mnogim industrijama, ali nikad nisam vidio nešto slično. Problem stvara i to što se troškovi sirovinske strane ne mogu unaprijed pokriti, jer sa druge strane trgovački lanci od prerađivača za robu pod vlastitim brendom očekuju stabilno niske cijene i za godinu dana. Vidi se da na ovaj način prerađivači moraju preuzeti ogromne rizike, a kada cijena svinjskog mesa u kratkom roku značajno poraste, sigurno je da će im se profitna marža koja im se raspolaže u velikoj mjeri smanjiti.

Da li je bilo nezadovoljstvo među prerađivača zbog toga?

Problem je što smo dužni sami sebi, jer nas nitko ne tjera da ovim cijenama budemo zadovoljni. Bilo je dugo razdoblje 2020.-2021. kada je cijena svinja bila vrlo niska, 1,19 eura/kilogramu. Ljetos je pak bila već 2,5 eura. Ovo je neizdrživ teret. Kada su cijene hrane i energenata eksplodirale u ožujku 2022. godine, izniman i dinamičan rast cijena živih svinja bio je prihvatljiv, tada je cijena porasla na oko 2,0 eura/kilogram i oko toga se kretala sve do veljače 2023. godine. S druge strane, bilo je potpuno neshvatljivo kada su u proljeće 2023. godine nakon značajnog korigirale na niže razine također i cijene stočne hrane i energenata, ali je istovremeno svinjsko meso poskupjelo za još 25% na vrijednost od 2,5 eura/kilogramu. . Nije postojao razlog za ovo poskupljenje i tu se iznimno dugi period prilagodbe pojavio kao rezultat stagnacije cijena. Mnogi proizvođači svinja vjerojatno su izgubili mnogo novca kada je cijena bila 1,19 eura i mnogi su prestali sa proizvodnjom. Podaci pokazuju da se, unatoč smanjenoj potražnji, broj krmača i svinja još više smanjilo, zbog čega je došlo do nestašice na tržištu svinja za klanje, i ova neravnoteža ponude i potražnje digla je cijenu i do 2,5 eura. Zbog pada cijena stočne hrane i energenata, to je već bilo jako primamljiva cijena za proizvođače, pa su oni koji su mogli proširiti proizvodne kapacitete to i učinili. Dakle, trenutni trend pada cijena svinjskog mesa možda je već rezultat ovog naglog povećanja ponudbe sa strane farmera.

Ovu teoriju potvrđuje i teorija regulacije, prema kojoj što je vrijeme isporuke dulje, to će oscilacije cijena biti veće. Apsolutno smo to predvidjeli na tržištu. Došlo je do vrlo velikog rasta cijena u 2019.

godini, nakon čega je uslijedio vrlo veliki pad u 2020. i 2021. godini, zatim ponovno rast na novi povijesni maksimum s proljeća 2022. godine, a sada se čini da je opet krenuo trend pada cijena. Ali to nije dobro za cijelokupno društvo  jer uz takvu neizvjesnost ni proizvođač ni prerađivač ne mogu dugoročno donositi ozbiljne  investicijske odluke. Ne može se prihvatiti da svake godine-dvije padnemo s jedne strane na drugu stranu konja, pa se bilo da se govori sa strane proizvođača, bilo da se govori sa strane prerađivača, bilo da se potrošači, zbog vanjskih okolnosti, dugotrajno nalaze u izrazito negativnoj situaciji.

Postoji li gotov recept za ovo?

Ne postoji gotov recept, ali se može izraditi jedan koncept. Iako sam u osnovi apsolutni zagovornik slobodnog tržišta, mislim da tu treba intervenirati, jer samoregulacija tržišta očito ne može učinkovito funkcionirati. Trebalo bi postići da se proizvodi zemalja iz kojih su poluproizvodi koji predstavljaju oko polovicu jedne svinjetine i mogu se prodavati po znatno višoj cijeni na Dalekom Istoku  sa onim  zemaljama koji  ne mogu ove proizvode pripremiti na ekonomičan način pa da konkuriraju jedna drugoj. Jer ovo nije pošteno natjecanje.

Nije moguće izvoziti iz zemalja zahvaćenih svinjskom kugom na tržišta jugoistočne Azije s najvišom stopom cijena, stoga su prerađivači zemalja kojima je zabranjen pristup na ta tržišta su ozbiljnom negativnom položaju i na svojim domaćim tržištima. Jedan od načina da se konkurencija učini pravednijom bilo bi ograničavanje kretanja živih svinja između zemalja. Tome može pomoći i činjenica da čujemo da će se značajno pooštriti kriteriji dobrobiti životinja, čiji će jedan od glavnih elemenata biti ograničenje vremenskog perioda transporta i udaljenosti prijevoza. Trenutno se prevoze stotinama kilometara više od 24 sata. Relevantan primjer je slučaj Rumunjske, gdje svinjska kuga hara već godinama, i  nisu sposobni da sami sebe snabdevaju u količini svinja, mnogo otkupuju iz istočnog dijela naše zemlje i na ovaj način podižu otkupne cijene.

Može se razumjeti ponašanje uzgajivača da ako netko dolazi iz Rumunjske i nudi 40 HUF više po kilogramu, zašto mu onda da ne proda? Zanimljivo je i da ni unutar EU – a nema monolitne cijene svinjskog mesa: španjolska svinjetina je gotovo uvijek niža od njemačke, ali i od nizozemske i danske. Ovo također ima karakteristike lokalne prirode što se tiče ponude i potražnje, ali smatram da je opseg razlika prilično neobično. Također smo smatrali da bi mađarske otkupne cijene trebalo uskladiti s potrošačkom korpom koja bi se formirala iz prosjeka cijena nekoliko zemalja. No, nažalost, isključivo korišćenje njemačke referentne cijene ugrađen u razmišljanje dugi niz godina i od nje je vrlo teško odmaknuti. Proizvođači će izići iz ovog položaja samo ako će im to biti od koristi, ali onda prerađivači neće htjeti prihvatiti ove promene. Dakle, tržište to ne može riješiti, zbog čega bi bila nužna državna ili čak nadnacionalna administrativna intervencija. Referentne cijene za 41. tjedan 2023. su, primjerice, vrlo slikovite, jer u Rumunjskoj iznose 2,46; 2,28 u Mađarskoj; u Njemačkoj 2,25; u Španjolskoj 2,19; u Nizozemskoj 2,0; A u Danskoj je bila 1,89 eura po kilogramu.

Koliko je modernizacija važan pokazatelj u posljednje vrijeme. Koji su se pomaci dogodili u poduzeću, i što setreba može poboljšati

U 2020.-21. puno smo investirali, uglavnom kupnjom novih linija za proizvodnju: strojeva za pakiranje, strojeva za rezanje, tumblera i kuttera. Ukupno smo uložili više od 3 milijarde HUF, a trenutno postoje planovi za stvaranje nove veganske tvornice. Protekle dvije godine pokazale su važnost energetske učinkovitosti, kotlova, sustava grijanja, cijevi, izolacije, rasvjete i interne logistike. Ovima ćemo se sada pozabaviti. Što su cijene energije i plaće veće, to su svr isplativije ova ulaganja modernizacije.