Klimatske katastrofe sve su češće. Tko plaća kada osiguravatelji neće?

Ukradeni laptop lako je osigurati. Poplavljenu seosku kuću ili izgorjeli vinograd – sve teže. Dok suše, poplave i šumski požari pogađaju Europu sve većom snagom, račune sve češće, umjesto osiguravatelja, tiho preuzimaju države.

Tri četvrtine gospodarske štete koju u Europskoj uniji uzrokuju klimatske katastrofe nije pokriveno osiguranjem. U nekim zemljama osiguravatelji pokrivaju manje od pet posto gubitaka. Razlika između onoga što prirodne katastrofe unište i onoga što police osiguranja isplate u Bruxellesu ima svoj naziv: jaz u zaštiti od klimatskih rizika. To više nije tek tehnička fusnota. Postaje jedno od ključnih fiskalnih pitanja desetljeća.

Brojke objašnjavaju zašto. Prema podacima Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA), svaka od protekle četiri godine nalazi se među pet najskupljih godina po klimatskim gubicima u Europi od 1980. godine. Prema istraživanju Eurobarometra iz 2025., samo 17 posto Europljana ima osiguranje imovine od šteta nastalih prirodnim katastrofama. Mnogi koji misle da su osigurani zapravo nisu. Osiguravatelji to nazivaju iluzijom osiguranja – situacijom u kojoj složeni uvjeti polica navode kućanstva da vjeruju kako su zaštićena, dok su ključni rizici zapravo isključeni sitnim slovima

Osiguravatelj posljednje instance

Kada privatno osiguranje zakaže, netko ipak mora platiti obnovu. Sve češće taj netko postaje država.

„Za vlade jaz u zaštiti često znači sve veći pritisak da preuzmu ulogu osiguravatelja posljednje instance.”

— Petra Hielkema, predsjednica EIOPA-e

Petra Hielkema, predsjednica EIOPA-e, upozorila je u travnju da jaz u zaštiti prelazi granice država, sektora i institucija. „Za vlade jaz u zaštiti često znači sve veći pritisak da preuzmu ulogu osiguravatelja posljednje instance. To znatno opterećuje javne financije, osobito kako katastrofe postaju sve češće i razornije. Kada su fiskalni kapaciteti rastegnuti do krajnjih granica, smanjuje se mogućnost ulaganja u dugoročnu prevenciju, čime nastaje začarani krug”, rekla je.

Takva uloga ima svoju cijenu. Svaki euro koji država potroši na obnovu nakon katastrofe euro je manje za pripremu na sljedeću. Ekonomisti bruxelleskog think tanka Bruegel taj rezultat opisuju kao začarani krug. Slaba pokrivenost osiguranjem prisiljava javne proračune da preuzmu troškove štete, a zatim ostaje manje novca za obranu od poplava, sustave ranog upozoravanja i infrastrukturu otpornu na sušu, koji su mogli ograničiti štetu.

Moglo bi vas zanimati

Vatrogasne ekipe diljem Europe pomažu Belgiji i Španjolskoj

Takav obrazac već ima poznate posljedice. Nedovoljna ulaganja u hidrotehničku infrastrukturu pogoršala su štete od poplava u španjolskoj regiji Valencia 2024. godine. U Njemačkoj je iste godine rascjepkana razmjena podataka između nadležnih tijela značila da sustavi ranog upozoravanja tijekom teških poplava nisu pravodobno doprli do stanovništva. Nijedan od tih propusta nije bio neizbježan. Oba su bila skupa.

Za kućanstva jedna poplava ili šumski požar mogu značiti godine financijskih poteškoća. Za mala poduzeća, koja su okosnica brojnih regionalnih gospodarstava, nedovoljno osiguranje može odlučiti hoće li se poduzeće nakon katastrofe ponovno otvoriti ili trajno zatvoriti. Njemačko udruženje osiguravatelja upozorilo je da bi premije osiguranja imovine u idućem desetljeću mogle biti dvostruko veće zbog sve brojnijih šteta povezanih s klimatskim promjenama. Time bi osiguranje moglo postati još manje dostupno upravo onima kojima je najpotrebnije.

