Prema riječima stručnjaka, poljoprivredna proizvodnja ima budućnost, i od nje se može pristojno živjeti, ali ne u sadašnjoj strukturi. Za napredak je svakako nužna suradnja poljoprivrednika, inovacije, modernizacija mehanizacije i povećanje posjeda, i neće EU fondovi ovom sektoru sami u sebi donijeti spas.
Dr. Đorđ Raško ekonomista, vlasnik poljoprivrednog imanja
“Za proizvođače je 2023. bila nevjerojatno tragična godina, ne samo kod nas, nego i u zemljama u kojima se održavaju prosvjedi, a i u onima u kojima su poljoprivrednici zasad ostali tihi. Farme i poljoprivredna gospodarstva zatvaraju kapije jedna za drugim, pad prihoda je oko 30% u prosjeku u Državama EU – a . To nije bio slučaj već desetljećima kod nas . U međuvremenu su mađarski poljoprivrednici gotovo potpuno odustali od stočarstva, a bojaznost od udruženja je takakv „ kao vrag od dima timjana“, kaže poljoprivredni ekonomist Dors Rasko.
Prošla se godina pokazala tragičnom u cijeloj Europi
Prema podacima Zavoda za statistiku, 2023. godine u zemlji je bilo jedva 200.000 poljoprivrednih gospodarstava, u prošlih 10 godina prestalo je postojati 100.000 poljoprivrednih gospodarstava, u jednoj godini svako peto prestalo proizvoditi. Što mislite koji bi mogao biti razlog?
Nažalost, ovaj „trend” nije pojava samo na domaćem tržištu, nego i u zemaljama EU – a, farme i poljoprivredna gospodarstva se zatvaraju u velikom broju. Prošla godina je bila nevjerojatno tragična godina za proizvođače, profitabilnost je nestala, ne samo kod nas, nego i u Njemačkoj, Francuskoj, a vjerojatno i u zemljama gdje su proizvođači zasad u miru. Pad prihoda u prosjeku u EU iznosi oko 30 posto. Poljoprivredom se bavim trideset godina, ali od početka nije bilo primjera da se ovako nešto dogodilo.
Što bi mogao biti razlog svemu tome? Mnogi ljudi spominju situaciju u Ukrajini, drugi krive vrijemenske uslove.
U 2022. godini, kao dio ratnih špekulacija, cijene poljoprivrednih inputa porasle su na nevjerojatan način, cijena gnojiva se više nego učetverostručil, cijena sjemena za sjetvu udvostručila, a također su porasle i cijene kemikalija, drugih dodatnih premiksa i hranjiva 60-80 posto. To je bilo popraćeno povećanjem cijena goriva, struje i plina. Drugim riječima, došlo je do velikog povećanja na strani inputa, što je uzrokovalo rast troškova po hektaru i u biljnoj proizvodnji u prosjeku za 60-70 posto. To nije bio problem dok su cijene žitarica bile visoke na svjetskom tržištu i kod nas. Međutim, u ljeto 2022. globalni rast cijena roba je zaustavljen, a zatim prešao u trend pada, koji traje i dan danas. Međutim, razina cijena ulaznih materijala naglo je porasla i tako je i ostala, pa su proizvođači pretrpjeli velike gubitke u odnosu prihoda i izdataka: visoki troškovi ulaznih materijala i energije, niske otkupne cijene robe. Pad cijena žitarica iznosio je 40-60%, a kod kukuruza više od 60%, no slična je situacija i kod suncokreta i uljane repice. Ono što mađarski proizvođači proizvode kao ratarske kulture – a to obuhvata otprilike 85% svih obradivih površina – do danas je pad cijene za svaku od tih kultura najmanje 50%. Iako su u 2023. bili visoki prosjeci uroda i kod žitarica i kod uljarica, trošak proizvodnje zbog visokih cijena inputa teško se moglo smanjiti, dok su prodajne cijene pale i prepolovile u odnosu na godinu ranije.
Jedino je je svinjogojstvo bila rentabilna
Može li se oporavak očekivati 2024. godine?
Cijena sirovina – primjerice gnojiva – počinje padati, jer drugačije se ne može prodati na tržištu. No, vidi se da u 2024. godini cijene poljoprivrednih sirovina na svjetskim tržištima neće rasti. Možemo biti sretni i ako se zaustavi pad cijena koji je prisutna zadnjih godinu i pol. Možemo vjerovati da će možda sredinom ili krajem ljeta ponovno krenuti lagani rast otkupnih cijena žitarica.
Koji je sektor najviše stradao na osnovu navedenih poteškoća?
Kod mesnih proizvoda, troškovi stočne hrane su porasli do nevjerojatne mjere. U uzgoju peradi ili svinja troškovi hrane iznose oko 65-70%. Profitabilnost ovih proizvoda također je ozbiljno ugrožena povećanjem cijena poljoprivrednih sirovina. To je najviše pogodilo sektore mlijeka i peradi. Budući da je Ukrajina postala glavni dobavljač Europske unije, to je snizilo cijenu pilećih prsa na europskim tržištima. Jedino je svinjsko mjeso bio otporan na pad cijene, jer za svinjetinom postoji potražnja i u Mađarskoj i u Europi zbog smanjenja obima proizvodnje. U posljednje vrijeme cijena svinja za klanje i svinjskog mesa je jedini proizvod čija je potrošačka cijena također porasla. Godine 2023. samo je jedini sektor u Njemačkoj koji je imao pozitvini bilans u prihodu, bio je svinjogojstvo, svi ostali sektori stočarstva i sva biljna proizvodnja završili su sa gubicima. Ali ne samo tamo, nego u gotovo cijeloj Europi. Zbog toga se bune proizvođači od Francuske, preko Belgije do Rumunjske, jer je jako teško izdržati toliki pad prihoda. Osim toga, u velikom broju slučajeva radi se o obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, i nije bitan samo rezultat bavljenja u poljoprivredi, već i opstanak i egzistencija obitelji općenito.
U međuvremenu, potrošači često uočavaju da hrana poskupljuje.
