Čišćenje, sušenje i skladištenje

Tvrtka osnovana 1998. godine sada je prerasla u deoničarsko društvo koja je jedna od vodećih tvrtki u svojoj kategoriji HETECH Group d.d. u Mađarskoj na području projektiranja i izgradnje skladišta za žitarice, sušara i prečistača kao cjelovitog tehnološkog sustava. Razgovarali smo sa voditeljem prodaje Laslom Hollosijem ne samo o njegovom profesionalnom putu,nego o izazovima ovog posebnog područja industrije, rezultatima tvrtke iz Kečkemeta i izgledima na tržištu.

Kao mlinar krenuo je očevim stopama

Kao dijete vidjeli ste samog sebe u ovakvoj ulozi , kako ste samog sebe vidjeli u budućnosti?

Ne sasvim, jer sam odmalena želio biti šumar, ali nažalost nisam uspio upisati školu. Otac mi je bio mlinar, pa sam se i ja na kraju odlučio za ovo zanimanje. Inače, moji roditelji potiču iz predjela koja danas pripada Slovačkoj. Mi se 1960-ih godina zbog nedostatka posla preselili u županiju Bekes. Ovdje sam pohađao školu i ovdje sam počeo raditi kao mlinar. Završio sam tehničku školu, i lakos am se zaposlio, pa sam 1992. godine imenovan načelnikom regije, ali 1995. godine netko mi je zavidio na poziciji, pa sam primoran promijeniti zanat…

Zašto ste uopće odabrali poljoprivredu kao granu gospodarstva?

Sredinom devedesetih upoznao sam tvrtku koja je vršila remonte sušara, prečistača i mlinove. Radili su jedan remont u našem pogonu i tako smo se upoznali. Ponudili su mi da im se pridružim u daljim poslovima, jer su vidjeli da imam ozbiljno znanje i iskustvo. Prihvatio sam ponudu i proveo sam u ovoj tvrtki 9 godina. I iz tog vremena sam dosta investicija i poslova uspeo ovoj tvrki ugovoriti.

Bilo je to razdoblje kada je i tržište bilo u usponu…

Da, firma je dobro poslovala, mnogo se ulagalo, istovremeno tada sam upoznao tvrtku HETECH jer smo s njima imali zajedničke projekte. Pa sam im se kasnije, kad su promjene zahtijevale, rado pridružio prije 19 godina i od tada radim u ovoj tvrtki. U to vrijeme HETECH se bavio samo montažom, i sa mojim dolaskom počeli smo sa prodajom sušara za žitarice. Pronašli smo i proizvod koji je bio potpuno drugačiji od ostalih na tržištu – proizveden je u Argentini. Posebnost mu je u tome što se može proširivati ​​poput LEGO kockica.

Do njih smo došli preko španjolskog partnera, nakon nekoliko godina kupili smo  licencu, a od 2013.-2014. proizvodimo naše sušare. Na mnogo mjesta smo izvršili izmjene, modernizovali sa mnogim inovativnim idejama, poput kontrole vlage, daljinskog nadzora itd. Sušaru smo projektovali oblogom od sendvič panela, što je bio veliki napredak sa estetskog i termoizolacijskog aspekta. Mogu se naručiti u bilo kojoj boji, što je važno za mnoge tvrtke koje opremu prilagođavaju vlastitom imidžu. Osim toga, sustav smo učinili pametnijim sa memorijom zbivanja, točnost upravljanja je već unutar 1/10%, što je značajno poboljšanje.

Koliki je broj zaposlenih u tvrtki HETECH ?

Oko 120 ljudi. Proizvodnju strojeva na sadašnjoj lokaciji započeli smo 2006. godine – u poslovnoj zgradi površine jedva 1200 kvadratnih metara – sa 6 bravara i 10 uredskih projektanta. Od tada je uz kancelarijski dio izgrađena proizvodna hala od 1.800 kvadratnih metara u kojoj proizvodimo naše vlastitu paletu proizvoda, kao i pripadajuće strojeve za transport sjemenja i dodatnu opremu, sa visokim kvalitetom. Kvalitet postižemo sa suvremenim strojevima i kvalificiranim radnicima. U 2015. godini izgradili smo i naše novo skladište od 3.000 kvadratnih metara.

Više od 300 uspješnih investicija

Kakva je trenutna pozicija tvrtke na tržištu?

