Talentis Agro d.d., je dio grupacije Mesaroš, otvora se prema drugim područjima agrara
Talentis Agro d.d. počinje uzgajati nove biljke u svojem agrarnom poduzeću. Nesigurnost na tržištu posljednjih nekoliko godina opravdavaju otvaranje prema hortikulturnim biljkama poput rajčice, rekao je za Sabolč Makai, predsjednik Uprave tvrtke Talentis Agro, dodajući da pokušavaju i s makom i kukuruzom šećerac. Stručnjak je za nas izjavio, između ostalog, da u skoroj budućnosti planiraju ulaganja koja će povećati učinkovitost, ali istovremeno i smanjiti živu radnu snagu. Doznali smo i za planove Talentis Agro da se spremaju i u buduće daljnje akvizicije, te da su u tijeku nekoliko pregovora s tvrtkama zainteresiranim na području ratarstva i stočarstva.
Nakon 2022. godine mađarski poljoprivrednici 2023. godine mogu računati na boljim prosječnim prinosima. S kojim biljkama sada možete dobro profitirati ? Što se uopće isplati proizvoditi u budućnosti?
Količine prinosa doista su bolje nego lani, no uzalud su svi očekivali rekordnu žetvu pšenice, to se nije dogodilo, a bilo je i problema s kvalitetom. Zanimljivo je da, iako je raspodjela padavina ove godine bila relativno dobra, nije stigla na vrijeme na svaku teritoriju, pa je bilo područja u Podunavlju gdje je proizvedeno manje pšenice nego 2022. godine. Nakon loše prošle godine, prosjek uroda kukuruza ove će godine biti puno bolji, na nekoliko mjesta je bilo prošle godine 9-10 tona, ali je državni prosjek vjerojatno će biti manji od toga.
S druge strane, cijena svih žitarica je prepolovljena u odnosu na 2022. godinu, kod kukuruza, primjerice, netko može biti profitabilan s prosječnim prinosom od 8-8,2 tone po hektaru, i pritome još se može biti profitabilan sa merkantilnom pšenicom. To se ne može izjaviti za ječam, koji se gotovo više se i ne isplati sijati, jer se može prodati jeftinije nego što izdaci prilikom proizvodnje. Isplativije je proizvoditi kvalitetnu pšenicu ili kukuruz jer za njih ima interesovanja sa strane tržišta, ali trenutno su i uljarice teškom položaju.
Ima li tržišta za mađarsku pšenicu jer u Europi ionako ima dosta ove vrste žitarice? Iskustva posljednjih godina pokazuju, da je vrijeme da mađarski poljoprivrednici uvedu nove vrste biljke u svoje portfelje?
Pšenice u Europi doista ima dovoljno, ima i dosta viškova, ali ako pogledate koliko se mora uložiti novčana srijedstva od sjetve do žetve i kakve profite možemo očekivati od nje, očito se isplati uzgajati ova žitarica. Međutim, treba napomenuti da će, ako Ukrajina uđe u EU, mađarski poljoprivrednici morati prijeći na drugačiju strukturu proizvoda, budući da Ukrajinci mogu vrlo učinkovito proizvoditi na ogromnoj površini zemlje, s kojom se moramo natjecati. Talentis Agro se upravo iz tih razloga počeo otvarati nove puteve prema maku i hortikulturnim kulturama poput rajčice. Nestabilne okolnosti u proteklih nekoliko godina opravdavaju dodavanje potpuno nove biljke u naš proizvodni program, onih sa kojima se možemo stabilnom proizvodnjom izaći na eksportna tržišta, stoga se vrijedi osvrnuti na točku ekonomične isplatljivosti sa što većom dodanom vrijednošću.
Zbog pada cijena žitarica i skladišta puna robom ni mađarski uzgajivači žitarica nisu u lakoj situaciji. Što za njih može značiti izlaz iz ove neizvjesnosne situacije, i tko sada može profitabilno poslovati?
Ako pogledamo cjelokupnu poljoprivredu i prehrambenu industriju, onda jeftino žito nije loše, jer je jako dobro za stočare i prerađivačku industriju mesa, jer oni mogu preraditi jeftiniju robu za proizvodnju proizvoda s dodanom vrijednošću poput mlijeka, mesa ili čak jaja. Uzgajivačima baš i nije drago što su cijene žitarica toliko pale, pogotovo ako pogledamo zadnjih desetak godina, kada su u prosjeku uroda i cijene bili dobre, kamate niske, a gotovo svaka grana proizvodnje je bila profitabilna. Ako gledamo stvari u cjelini, može se reći da je prošla godina konačno mogla biti dobra za stočare, a zbog jeftinijih sirovina mogla bi prehrambena industrija profitirati.