Da, ali ovaj proces u isto vrijeme ne povećava prihode poljoprivrednika. Dat ću vam primjer. Prema proračunu talijanskih farmera, od 100 kg pšenice može se proizvjesti 109 kg kruha. Cijena 100 kg pšenice, kada je još bila dobra cijena pšenice, bila je samo 15% potrošačke cijene kruha, odnosno toliko je poljoprivrednik dobio 2022. godine, a onda je 2023. dobio samo 7-8 % zbog brutalnog pada cijena pšenice . Onda možete pitati gdje se ostatak izgubilo. Očito maloprodaja, ambalaža, PDV, vanredni porezi i naknade za zaštitu okoliša itd. oduzmu ga. To je slučaj i u Mađarskoj, Njemačkoj i u mnogim drugim državama. Krajem prošlog stoljeća poljoprivrednici su još u prosjeku dobivali 40% vrijednosti finalnog proizvoda, danas mogu biti sretni ako dobiju 15-20%. Drugim riječima, dok se udio proizvođača smanjuje, dodatni troškovi potrošača rastu. Ovo je svjetski trend koji bi trebalo preispitati, no ne slažu se svi sa time.
Poljoprivrednici mogu biti sretni ako njihov udio bude 15-20% u cijeni finalnog proizvoda. Drugim riječima, dok se njihov udio smanjuje, dodatni troškovi koje snose potrošači rastu.
Jeftina hrana zagađuje našu okolinu
Njemački ministar poljoprivrede Özdemír, koji je jedan od čelnika Zelene stranke, kaže da hranu treba cijeniti, hrana treba biti skupa, ljudi trebaju cijeniti to što pojedu. Jeftina hrana štetna je na okoliš koju EU mora prestati zagađivati.
Naravno, otpadom doista nanosimo štetu okolišu, ali to je vrlo složeno pitanje, s velikim razlikama u mišljenju od regije do regije. U Njemačkoj sada, čak i u razdoblju nakon inflacije, može se reći da je udio prosječnog njemačkog kućanstva izdaci na troškove hrane nizak: međutim porastao je sa 10 na 11 posto, u Irskoj je 7%, u Engleskoj je 8%. Kod nas je u proteklih dvije godine sa 19 posto porastao na 25-27 posto. U zemljama u razvoju, sa druge strane, već je u ovom trenutku oko 45-50%, a tamošnjim obiteljima jedva da ostaje nešto za odjeću i putovanja. Drugim riječima, cilj „poskupljenja hrane” prihvatljiv je samo u razvijenim zapadnim državama, točnije, tamo ne izaziva socijalnu napetost. Rast svjetskih cijena hrane potpuno drugačije utječe na građane razvijenih zemalja nego na građane zemalja u razvoju i siromašnih zemalja. U slučaju da se u siromašnim zemaljama ovo povećanje cijena bude neizdrživa, kao posljedica može nastati ekonomska kriza.
Kad smo već kod razlika: u kojoj mjeri navedeni tendencija ovisi o veličini gospodarstva koji sam poljoprivrednik posluje? Kod nas još uvijek prevladavaju farme manje od pet hektara, na Zapadu sve više nestaju, a sve veće površine skoncentrišu se u sve manje ruke. Zašto je to potrebno? Kolika površina se može isplativo obrađivati?
U Mađarskoj, na jedinstveni način, postoje paralelno mikro farme i ogromne farme. To nije tipično za europsku poljoprivredu, nema tako ekstremnih razlika u veličini farmi unutar EU kao kod nas. Ovdje ima posjeda od 20.000 hektara i mnogo otprilike desetak tisuća koji su manji od pet hektara ili čak manji od jednog hektara. Jasno je da se od tako malog zemljišta ne može se živjeti, osim ako netko ne proizvodi u intenzivnom stakleniku. Iako ne toliko kao kod nas, problem je i na europskoj prostorima ovako mali posjedi. Problem je jednostavno u tome što su veličine farmi u europskoj poljoprivredi male. Mali poljoprivrednik u zapadnoj Europi ne živi loše zato što ne razume se u poljoprivredi ili zato što nije učinkovit, već zato što je veličina njegova posjeda toliko mala da mu ne dopušta ostvarivanje potrebnih prihoda. Ovo je strukturni problem. U Sjedinjenim Državama, budući da je veličina imanja dosegla odgovarajuću veličinu (prosjek je sada blizu 400 hektara za tamošnja imanja koja proizvode robu), nema problema. U Europi je trenutno prosjek oko 25 hektara.
Poljoprivreda Sjedinjenih Država nije ništa učinkovitija od njemačke ili francuske, veličina je jednostavno dovoljna da može generirati dovoljan prihod, što se smatra dobrim prosječnim godišnjim prihodom čak i u američkim kategorijama prihod. To je sada oko 75-80 tisuća dolara, u usporedbi s 25-30 tisuća eura u Europi. Drugim riječima, neto prihod američke obiteljske farme barem je tri puta veći od one u EU.
Mađarski farmeri gotovo su potpuno odustali od stočarstva Koja je veličina imanja od kojeg bi se moglo živjeti u Mađarskoj?
Ako se proizvođač bavi samo ratarskim kulturama, onda najmanje 100 ha. Razina prihoda imanja mogla bi se povećati hortikulturom i stočarstvom, ali su mađarski poljoprivrednici gotovo potpuno odustali od stočarstva. Životinje su samo na velikim farmama. Ali to je druga kategorija. Polako dolazimo do toga da svinjogojske farme s manje od tisuću krmača više nisu isplative, za perad je donja granica mnoga stada od desetak tisuća komada, a i mliječne farme trebaju barem 600-1000 krava da bi mogle nastaviti profitabilna proizvodnja
Kako bi se po Vašem mišljenju moglo pomoći ili poticati mađarske poljoprivrednike? Mogu li udruživanjem posjeda i natječaji koji podržavaju prijenos vlasništva na mlade pomoći farmama?
Da smo pametni kao Talijani, osnivali bismo zadruge. Ovo je velika pomoć. U Italiji 90% proizvodnje povrća radi preko kooperantskih mreža, ali tako rade Finci, Nizozemci, Danci i Belgijanci. Imaju visoku razinu udjela u proizvodnji veću dodanu vrijednosti, koja je kod nas, primjerice, izrazito niska. Mađarski poljoprivrednici jednostavno se boje zadružnog oblika, uvijek se bude u njima ružna sjećanja i izbjegavaju ovu vrstu modela. Mađarski poljoprivrednici se boje zadrugarstva kao vrag od dima timjana.