Deset godina smo među vodećim tvrtkama na tržištu zemlje, imamo više od 300 realiziranih investicija i izgradili gotovo 1,500.000 tona skladišnog prostora u proteklih 25 godina kod nas i u susjednim zemljama. Proteklih godina realizirali smo prilično velike projekte. Imamo ozbiljno profesionalno iskustvo, a proizvodnja je ozbiljna prednost u odnosu prema distributerima. Samo elektromotore, senzore i silose ne proizvodimo, to dobavljamo npr. silose poznate španjolske marke SIMAGA i PRADO. Ne postoji zadatak koji ne možemo izvršiti, po potrebi napravimo i pogon za  sjemensku doradu i mješaone za stočnu hranu. Imamo kvalitetan servis tim, što je posebno važno u sezoni žetve. Ako se pojavi problem, nastojimo što prije otići na lokaciju, ali daljinskim nadzorom često možemo pomoći u momentu poziva sa lokacije.

Cijene energenata posljednjih su godina vrtoglavo rasle, što nije išlo u prilog troškovima sušenja žitarica. Postoje li neki procesi za smanjenje troškova?

Da, imamo i sušaru na termalnu vodu i sustave opremljene sistemon na biomasu, ali su njihovi investicijski troškovi vrlo visoki. Sustavi s termalnom vodom također zahtijevaju plinske plamenike kako bi se osigurala temperatura potrebna za sušenje, jer sama termalna voda nije dovoljna. Stoga je prije ulaganja potrebno dobro razmisliti koje rješenje odabrati.

Problemi mogu nastati u radu sustava, gotovo svake godine čujemo za požare u sušarama. Što preduzimate, kako se to može spriječiti?

Da, nažalost, to se može desiti.” Da sprečimo požare pomaže nam i tehnologija, naše industrijske sušare dizajnirane su s potpunom toplinskom mapom, pružaju veliku transparentnost i radnu sigurnost, a u naše module ugrađen je sustav protupožarne vode.

Nažalost, ljudski faktor se još uvijek ne može zanemariti. Sve po propisu pravilno obučavamo kada gradimo novi pogon i objašnjavamo kako treba sa njime rukovati za sve vrste žitarica. Kontrola nam omogućava da nam stoje na raspolaganju točni parametri. Vrlo je teško nadmašiti automatski sustav, ali nažalost uvijek postoje ljudi koji to ipak rade.

Svatko bolje razmisli u što će ulagati

Sada, ova jesen 2024., je najveći izazov koji zadaje najviše glavobolje kako dalje?

Promjena klimatskih okolnosti i poskupljenje plina ozbiljan su izazov. Potrebno je manje sušara jer poljoprivrednici biraju usjeve ili određuju žetvu tako da je potrebno manje sušara. Međutim, čišćenje i skladištenje žitarica su i dalje bitni jer se lomljeno zrno, korov i prašina u i razne primjese usjevima moraju ukloniti prije skladištenja.

2024. je dosta teška godina na području investicija, na mnogim mjestima se čuje o značajnom padu prihoda. Što ste doživjeli na tržištu ove godine?

Ima pomaka budući da je raspisan sljedeći natječaj čije se otvaranje očekuje u prvom kvartalu 2025. godine. Trenutačno su u tijeku natječaji za stočarstvo i prehrambenu industriju, a potražnje, srećom, ima. No, monogo su strožiji mogućnosti prijave, ali mislim da je to razumljivo. I kod financiranja banke teže većoj sigurnosti, to se jasno vidi. Ako netko dugi niz godina pozitivno posluje, financijske ustanove će to uglavnom financirati bez problema.

Možda je sada okruženje kamatnih stopa malo lošije i to utječe na ekonomičnost ulaganja. Svi sve više razmišljaju isplati li se ulagati. Za manja ulaganja i gdje prošlost tvrtke nije toliko duga, banka postaju sve opreznije pri potpisivanju ugovora.

Na mnogim mjestima postoji problem sa osnovnim stvarima

Postoje li uobičajene pogreške koje investitori često rade? Nešto o čemu ne razmišljaju ili pogrešno procjenjuju?

„Pa, obično je problem u osnovnim stvarima.” Često zaborave da za sve treba struja, plin i voda. Nažalost, izgradnja elektromreže je ivesticija koji traje nekad dvije, a ponekad nekad i tri godine. U posljednje vrijeme nijedno postrojenje ne radi pomoću agregata jer struja još nije priključena. Iz svog iskustva mogu reći da je to često problem, a investitorima je teško da shvate da se dok  ne napravi plan izgradnje ne može točno reći kolika je cijena investicije. Ne znamo uvjete tla, možda trebamo kopati dublje ili koristiti više željeza. Svi žele odmah saznati koliko će koštati investicija, ali to će se, nažalost, saznati tek kasnije nakon temeljnih priprema informacija.