Dva stupa, jedan jaz

EIOPA i Europska središnja banka (ECB) zajednički su predložile način za smanjenje tog jaza. Plan se temelji na dva stupa: javno-privatnom europskom sustavu reosiguranja kojim bi se rizici zajednički raspodijelili među državama članicama te europskom fondu za katastrofe radi koordinacije javnog upravljanja rizicima. Nijedan od tih mehanizama još ne postoji. Za oba bi bio potreban politički dogovor koji zasad nije postignut.

Istraživači Bruegela podržavaju osnivanje europskog fonda za prirodne katastrofe u kombinaciji sa zaštitnim mehanizmom temeljenim na zajmovima vrijednim od deset do šezdeset pet milijardi eura. Tvrde da bi to omogućilo Europskoj uniji raspodjelu klimatskog rizika diljem Unije, uz ograničavanje tereta koji pada na porezne obveznike. Također zagovaraju jasnije granice bezuvjetnih državnih naknada nakon katastrofa, uz uvjet da se sredstva za obnovu vežu uz načelo „obnoviti bolje nego prije”, kako se obnovom ne bi ponovno stvarale iste ranjivosti.

Što planira Bruxelles

Europska komisija ne kreće od nule. Dijalog o klimatskoj otpornosti, koji se provodio od 2022. do 2024. godine, već je rezultirao izvješćem o smanjenju jaza u zaštiti. Njegov nasljednik, novi Europski okvir za klimatsku otpornost i upravljanje rizicima, trenutačno prolazi procjenu učinka nakon što je prošle godine završeno javno savjetovanje. Komisija očekuje njegovo usvajanje u drugoj polovici 2026. godine.

Hoće li taj okvir otići toliko daleko koliko zagovaraju EIOPA, ECB i Bruegel, zasad ostaje otvoreno pitanje. Sudionici savjetovanja Komisije tražili su dugoročno financiranje prilagodbe klimatskim promjenama te ugradnju otpornosti već u samu koncepciju javne potrošnje i javne nabave – zahtjeve koji gotovo doslovno odražavaju prijedloge ekonomista. Ono što zasad nedostaje jest čvrsta obveza u vezi sa samim sustavom reosiguranja, koji EIOPA i ECB smatraju ključnim elementom za smanjenje jaza.

„Postoje klimatski rizici koje privatna tržišta sama ne mogu apsorbirati jer su preveliki, previše međusobno povezani ili previše složeni.”

Osiguravatelji sa svoje strane inzistiraju na tome da trebaju ostati prva linija obrane, a ne posljednja. No čak i njihov vlastiti regulator priznaje da privatna tržišta ne mogu sama preuzeti svaki rizik. „Postoje klimatski rizici koje privatna tržišta sama ne mogu apsorbirati jer su preveliki, previše međusobno povezani ili previše složeni”, rekla je Hielkema.

Prema njezinim riječima, zatvaranje tog jaza u konačnici će ovisiti o odlukama političkih čelnika u Bruxellesu i nacionalnim glavnim gradovima, a ne samo o osiguravateljima.

Manje govedine danas, strah od inflacije sutra: poljoprivredna prognoza Brisela

Europska poljoprivreda i dalje pokazuje otpornost u 2026. godini, no nagli rast cijena gnojiva i sve manje proizvodne marže ostavljaju vrlo malo prostora za suočavanje s novim krizama.

Europski poljoprivrednici trenutno uživaju tek krhku dozu sigurnosti. Prema Kratkoročnim izgledima za poljoprivredna tržišta EU, koje je u srpnju objavila Europska komisija, poljoprivredni sektor u Europskoj uniji tijekom 2026. godine pokazuje široku otpornost. Ipak, velika neizvjesnost oko cijena energije, visoki troškovi proizvodnje gnojiva, bolesti životinja te rizici povezani s vremenskim prilikama ozbiljno pritišću profitabilnost proizvođača.