Mladi se ne žele se baviti poljoprivredom
U tome bi mogla pomoći smjena generacija, jer mladi više nemaju takva sjećanja. Ipak, sve je manje ljudi koji se žele baviti poljoprivredom, jedna za drugim napuštaju OPG-ove, a kamoli da osnivaju nova.
Obiteljski primjer je odlučujući. Pametni, razumni potomci postaju inženjeri, liječnici itd. Mladi na selu vide da im očevi i majke rade od zore do sumraka, nemaju vremena ni za što, i ne žele više tako živjeti. Riječ je o kontraselekciji s kojom se zasad teško možemo nositi, ali ovaj problem nije samo pojava na domaći predjelima, nego je tipična i za cijelu Europu. U SAD-u su raspoloživi prihodi toliki da se mladi ljudi kojima se sviđa ovakav način života nakon fakulteta vraćaju se poljoprivredi, jer se od farme može dobro živjeti, jer veličina imanja to osigurava. Ali i u domaćoj ekonomiji se situacija polako mijenja, i ovdje je koncentracija nevjerojatna intenzivna. Kad sam ja bio državni tajnik bilo je 967.000 poljoprivrednih domaćinstava, sada ih je manje od 200.000. Ista je površina koncentrirana u manje ruku, a ta je koncentracija bitna. Danas je stanje u prehrambenoj industriji i trgovini takvo da samo velikim tvrtkama imaju pozitivne prihode.
Mladi ljudi na selu vide kako im se očevi i majke gorčivo rade i ne žele tako živjeti. Ovo je kontraselekcija, i to nije samo domaći problem, nego problem i cijele Europe.
Ali što će biti sa manjim imanjima?
S jedne strane, ugrožena skupina izumire, a mladi su ili već odselili ili namjeravaju otići. Ali dijelom to ide pod ruku i s tehnološkim napretkom. Radnici u poljoprivredi r čine 0,9% svih zaposlenih ljudi u Sjedinjenim Državama. Više ne doseže jedan posto. Dok ne samo opskrbljuju vlastitu zemlju hranom, već je i izvoze u nevjerojatnim količinama. Drugim riječima, sve je automatizirano i robotizirano. Danas nam ne treba puno ljudi na poslu, a to polako pratimo i u našoj državi. Danas na farmi svinja od 1200 krmača radi manje od 10 ljudi. Prije 30 godina, farme ove veličine zahtijevalo je najmanje 30 osoba.
Potpora malim poljoprivrednim gospodarstvima je oblik socijalne pomoći. Na temelju ovoga prestaje pravo na postojanje malih poljoprivrednih gospodarstava. Može se onda postaviti pitanje da li treba uopće podupirati mala gospodarstva?
Mala poljoprivredna gospodarstva odavno su podržana iz socijalnih razloga. To je oblik socijalne pomoći, ne samo kod nas, nego i u EU. Mislim da je to socijalni problem, a ne ekonomski. Osim toga, treba preispitati sustav potpore EU, upravo zato što je koncentracija toliko porasla, jer je kontraproduktivan u sadašnjem obliku za mala imanja. Danas novac od subvencija sve više ide velikima, ali kada je izgrađena osnovna konstrukcija, bilo je još dosta malih imanja. Mislim da bi trebao postojati poseban izbor socijalne pomoći, koju bi trebalo osigurati da mali poljoprivrednik ostao na svom imanju i održava i uređuje nu, te da pazi na uslove zaštite okoliša. Zato bih plaćivali fiksnu naknadu. ali ne bih to vezivao ni za kakvu poljoprivrednu proizvodnju, nema potrebe za tim.
Većina malih farmi tiho se zatvara, ali one veće sada su započele demonstracije jedna za drugim diljem Europe. Što mislite kako bi im se moglo pomoći?
EU blagajna je iscrpljen, kao i domaća. Vidi se da tamo gdje su održavaju demonstracije nijedan ministar niti jedne zemlje ne nudi financijsko rješenje, jer ne može. Mole za strpljenje. Nažalost, nedostaje novaca, a posljedice te ozbiljne besparice već se osjećaju i kod nas: padaju cijene zemljišta, stale su cijene zemljišne rente. Vidi se da se dosta ljudi bori s problemima financiranja i pozitivnog bilansa, a dosta gazdinstva je u status prodaje, a kupaca nema. Sve češće dobivam pozive da se prodaje velika farma, površine tisuću i više hektara. Mislim da ima još više malih farmi na prodaju, ali se u njih ne isplati ulagati, jer su neodržive jedinice. Naravno, susjedu poljoprivrednika uvijek dobro dođe 5-10 ha da poveća svoje imanje.
Da li biste ulagali u velike tvrtke? Da to još uvijek isplatljivo?
Proizvođaču koji poznaje poljoprivredu, a ponuđena farma nije daleko od vlastitog centra, ipak se isplati. Koncentracija vlasništva i u ovim teškim vremenima ide velikom brzinom.
IZVOR: AGRAR UNIO
CIIJENE NAMIRNICA
Iako s manjim promjenama, nakon dvije godine čini se da se zaustavila stopa pada globalnog poskupljenja hrane. Što je iza toga? – o tome piše Zoltan Forian, vodeći poljoprivredni stručnjak Erste Agrár Centra, –
U travnju je FAO indeks cijena hrane porastao već drugi mjesec zaredom. Indeks je u travnju 2024. iznosio 119,1 bodova, što je 0,3 boda (0,3 posto) viša od revidirane razine iz ožujka. Vrijednost je formirana na način da je pad indeksa cijena šećera i mliječnih proizvoda anulirala blagi rast indeksa cijena mesa te indeksa biljnih ulja i žitarica. Ipak, FFPI je pao za 9,6 bodova (7,4 posto) u odnosu na vrijednost prije godinu dana.