Pomažete li investitorima da se snađu u labirintu informacija?

„Naravno.” Surađujemo s mnogim arhiteskim tvrtkama diljem zemlje, tako da im možemo preporučiti pouzdane stručnjake. Najviše problema vezano za plan lokalnog arhitektonske institucije. Ove sušare za žitarice su posebne konstrukcije i često nailazimo na ograničenja  npr. u visini opreme. Ali onda se ispostavilo da se ta ograničenja mogu mijenjati ili se njima može rukovati fleksibilnije…

Postoji li radna faza koju Investitor također može napraviti ako želi uštedjeti novac, mislim tu, primjerice, na temelje za silose?

„Da, već je bilo primjera i za to.” Mnoge tvrtke imaju svoje traktore i bravare pa su sami radili montažu, a dodali smo sog servismena ili pomagali oko električne montaže. No, i tu često znaju nastati problemi, pogotovo zbog visina. Vozač traktora se neće popeti 40 metara u visinu da bi vršio montažu, tako da se ove situacije ne mogu uvijek riješiti lokalnim resursima. Investitori se najčešće mogu uključiti u poslove poput transporta ili  radovima uređenja prostora, a bolje je da se mi pobrinemo za montažu i ostalo.

Važno je da se obuka pravilno odradi

Za ovakvu investiciju mora se uzeti u obzir mnogo faktora. Kako mogu pružiti partnerima odgovarajuće informacije?

Naravno da smo u stalnom kontaktu, ali ja, primjerice, smatram važnim i naš stručni dan u Kečkemetu. Ove godine održat će se 28. studenog. Na tim događanjima obično ugostimo oko 300 sudionika. Na ovom sastanku prezentiramo tvrtku, objašnjavamo smjer u kojem se razvijamo, a naše kolege prate zainteresirane posjetioce u proizvodni pogon koji na njih uvijek ima veliki utjecaj. Oni vide kako obična čelična ploča na kraju bude gotov proizvod kao sušara ili prečistač sjemena. Posjetitelji sve to cijene jer tehnologija postaje zanimljivija. Osim toga, posjetiteljima stojimo na raspolaganju i vrijednim i zanimljivim stručnim prezentacijama.

Napomenuli ste da tvrtka ima 120 zaposlenih. Ako nekoga treba zamijeniti, koliko je to velika zadaća naći kvalitetnu radnu snagu?

Srećom, trenutno nemamo problem takve narave, ali ako netko ode u mirovinu ili na drugo radno mjesto, nije ga lako zamijeniti. Teško je pronaći stručnjake, ali nastojimo riješiti takve situacije iz kolektive obukom  sa jednog radnog na drugo radno mjesto postaviti radnika.

Trening početnika oduzima dosta vremena, a potreban je i odgovarajući živčani sistem… U školi se uči teorija, ali stvarnost je sasvim drugačija. Za fizičke radnike situacija je nešto jednostavnija, jer je većina procesa mehanizirana: postoje električni viličari i ručne dizalice, tako da ne morate dizati velike utege kao prije. Ali ni tu zamjena nije laka, moram to iskreno dodati. Prema mom iskustvu, ovdje je bitna lojalnost, većina zaposlenika je ovdje najmanje 15 godina. To također smatram ozbiljnim postignućem.

Kada osvrnete na neku inveticiju od  proteklih godina, na koju ste investiciju najviše ponosni?

Nemoguće je izabrati jedno. Primjerice, tvornica za preradu soje u Komaromu, kapaciteta četrdeset tisuća tona, bila je naš veliki projekt. No posebno je zanimljivo da smo sušaru izgradili i u mjestu Turkevu, gdje je nekada bila vojarna. 15 godina prije investicije sam na vojnoj obuci na istom mjestu skupljao opuške… Ili je uzbudljiv i naš Mezotur projekat, to nam je bila prva ozbiljna referenca, a 15 godina kasnije izgradili smo  tri puta veću postrojenje za istog klijenta. Od tada on sve svoje investicije radi sa našom tvrtkom, što za mene znači da je zadovoljan našim stavom prema vlasniku. Možda je to najveće priznanje: gdje god jednom kročimo, na većinom mjesta i u kasnijim investicijama odabiraće nas za izvođače radova…