U 2026. godini očekuje se rast proizvodnje uljarica, mlijeka, svinjskog i peradarskog mesa. Proizvodnja žitarica trebala bi ostati približno na razini petogodišnjeg prosjeka, dok se očekuje pad proizvodnje goveđeg, ovčjeg i kozjeg mesa, šećera te maslinovog ulja.

Znak upozorenja

Prava opasnost ne krije se u samim proizvodnim brojkama, već u onome što se događa u pozadini. Poljoprivrednici se suočavaju sa sve višim troškovima proizvodnje, ponajprije energije i gnojiva, što bi se s vremenom moglo preliti na potrošače kroz rast cijena hrane.

Kako se navodi u izvješću:

„Kratkoročni izgledi za poljoprivredna tržišta Europske unije u 2026. godini ostaju stabilni unatoč postojećim i novim izvorima neizvjesnosti te sve većem pritisku rastućih ulaznih troškova na profitne marže proizvođača.”

Cijene gnojiva postaju ključni problem

Cijene umjetnih gnojiva postale su jedan od najvećih izazova europske poljoprivrede.

U travnju 2026. cijene dušičnih gnojiva u Europskoj uniji bile su 72 % više nego 2024. godine. Tijekom svibnja pojavili su se prvi znakovi stabilizacije, a u lipnju je zabilježeno blago pojeftinjenje. Unatoč tome, sredinom lipnja cijene su i dalje bile 56 % više nego 2024. godine.

Europska komisija navodi kako je dostupnost, odnosno priuštivost gnojiva tijekom ožujka i travnja pala na razine kakve su posljednji put zabilježene tijekom energetske krize 2022. godine. To je posebno zabrinjavajuće jer su gnojiva ključna za postizanje visokih prinosa i kvalitetne proizvodnje usjeva.

Gnojiva su ključna za postizanje visokih prinosa i dobre kvalitete usjeva. Odgođena kupnja ili smanjena primjena gnojiva mogla bi se negativno odraziti kasnije tijekom vegetacijske sezone.

Ozimi usjevi uglavnom su bili manje pogođeni jer su zalihe gnojiva nabavljene prije kraja 2025. godine bile dovoljne, iako su pojedini proizvođači ipak smanjili količinu primijenjenog gnojiva u završnoj fazi uzgoja. Posljedica toga je niži sadržaj proteina u požnjevenom zrnu.

Veću zabrinutost izazivaju proljetni i ljetni usjevi, osobito kukuruz, kod kojeg bi zbog smanjene gnojidbe mogli biti ostvareni niži prinosi i slabija kvaliteta.

Cijene hrane mogle bi rasti

Gospodarsko okruženje i dalje je izazovno. Očekuje se da će realni rast BDP-a Europske unije u 2026. godini iznositi 1,1 %, dok bi inflacija mogla dosegnuti 3,1 %.

Europska komisija porast inflacije povezuje s višim cijenama nafte i prirodnog plina nakon izbijanja rata na Bliskom istoku.

Iako cijene hrane zasad rastu umjerenim tempom, izvješće upozorava da terminska tržišta poljoprivrednih roba upućuju na daljnji rast cijena sve do sredine 2027. godine.

Razlog tome je spor prijenos povećanih troškova energije, prijevoza i ostalih proizvodnih inputa kroz cijeli prehrambeni lanac – od poljoprivrednih gospodarstava, preko prerađivačke industrije i trgovine, pa sve do krajnjih potrošača.

Kako se navodi u izvješću:

„Pristupačnost hrane predstavlja najvažniji izazov za sigurnost opskrbe hranom u Europskoj uniji.”

Povjerenje potrošača vjerojatno će ostati slabo i nestabilno do kraja 2026. godine, ponajprije zbog rasta cijena hrane i nove neizvjesnosti na energetskom tržištu.

Rast proizvodnje uljarica, pad proizvodnje šećera

Uljarice su među sektorima s najboljim izgledima za rast.

Proizvodnja uljane repice, soje i suncokreta u Europskoj uniji tijekom gospodarske godine 2026./2027. trebala bi dosegnuti 32,7 milijuna tona, što predstavlja rast od 3,1 % u odnosu na prethodnu godinu te 5,3 % iznad petogodišnjeg prosjeka.