Na domaćem tržištu se vide trendovi pada. Potrošačke cijene namirnica u prva tri mjeseca ove godine porasle su za 2,9 posto, dok su domaće cijene prehrambene proizvoda pale za 6,5 posto, a cijene žitarica za 29 posto (prva dva mjeseca). Cijene unutar proizvodnog lanca pokazuju paralele viđene već 2021. i 2022., ali obrnutim redoslijedom. Što se tiče izgleda, prema Ersteovim analitičarima, cijene namirnica u Mađarskoj će ove godine nastaviti rasti. Međutim, nakon značajnog rasta cijena u posljednje dvije godine, stopa rasta se vraća na konsolidiranu fazu, jednoznamenkastu brojku. Cijene poljoprivrednih proizvoda mogle bi porasti za 2-4 posto godišnje, dok bi cijene prehrambene industrije mogle porasti za 3-5 posto, a maloprodajne cijene namirnica mogle bi premašiti razinu od prije godinu dana u prosjeku za 3-4 posto.
Trend smanjenja broja gazdinstava sve uočljiviji najviše u Vojvodini – Veći posedi i digitalizacija krate spisak
Sa privatizacijom i primenom savremenih tehnologija i mehanizacije selo se sve više deli na velike i male proizvođače.
Na osnovu podataka Republičkog zavoda za statistiku, u prvom ovogodišnjem kvartalu broj registrovanih individualnih poljoprivrednika smanjen je za 4.485 lica, odnosno za 8,1% u odnosu na isti period lane. Za bolje poznavaoce prilika u poljoprivredi, to i nije veliko iznenađenje. Posebno što su na trend opadanja broja poljoprivrednih gazdinstava ukazali i podaci decembarskog Popisa poljoprivrede, obzirom na to da ih je popisano manje u odnosu na 2018 godinu.
Od ukupno 508.365 poljoprivrednih gazdinstava u Srbiji, najveći pad zabeležen je u gradu Beogradu, 12,4% a najmanji u regionu Šumadije i zapadne Srbije 7,5%. Statistika je statistika aktuelni Trend kretanja u poljoprivredi otvara pitanja Zbog čega je sve manje zainteresovanih u agraru.
Agroanalitičar Žarko Galetin ističe da manji broj registrovanih individualnih poljoprivrednika s jedne strane oslikava „tehničko” a druge suštinsko stanje u poljoprivredi.
Činjenica je da Ministarstvo poljoprivrede kroz implementaciju e-Agrara „čisti” registar poljoprivrednih gazdinstava pa je fiktivnih sve manje i ne ostvaruju prava na subvencije.
S druge strane, ima dosta toga u poljoprivredi što demotiviše poljoprivrednike i čini da odustaju od ove delatnosti posebno one koji su hteli da preko podela gazdinstava u okviru jedne porodice dobiju podsticaje. Kao uzrok manjka broja gazdinstava vidim i trend ukrupljavanja poljoprivrednih površina posebno u Vojvodini isto tako primetan je i rast površina zemlje po jednom gazdinstvu s obzirom na to da staračka domaćinstva nestaju a njihovu zemlju kroz kupovinu ili zakup uzimaju imućnilji poljoprivrednici
Pored ovih Galetin dodaje da je još jedan ne zanemarljiv razlog to što ljudi ne vide svoju perspektivu u ostanku na zemlji.
Da bi se ušlo u ozbiljan biznis u poljoprivredi potrebna su značajna sredstva za kupovinu minimum 30 do 40 haktara zemlje ne računajući pride još i nabavku mehanizacije koja je dosta skupa kaže Galetin.
Fakat da nam je selo danas takvo kakvo jeste raslojeno. Sa ukrupljavanjem poseda privatizacijom, kao i razvojem savremenih tehnologija i mehanizacije, selo je podeljeno na velike i male proizvođače. Mladi u seoskim sredinama, u eri digitalizacije, ne doživljavaju sebe kao klasičnog poljoprivrednika kao pre 30 – 40 godina. Ta vremena su prošla a većina onih sa malim posedima nije za to da se bavi klasičnom poljoprivredom već da negde radi ima redovnu platu a da se naseli selu dopunski bavi nečim novim (pčelarstvo, proizvodnja specifičnih sireva, lekovitog i aromatičnog bilja negovanje starih zanata etno i ruralni turizam itd).
Izvor: Poljoprivrednik novine
Velika mogućnost: mađarska hrana može osvojiti EU
Domaća prehrambena industrija trebala bi se razvijati ne samo u proizvodnji hrane visoke dodane vrijednosti, već i u području proizvodnje osnovnih prehrambenih namirnica u velikim količinama – rečeno je na konferenciji Portfolio AgroFood 2024. Prema mišljenju stručnjaka, mađarska prehrambena industrija trenutno je neučinkovita, visokog energetskog intenziteta i nekonkurentna na europskoj razini, što je pak dovelo do porasta uvezene hrane. No, uz sredstva povučena sa natječaja i investicije u idućem razdoblju, akteri sektora dobili su realnu priliku ne samo za povratak domaće proizvodnje na tržište, već i za jačanje prisutnosti na tržištima EU – a.
Prema Atili Veresu, generalnom direktoru Udruge odgovornih proizvođača hrane (FÉSZ), mađarsku prehrambenu industriju treba staviti u kontekst: mi pridonosimo 1% prehrambenoj industriji EU-a, kako u smislu proizvodnje tako i u obujmu. Međutim, domaću prehrambenu industriju karakterizira niska učinkovitost, visok energetski intenzitet, niska produktivnost i nekonkurentnost. Stručnjak je govorio i o tome kako je 2023. godine bio je veliki pad u mađarskoj maloprodaji hrane, iako je već u ožujku ove godine došlo do povećanja, moglo se mjeriti samo količinski, a statistika ne pokazuje odakle ta hrana dolazi a uopće da li će se na policama maloprodajnih mjesta naći domaća hrana.
I kako je maloprodaja počela rasti, domaća prodaja i proizvodnja prehrambenih proizvoda su i dalje u padu. Drugim riječima, gubimo mjesto i prostor u trgovinama sa mješovitom robom, što je povezano sa povećanjem uvoza
– rekao je Atila Veres.
Atila Veres
Stručnjak je govorio i o tome da prema podacima iz 2021. Mađari u prosjeku troše 27 posto svojih prihoda na hranu, dok je prosjek EU-a bio 21,4 posto. U godinama 2022. i 2023. to se također pogoršalo zbog ekstremne inflacije. Generalni direktor udruge rekao je u vezi sa međunarodnim trendovima da se, na temelju podataka o potrošnji u posljednjih 3 godine, čini da je potrošačima sve manje važna održivost, dok cijena postaje sve važniji faktor.