Budući da stanje prerađivačke industrije u Mađarskoj za sada nije najoptimalnije, još uvijek moramo dosta žita izvoziti da bismo ostvarili profit. Bilo bi idealno kada bismo od uzgojenih sirovina na domaćem tržištu mogli napraviti proizvode s dodanom vrijednošću, ali trenutno se značajan dio pšenice i kukuruza izvozi na strana tržišta.
Sve dok u našoj zemlji nemamo pravu prerađivačku industriju, prepušteni smo na milost i nemilost cijenama na inostranim tržištima i moramo se natjecati sa zemljama poput Rusije ili Ukrajine.
Farme svinja već su dugo u teškoj situaciji, no prema mišljenju stručnjaka 2023. mogla bi biti godina uzgajivača svinja. Mogu li doista biti sretni ove godine? Kakvo je stanje u sektoru govedine i peradi kod nas?
Iako je broj svinja u Mađarskoj drastično pao u odnosu na stanje od prije 30 godina, nadamo se da se ove godine neće dalje smanjivati, i da će farmeri konačno moći zaraditi. Ne znam hoće li im biti uspješna 2023. godina pružiti priliku za daljnja ulaganja ili tehnološki razvoj, ali nadamo se najboljem. Iako je sektor goveđeg mesa prošle godine imao vrlo dobru godinu, upitno je hoće li tako biti i ove godine jer je stočna hrana u rinfuzi bila znatno skuplja, a cijene mlijeka visoke pa će profitabilnost svakako biti manja. U odnosu na “ situaciju u stočarstvu” od prije 2-3 godine, nema razloga za žaljenje, ali treba napomenuti i da je potrošnja znatno pala. Uzgajivači peradi ni ove godine neće imati baš dobru godinu, pogotovo oni koji se bave proizvodnjom jaja, jer je tržište vrlo nepredvidivo. Naglasak nam je na puretini koju plasiramo na izvozna tržišta jer Mađari ne konzumiraju puno purećeg mesa. Isporučujemo i prodajemo puretinu, tipično finalne gotove proizvode, od Japana do Koreje, Njemačke, Balkana i arapskog svijeta.
Mađarsko stočarstvo oduvijek je bila zapostavljena grana, ali ove godine može biti uspješnije od domaćeg uzgoja žitarica. Što se vidi, j da li je 2023. stvarno povoljnija za stočare?
U tvrtki Talentis Agro profitabilnost sektora stočarstva bila je očito bolja u 2022. od biljne proizvodnje, a mislim da neće biti ništa drugačije ni prošle godine. Ne očekujem nikakvo čudo, vidim da je ćemo imati dobru godinu s kvalitetnom pšenicom, kukuruzom sa dobrom sjetvenom strukturom, eventualno dopunom sjemenske proizvodnje, kao i sa različitim hortikulturnim biljkama. Uzgajivači stoke sada imaju korist od pada cijena stočne hrane, tako da mogu zaključiti dobru godinu 2023. Što se tiče stočarstva, iduću godinu vidim veliki potencijal u govedarstvu, čak i uslovi u sektoru purana i svinjogojstva može biti idealno za profitabilnost 2024. godini.
Mislim da gospodarstva mješovitog profila mogu biti profitabilnija, jer jedno područje ionako uvijek vuče drugo područje. Ako stočarstvo naglo profitira, to je zbog toga jer postoji velika potražnja za mesom i povoljnje su i cijene stočne hrane.
Treba li u budućnosti očekivati neku vrstu reorganizacije u mađarskoj poljoprivredi?
Odgovoran sam za veliku organizaciju, gdje je jasno ako možemo iznajmiti više zemlje, možemo obrađivati 10-20 posto više sa trenutnom opremom, što znači da nema potrebe za ulaganja u opremu za obradu zemljišta. Prednosti bi imale i zadruge, ali to u Mađarskoj nekako ne funkcioniše, jer čim se na slobodnom tržištu dobije više za proizvod, seljak radije prodaje robu onom kupcu gdje dobija više za svoju robu. Pritome su u našoj zemlji mala gospodarstva, zemlji zastupljena u najvećem udjelu. Kao velika organizacija ne možemo kupovati zemlju pa su nam mogućnosti rasta vrlo ograničene i zato radije kupujemo tvrtke jer jedino tako možemo održati veličinu ekonomije. Bilo bi važno da velike tvornice proizvode što učinkovitije, a mala gospodarstva imaju važnost u jačanju zajednice i kako bi se očuvalo selo i sačuvala bi se radna mjesta.
Zadnje godine također su pokazale koliko su svjetska tržišta hrane neizvjesna, pa tako i domaća, koje ionako ima još prostora za razvoj. Kako se možemo prilagoditi mnogim vanjskim utjecajima koji sada utječu na tržišta hrane? Možemo li u ovom okruženju biti konkurentni s našom prehrambenom industrijom?