Takav rezultat prvenstveno je posljedica povećanja zasijanih površina i boljih prinosa suncokreta.

Očekuje se i povećanje proizvodnje biljnih ulja, dok bi proizvodnja uljnih pogača mogla dosegnuti rekordnih 30,4 milijuna tona.

S druge strane, proizvodnja šećera kreće se u suprotnom smjeru.

Procjenjuje se da će proizvodnja šećera u EU tijekom 2026./2027. godine iznositi 14,1 milijun tona, što je 15 % manje nego godinu ranije te 13 % ispod petogodišnjeg prosjeka.

Glavni razlog pada je smanjenje površina pod šećernom repom nakon što su rekordno visoke cijene šećera oslabile, dok su troškovi proizvodnje nastavili rasti.

Proizvodnja maslinovog ulja

Očekuje se da će proizvodnja maslinovog ulja u Europskoj uniji tijekom proizvodne godine 2025./2026. ostati ispod 2,1 milijuna tona. To predstavlja pad od približno 5 % u odnosu na prethodnu godinu, iako je proizvodnja i dalje iznad petogodišnjeg prosjeka.

Španjolska, najveći proizvođač maslinovog ulja u Europskoj uniji, početkom 2026. godine bila je pogođena obilnim oborinama, što je negativno utjecalo na kvalitetu uroda.

Niže cijene donose stabilizaciju

Nakon prethodnog pada cijena, od kraja travnja tržište se stabiliziralo na nižim razinama.

Niže cijene trebale bi povećati konkurentnost izvoza maslinovog ulja iz Europske unije, pa se očekuje rast izvoza od oko 6 % u odnosu na prethodnu godinu.

Istodobno bi se uvoz mogao povećati za 24 %, ponajprije zbog povoljnijih cijena maslinovog ulja iz Tunisa.

Mješoviti izgledi za sektor mesa

Izgledi za mesni sektor razlikuju se ovisno o vrsti proizvodnje.

Proizvodnja svinjskog mesa trebala bi ostati uglavnom stabilna, uz očekivani rast od 0,3 % tijekom 2026. godine.

Proizvodnja peradarskog mesa trebala bi nastaviti pozitivan trend te porasti za 1,4 %.

S druge strane, proizvodnja goveđeg mesa mogla bi se smanjiti za 2,2 %, prvenstveno zbog daljnjeg smanjenja broja krava u Europskoj uniji.

Očekuje se da će cijene goveđeg mesa ostati na relativno visokim razinama, dok bi izvoz mogao pasti, a uvoz porasti.

Proizvodnja ovčjeg i kozjeg mesa također bi mogla pasti, i to za 4,4 %. Glavni razlozi su smanjenje stočnog fonda te sve češća pojava bolesti životinja.

Otpornost uz vrlo malo prostora za pogreške

Izvješće pokazuje da europska poljoprivreda i dalje uspijeva proizvoditi, izvoziti i prilagođavati se promjenama. Istodobno jasno upozorava koliko je poljoprivredni sektor postao osjetljiv na čimbenike koji dolaze izvan samih poljoprivrednih gospodarstava.

Neizvjesnost vezana uz globalne cijene energije, dostupnost i cijenu gnojiva, poremećaje u međunarodnoj trgovini te vremenske prilike u ključnim izvoznim zemljama i dalje predstavlja ozbiljan rizik.

Kako bi odgovorila na aktualne izazove, Europska komisija je 19. svibnja usvojila Akcijski plan za gnojiva, čiji je cilj olakšati nabavu gnojiva u kratkom roku te dugoročno povećati otpornost i održivost europske poljoprivrede.

Za sada izgledi za poljoprivredu Europske unije ostaju dovoljno stabilni da nema razloga za uzbunu. Međutim, prostor za sigurnost sve je manji. Ako se energetska tržišta ne stabiliziraju, cijene gnojiva ponovno porastu ili vremenske prilike postanu nepovoljnije, današnja relativno povoljna prognoza mogla bi se već tijekom 2027. godine pretvoriti u ozbiljan izazov, kako za europske poljoprivrednike, tako i za potrošače.