Mađarska maloprodaja hrane prošla je kroz ogromne promjene
U proteklom razdoblju, osim poskupljenja, mogle su se uočiti i promjene pakiranja, veličine, pakiranja mnogih namirnica koje Mađari vole i traže. Za neke proizvode možda je došlo do privremene nestašice proizvoda. Ildikó Balázs, direktorica za korporativnih odnosa u Auchan Mađarska, izjavila je da je, osim poskupljenja, veliki izazov za trgovce prilagoditi se za potražnjom pojedinih proizvoda trenutnim potražnjama. Kako je rekla maloprodaja je prošla kroz vrlo široku promjenu portfelja s kojom se potrošači sada suočavaju.
Ildikó Balázs
Prema riječima Beáte Olge Felkai, zamjenice državnog tajnika u Ministarstvu poljoprivrede, postoje proizvodi za koje poskupljenje nije iznenađujuće zbog poskupljenja sirovina, poput kave i čokolade. Prema riječima Gergelyja Giczija, zamjenika generalnog direktora Agrermarketinški Centar (AMC), smanjenje veličine ambalaže nekih proizvoda je upečatljivo, a povećanja cijena su obično vidljiva. János Ruck, izvršni direktor tvrtke Gallicoop, izjavio je da su proizvodi tvrtki pod sopstvenim markama obično kvalitetniji i skuplji, pa je potražnja za njima osjetno smanjena. Iako cijene posljednjih mjeseci kontinuirano padaju.
Ove godine pad prometa će se zaustaviti, ali se veći oporavak još ne očekuje
Prema Balázsu Ildikóu, najniža točka bila je 2023., ali smo iz ove krize izašli, a od tada se može vidjeti oprezno povećanje u prometu, koji je još uvijek daleko od očekivanja, jer se povjerenje potrošača još nije vratilo kao u prethodnom periodu. Smanjenje od 10% osjeti se u cijelom opskrbnom lancu, što je od svih proizvođača zahtijevala naćo nove pravce. Prema riječima stručnjaka, ove godine se ne očekuje veliki porast prometa, ali ono što će se dogoditi neće nadoknaditi pretrpljene smanjenje volumena prodaje u proteklom razdoblju. Beáta Olga Felkai također primetila da se domaća potrošnja još nije vratila na postpandemijsku razinu – inače iznimnu – u prethodnih deset godina. Pritom je zamjenica državnog tajnika naglasila da se potrošači prilagođavaju trenutnim okolnostima.
Pozitivno je što prethodnim godinama nije bila primjer za razdoblje iza nas, pokrenuti su procesi po pitanju poboljšanja izgleda pakiranja, okusa i kvalitete koji će biti ugrađeni za poboljšanje proizvoda u sljedećim godinama.
– rekla je Beáta Olga Felkai.
Beáta Olga Felkai
Stručnjak je naglasio da iako je među potrošačima u prvi plan došao omjer cijena i vrijednosti proizvoda, podrijetlo i proizvođač su također sve važniji. Gergő Giczi se složio i činjenicom da je najniža točka potrošnje bila u listopadu prošle godine, kada je zabilježen pad prometa od 10 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, no od tada se situacija popravlja. Nakon takvih padova ljudi prvi revidiraju svoje izdatke za hranu – istaknula je zamjenik Uprave, koja kaže da trenutna inflacija ispod 4 posto i inflacija hrane ispod 1 posto već daje naduza optimizam. Istovremeno, Gergely Giczi je priznao da će nakon takvog pada trebati dvije godine da se potrošnja hrane vrati na prethodnu razinu. János Ruck vidi da je pad prometa već zaustavljen, ali još nisu doživjeli povećanje obima prodaje. Ono što je za Gallicoop bilo zanimljivo da je potrošnja na europskom tržišu povećao isto slični procesi su se odvijali kao na domaćem tržištu.
Potrošnja se sve više okreće proizvodima s donje police
János Ruck rekao je da se u posljednjih šest mjeseci stvari nisu promijenile u dobrom smjeru za proizvođače hrane, budući da se potrošnja još više pomaknula prema jeftinijim proizvodima sa nižih polica. Gergely Giczi istaknuo je kako ne samo u Mađarskoj, već iu Europi kupci traže jeftinije proizvode.
Kod odabira proizvoda ne biraju marke od proizvođača umjesto ovog brenda biraju brend pod imenom trgovačkog lanca, te konvencionalno umjesto organskog proizvoda. Pitanje je samo hoće li to biti privremeno od nekoliko godina ili će ostati trajna trendencija?
upita Gergely Giczi.
Giczi Gergely
Prema Balázsu Ildikóu, u ispitivanjima javnog mnijenja svi žele kvalitetne mađarske proizvode, no zapravo je gotovo trećina kupaca zadovoljna uvezenom i hranom vlastitih robnih brendova trgovinskih lanaca, koja je, s druge strane, dobila veći tržišni udio. Prema stručnjaku, potrošači ovdje mogu biti uhićeni: ako se netko navikne na visokokvalitetne proizvode vlastite robne marke trgovinskog lanca, može ga se učiniti lojalnim. Maloprodaja trenutno vodi ozbiljnu bitku za povrat potrošača, a pokušavaju ih pridobiti promocijama. Prema riječima Beáte Olge Felkai, istodobno nisu svi segmenti doživjeli pad, manje je smanjen promet proizvoda s dobrim omjerom cijene i vrijednosti.