Mađarska je malo tržište pa se i u prehrambenoj industriji i u proizvodnji sirovina, nažalost ne smatramo se faktorom na tržištu. Mislim da bi bilo dobro rješenje kada bismo pomogli tvrtkama koje se mogu natjecati i po međunarodnim mjerilima velikim tržištima, jer imamo velike tvrtke i za isporuku proizvoda od svinjetine, piletine, puretine, patke i guske. Ako su odgovarajuće veličine i imaju pristup odgovarajućim sirovinama, jednako su učinkovite kao klaonice u njemačkoj ili poljskoj. Također bi bilo važno izgraditi brend u Mađarskoj, jer iako imamo dobre domaće brendove koje su svima poznati na domaćem terenu, oni nisu značajni u inozemstvu, iako bi se s njima mogla generirati potrošnja.
Nema smisla govoriti o tome da su mađarska vina dobra ako ih se malo kupuje u inozemstvu, jer su francuska i talijanska vina popularnija. Naglasak ne treba biti samo na regijama, nego na činjenici da je to mađarsko vino i da dolazi iz Mađarske.
Sva hrana i poljoprivredni proizvodi postali su nevjerojatno skupi. Morate li se naviknuti na činjenicu da će ove visoke cijene ostati iste i u buduće? Kakvi se trendovi u privredi i šta se može očekivati u svakom sektoru u vezi cijenama?
Domaće cijene hrane tek su dosegle zapadnoeuropsku visinu, od čega profitiraju akteri prehrambenog lanca, a manje kupci. No, ne smije se zaboraviti da su proizvođači, posebice stočari, uvijek bili u lošoj situaciji zbog niskih otkupnih cijena. Siguran sam da će biti daljnjih pomaka cijena, ali one sigurno neće biti niže. Ali to je začarani krug, jer ako su cijene hrane visoke, to pogoduje članovima proizvodnog lanca, kao što sam spomenuo, ali istovremeno, ako se smanji potrošnja, ništa neće funkcionirati u sustavu, i u sektorima prehrambene industrije gdje je opća dobit je 2 posto, bit će ozbiljnih problema. Generiranje potrošnje mora biti na prvom mjestu, a sve ostalo može doći tek poslije.
2024. će biti teška godina, ne vidim rast cijena žitarica, tako da će neizvjesnost sigurno ostati u biljnoj proizvodnji. Istodobno, ako je potrošnja dobra, to će biti dobro za stočarstvo, jer će se od jeftine sirovine moći napraviti dobar i kvalitetan proizvod.
Posljednjih godina bilo je nekoliko akvizicija tvrtke Talentis Agro, postoje li planovi za još jednu u bliskoj budućnosti, i ako postoje, kojem sektoru i koji sektor tvrtka favorizuje?
Kada je osnovan holding prije pet godina, sastavili smo sedmogodišnju strategiju, čiji je cilj bio dovesti naša velika poljoprivredna poduzeća na zajedničku platformu. Morali smo stati na kraj tome da svi razmišljaju lokalno, pa smo izradili nacionalni plan sjetve, a također smo pripremili nabavu poljoprivrednih strojeva na takav način da su strojevi idealno dostupni svakoj tvrtki. Sada smo došli u novu fazu i ponovno radimo dugoročni strateški plan, koji se fokusira na učinkovitost, veće površine za obradu, pojednostavljeni plan sjetve i proizvodnju homogene robe. Osim toga, želimo proizvoditi robu s dodanom vrijednošću, zbog čega smo krenuli u uzgoj ratarskog povrća i sjemenarstvo. Paralelno sa svime ovim veći naglasak stavljamo na razvoj navodnjavanja i korištenje preciznih tehnologija. Istovremeno, planiramo daljnje akvizicije, a u tijeku je nekoliko pregovora s tvrtkama zainteresiranim za ratarstvo i stočarstvo.
Kakva nova ulaganja se očekuju po pitanju modernizacije?
Budući da poslujemo prema strateškom planu, uvijek je unaprijed dobro izračunato na što ćemo potrošiti, no u trenutnom kamatnom okruženju otežano je i ulaganje i razvoj. Važno je vidjeti kada će se isplatiti prije nego što se bilo čemu posvetite.
Sada igramo na kratak period isplatljivosti investicije i povrat novčanih sredstava, zbog čega smo vratili natječaj za izgradnju silosnog skladišta sa novom modernom sušarom i prečistačima, budući da trenutno još možemo skladištiti svoj urod, pa će se to više isplatiti realizirati kad kamatno okruženje bude idealnije. U boljoj smo poziciji s obzirom na to da zbog veličine naše tvrtke možemo, primjerice, prebaciti opremu za silažu s jedne naše lokacije na drugu. Sada razmišljamo o investicijama koje povećavaju učinkovitost i smanjuju živu radnu snagu. Ujedno bi bila potrebna i mlada radna snaga, tako da možemo napraviti dvije stvari, ili ih pokušati namamiti ovamo svojim programima stipendiranja i suradnjama ili stvoriti gospodarstvo u kojem je potrebno manje radne snage.