Naticanje prehrambene industrije daju priliku domaćim proizvođačima za proboj
Gergely Giczi rekao je da će u idućem razdoblju za razvoj prehrambene industrije biti izdvojeno oko 750 milijardi forinti, uz 50-postotni intenzitet potpore, što će svakako rezultirati povećanjem učinkovitosti. Zamjenik direktora AMC-a govorio je i o tome da su domaći dobavljači izgubili tržišta pojavom međunarodnih maloprodajnih kompanija, a njihov povratak u supermarkete bilo bi od strateške važnosti. Povećanje učinkovitosti i konkurentnosti može dovesti do toga da sa tih polica istisnemo strane dobavljače, rekao je stručnjak, dodavši da bi se povećanjem učinkovitosti u sljedećem razdoblju Mađarima mogla otvoriti nova tržišta i u Europi. Prema riječima Beáte Olge Felkai, u osnovi je potrebno stvarati proizvode s većom dodanom vrijednošću, ali je također potrebno proizvoditi relativno jednostavne, velike količine osnovnih proizvoda. Ildikó Balázs je rekla da su 85% dobavljača Auchana 2000 domaći proizvođači, no ono čemu ne mogu naći alternativu na domaćem tržištu, uvozit će jer za tim postoji potražnja potrošača. Što se tiče mogućnosti, prema riječima stručnjaka, očekuje se ozbiljniji porast potražnje u prometu izuzetno kvalitetnih proizvoda. Prema riječima Jánosa Rucka, veliki problem u mađarskoj prehrambenoj industriji, a posebno u mesnoj, jest to što se samo mesobez prerade prodaje za izvoz. Kako je rekao mnogi nemaju razvijenu tehnologiju i ne mogu izvoziti mesne proizvode u velikim količini.
János Ruck
Bit će važna proizvodnja praktičnih i zdravih proizvoda
Prema riječima Ildikó Balázs, u narednom razdoblju fokus bi trebalo biti na razvoju osnovnih prehrambenih proizvoda. Međutim, trenutno postoji mnogo regulatora koji ograničavaju tržište. Kad bi maloprodajni sektor bio izuzet od toga, to bi bilo dobro za sve kategorije proizvoda, dodao je stručnjak. Ildikó Balázs također je govorila o važnosti edukacije i komunikacije vezane uz proizvode, no to bi zahtijevalo suradnju između dobavljača i trgovaca. Prema riječima Olge Beáta Felkai, „linija bez E aditiva” za proizvode u idućem će razdoblju jačati jer je sve više potrebna. Međutim, u slučaju voća i povrća, očekuje se da mađarski potrošači neće ostvariti porast potrošnje koji se može vidjeti u inozemstvu. Stručnjak je uvjeren da će pakiranje i tehnološke inovacije doći do izražaja tijekom natječaja pojedinih proizvoda. Prema Gergelyju Gicziju, dva će čimbenika temeljno utjecati na odluke potrošača u budućnosti: udobnost i zdravlje. Osim toga, bilo bi važno da mađarska prehrambena industrija održi proizvodnju bez GMO-a. János Ruck uvidio je da je potrebno nastojati postići odgovarajući obujam proizvodnje. Prema riječima stručnjaka, fokus bi u budućnosti trebao biti na razvoju visokokvalitetnih, udobnih proizvoda.
Natjecanje je nemilosrdna: jedino na ovaj način mađarska poljoprivreda može biti učinkovita
Mađarska poljoprivreda mora se mjeriti sa međunarodnim, globaliziranim tržištima. Dakle, ako govorimo o konkurentnosti ili učinkovitosti, mi ne trebamo se mjeriti sa mađarskim, bugarskim ili istočnoeuropskim, srednjoazijskim i istočnoazijskim gospodarstvima, nego s najmodernijim zapadnoeuropskim tržištima. Ovdje vlada nemilosrdno natjecanje. Ako želimo preživjeti, tome moramo ulagati u najsuvremenije procese, najbolju tehnologiju i najsposobnije ljude, radnu snagu i menadžment – rekao je Benedek Fülöp, glavni savjetnik predsjednika OTP Bank Nyrt. Stručnjak se također dotaknuo činjenicu da je mađarska poljoprivreda u vrlo teškoj situaciji, jer složenost u nekim sektorima nije na razini koja bi jasno osigurala tu međunarodnu konkurentnost. U 2023. godini Portfolio Group također je nagradio najuspješnije i najistaknutije stručnjake u poljoprivrednom sektoru, a 2023. godine posebnu nagradu žirija na konferenciji Portfolio Agricultural Sector Conference dobio je Benedek Fülöp.
Kada dođemo u ovakvu negativna situacija, kao u proteklom razdoblju, opterećeni pandemijom, sušom, ratom i ostalim poteškoćama koje su se pojavile u poljoprivredi, moramo se pripremiti na nju tako da iz godine u godinu budemo u potpunoj ravnoteži, nekom vrstom mjere unaprijed izrađenom. Čini se da u mađarskoj poljoprivredi nema toliko rezervi kao ranijim perijodima. Klasičan primjer bio je da seljak jedan deo svoje imovine drži u zemlji, jedan dio na tavanu,a jedan dio u banci, tako da trenutno ova teorija ne važi za mađarsku poljoprivredu toga sada nema, ali se mora privreda natjecati na globalizovanom tržištu
Dakle, kada govorimo o konkurentnosti ili učinkovitosti naše privrede, mi smijemo se uspoređivati s mađarskim, bugarskim, istočnoeuropskim ili srednjoazijskim gospodarstvima, nego s onima koji imaju najmoderniju zapadnu tehnologiju, i ovdje vlada nemilosrdno naticanje. Ako želimo opstati na ovom tržištu, u tom slučaju moramo pridodati najsuvremeniju proces proizvodnje, najbolju tehnologiju i najsposobniju radnu snagu i u ljudskim resursima i menadžmentu.
Mađarska poljoprivreda je u vrlo teškoj situaciji jer složenost u pojedinim sektorima nije na razini koja bi jasno osigurala tu međunarodnu konkurentnost. Između 2024. i 2028. moći ćemo integrirati subvencije i financijska sredstva u mađarsku poljoprivredu, što bi bila velika pogreška da zbog složenosti ne bi bila vođena ciljno usmjerenim i najvišom razinom zadovoljenja potreba tržišta. Kada smo 2004. godine ušli u Europsku Uniju, pravo na potporu po veličinama površine mađarska poljoprivreda je imala 216 – 218.000 poljoprivrednika, sada ih je oko 150.000. Dakle, sama ova brojka pokazuje da se učinkovitost u veliko i neumoljivo primjenjuje se u poljoprivrednim proizvodima i sva naša konkurenciju. Smatram da je vrlo važno da dva ili tri faktora koja do sada nisu uzeta u obzir, jedan od njih je tehnologija u obradi tla, tehnologije za zadržavanje vode u tlu, i ekonomični sustavi obrade tla. Obavezno i preporučeni sustavi moraju se ugraditi u nove proizvodne procese.
Ako pogledamo veličine potpora koju je Vlada najavila za razdoblje 2024.-2028., onda moram reći da bi to trebalo biti dovoljno za tako kompleksan razvoj gdje ponuđene prehrambene proizvode možemo plasirati na svim svjetskim tržištima. Za vertikaln proizvodni program što počinje od uzgoja žitarica do prerade i organizacija plasmana proizvoda na tržištu, taj bi novac trebao biti dovoljan. Stoga vjerujem da će u razdoblju od 2024. do 2028. godine ulaganja u proizvodnju prehrambenih proizvoda, koja u nekim aspektima također treba biti integrirana, biti na takvoj razini da će biti konkurentna kako u Europi, tako i u svijetu, nadamo se da će ovo riješiti jedan od naših najozbiljnijih problem da proizvodimo robu sa dodanom vrijednošću. Smatram da je dugoročni razvoj bez strategije prava noćna mora sa strategijom divan san. Ako su glavni pravci za sljedećih četiri do pet godina na državnoj i sektorskoj razini dobro prognostizirani, koji važe za pojedine pravce razvoja, za učinkovitost , pozicioniranje našeg sustava, konkurentnost, učinkovitost, važno je zabilježiti kakva bi trebala biti konkretno izvršenje ovih zadataka na osnovu naših želja.
Vjerujem da ćemo, ako se te strategije uklope u ovaj četvero-petogodišnji razvojni program, moći realizirati ove investicije u prehrambenom sektoru. Danas je najveća vrijednost Mađarske njezino poljoprivredno zemljište, a moramo imati na umu da se moramo natjecati ne sa istočnoeuropskim, već i sa najnaprednijim zapadnoeuropskim sustavima. A izgradnja mlade istraživačke baze ključna je za povećanje obrazovnog kapaciteta. Za ovu zemlju moramo obrazovati svoje potomstvo kod kuće i raditi da oni ovdje opstanu i u budućnosti na ovim prostorima. U financiranje moraju biti uključeni vrlo važni elementi jer financiranjem mogu ostvariti zaštitu okoliša, vode, zraka, zaštitu zemljišta, što je bitno da bi naši unuci mogli na ovoj razini baviti poljoprivredom još dugo vrijeme.
Razmjere gospodarstvo nemilosrdno prevladava u natjecanju u poljoprivredi. Mislim da je vrlo važno da obrada tla i tehnološki procesi imaju puno veću težinu u budućnosti.
– rekao je Fülöp Benedek. Dodao je kako je uvjeren da će u razdoblju od 2024. do 2028. godine razvoj posebice prehrambene industrije biti jako značajna da će biti konkurentna iu Europi i u svijetu.
Ovime će biti rešena jedan od naših dosad najozbiljnijih problema. Smatram da je dugoročni razvoj noćna mora bez strategije, ali divan san sa dobro pripremljenom strategijom.
Benedek Fülöp govorio je i o tome da je najveće bogatstvo Mađarske danas njezino poljoprivredno zemljište. Sa stajališta konkurentnosti bitno je povećati nastavni kapacitet i razvitijati istraživačku bazu.
Naše potomke moramo odgajati da obrađuju ovu zemlju koja je bogom dana na ovim prostorima i oni moraju ovdje raditi i živjeti i u budućnosti. Osim toga, vrlo važni elementi moraju biti uključeni u financiranje, jer se time može postići zaštita okoline koja je neophodna da bi se i naši unuci mogli preživjeti na ovim prostorima.
Tržište prehrambenih proizvoda postala je rizično i jako nepredvidiva
Na godišnjoj razini očekuje se da će rast cijena hrane zaostajati za inflacijom, što znači da bi tempo slabljenja naše valute mogao biti usporen u 2024.
Makroekonomski analitičar Janos Nađ izjavio je da Erste Analiza ove godine očekuje inflaciju od 4,7 posto, dok bi cijene poljoprivrednih proizvoda mogle porasti za 2-4 posto, cijene u prehrambenoj industriji za 3-5 posto, a maloprodajne cijene hrane za 3-4 posto, izvijestio je analitičar.
Osim ishrane u restoranima, dostava obroka na kućnu adresu i restorani po sistemu švedskog stola, što se dijelom može smatrati i uslugom, cijene osnovnih životnih namirnica padaju, no trendovi izdataka procesa proizvodnje tokom godina pokazali su nedostatke domaće prehrambene industrije, posebice relativno slaba produktivnost i zastarjela tehnologija koja troši puno energije.
Janoš Nađ je dodao da je zbog nepovoljnih uvjeta tržište prehrambenih proizvoda postalo je rizično i nepredvidivo.
U jeku poskupljenja, kupcima nije išlo u prilog ni to što su trgovci, za razliku od prije, htjeli ostvariti svoje predviđene prihode ne sa većim prometom, nego sa većom profitom, odnosno višim cijenama.
Prema Janošu Nađu, pouka niza kriza je da mađarska poljoprivreda i prehrambena industrija osjetljivo pogođena krizama, pa je jačanje njihove konkurentnosti neizbježno.
Skladišta sa žitaricama su prepuna
Vodeći stručnjak za agrar Erste Centar za Kompeteciju u Agraru smatra da su proizvođači prepoznali važnost razvoja, no povećanje troškova proizvodnje posljednjih godina spriječilo je ozbiljnije strukturne promjene.
Iako se domaće cijene hrane stabiliziraju, ne ide u prilog ratarima da se zbog slabijeg izvoza od očekivanog, značajan dio skladišta žitarica još uvijek prepuna. S obzirom na transportne kapacitete više se ne može nadati da će se svu robu moći prodati po povoljnim cijenama.
– rekao je Zoltan Forijan, koji smatra da je stara proizvodna struktura, i proizvodnja na poljima temeljena na 4-5 biljnih sorti, zastarjela.
Većinu domaćeg usjeva još uvijek čine sirovine za stočnu hranu, dok bi potražnja bila za žitarice za prehrambenu industriju i drugim visokokvalitetnim proizvodima, a osim toga, sjemenarstvo bi moglo biti točka koja bi bila značajan za Mađarsko Gospodarstvo.
Stočarstvo je trenutno u boljoj poziciji
Prema riječima stručnjaka, u usporedbi s uzgojem usjeva perspektiva stočarstva sada je povoljnija, a predvidljivija je i njihova isplativost je prihvatljiva. Iako otkupne cijene nisu značajno dobre, proizvođači se mogu suočiti sa većim i vjerojatno trajnim porastom cijena od cijena poljoprivrednih proizvoda.
Nakon dugotrajnog pada u velikim razmjera, značajan rezultat je to što je pad populacije svinja na mađarskim farmam zaustavljena, investicije uzgajivača svinja dale su svoje rezultate, a izgledi za prodaju poboljšani su time što je prema tržišnim očekivanjima, u Njemačkoj će se uskoro pojaviti nestašica svinjetine.
Mlijeko je većsada proizvod koji se plasira na svjetskom tržištu, jer umjesto dosadašnjih 3-5 posto ukupne količine, barem trećina nalazi kupce na međunarodnom tržištu, uz permanentno rastuće cijene.
Prema Zoltanu Forijanu, vanredna situacija što je bila prisutna posljednjih godina, kada su otkupne cijene, troškovi u prehrambenoj industriji i cijene hrane istovremeno i značajno porasle, vjerojatno ova tendencija se neće vratiti u skorije virjeme na tržište hrane.
Proces je otežavao i činjenica da je značajan dio poljoprivrednih proizvoda bio ne samo međunarodnim procesima određena, već i tokovi na burzama, pa su promjene raspoloženja i strahova karakteristični za burze također cijene potaknule povećanjima cijenama.
Pad potražnje, pogoršanje potrošnje namirnica
Kao rezultat takvog ekstremiteta, prirodno je potražnja pala, ali se nažalost pogoršala se i obim potrošnje, potražnja za namirnicama određena je „lovom na povoljne cijene”, a promet nekvalitetne hrane je porastao. Prodaje proizvođača i druge mogućnosti izravne prodaje te kratki opskrbni lanci značaj ovih istih je porastao, ali ne mogu dobit značajno više od 15-20 posto tržišta.
Uslijed krize očekuje se i ubrzanje koncentracije prehrambene industrije, već postoji velika ponuda poduzeća za prodaju, a mnogi proizvođači ugašavaju svoju djelatnost. Istodobno, može biti potisnut „individualizam” proizvođača koji iz povijesnih razloga teže neovisnosti i manje su spremni na suradnju, što je još uvijek jaka, ali sve manje održiva tradicija među mađarskim proizvođačima.
Prehrambena industrija također je prisiljena da se mijenja, a kako oni mogu puno manje utjecati na cijene od trgovaca, svrha joj je smanjenje troškova proizvodnje, razvoj i kontinuirana modernizacija
rekao je Ersteov stručnjak za agrar.
IZVOR: ERSTE AGRAR
Nevjerojatno tragična godina u poljoprivredi – Intervju sa poljoprivrednim ekonomistom Dorđem Raškom
Prema riječima stručnjaka, poljoprivredna proizvodnja ima budućnost, i od nje se može pristojno živjeti, ali ne u sadašnjoj strukturi. Za napredak je svakako nužna suradnja poljoprivrednika, inovacije, modernizacija mehanizacije i povećanje posjeda, i neće EU fondovi ovom sektoru sami u sebi donijeti spas.
Dr. Đorđ Raško ekonomista, vlasnik poljoprivrednog imanja
“Za proizvođače je 2023. bila nevjerojatno tragična godina, ne samo kod nas, nego i u zemljama u kojima se održavaju prosvjedi, a i u onima u kojima su poljoprivrednici zasad ostali tihi. Farme i poljoprivredna gospodarstva zatvaraju kapije jedna za drugim, pad prihoda je oko 30% u prosjeku u Državama EU – a . To nije bio slučaj već desetljećima kod nas . U međuvremenu su mađarski poljoprivrednici gotovo potpuno odustali od stočarstva, a bojaznost od udruženja je takakv „ kao vrag od dima timjana“, kaže poljoprivredni ekonomist Dors Rasko.
Prošla se godina pokazala tragičnom u cijeloj Europi
Prema podacima Zavoda za statistiku, 2023. godine u zemlji je bilo jedva 200.000 poljoprivrednih gospodarstava, u prošlih 10 godina prestalo je postojati 100.000 poljoprivrednih gospodarstava, u jednoj godini svako peto prestalo proizvoditi. Što mislite koji bi mogao biti razlog?
Nažalost, ovaj „trend” nije pojava samo na domaćem tržištu, nego i u zemaljama EU – a, farme i poljoprivredna gospodarstva se zatvaraju u velikom broju. Prošla godina je bila nevjerojatno tragična godina za proizvođače, profitabilnost je nestala, ne samo kod nas, nego i u Njemačkoj, Francuskoj, a vjerojatno i u zemljama gdje su proizvođači zasad u miru. Pad prihoda u prosjeku u EU iznosi oko 30 posto. Poljoprivredom se bavim trideset godina, ali od početka nije bilo primjera da se ovako nešto dogodilo.
Što bi mogao biti razlog svemu tome? Mnogi ljudi spominju situaciju u Ukrajini, drugi krive vrijemenske uslove.
U 2022. godini, kao dio ratnih špekulacija, cijene poljoprivrednih inputa porasle su na nevjerojatan način, cijena gnojiva se više nego učetverostručil, cijena sjemena za sjetvu udvostručila, a također su porasle i cijene kemikalija, drugih dodatnih premiksa i hranjiva 60-80 posto. To je bilo popraćeno povećanjem cijena goriva, struje i plina. Drugim riječima, došlo je do velikog povećanja na strani inputa, što je uzrokovalo rast troškova po hektaru i u biljnoj proizvodnji u prosjeku za 60-70 posto. To nije bio problem dok su cijene žitarica bile visoke na svjetskom tržištu i kod nas. Međutim, u ljeto 2022. globalni rast cijena roba je zaustavljen, a zatim prešao u trend pada, koji traje i dan danas. Međutim, razina cijena ulaznih materijala naglo je porasla i tako je i ostala, pa su proizvođači pretrpjeli velike gubitke u odnosu prihoda i izdataka: visoki troškovi ulaznih materijala i energije, niske otkupne cijene robe. Pad cijena žitarica iznosio je 40-60%, a kod kukuruza više od 60%, no slična je situacija i kod suncokreta i uljane repice. Ono što mađarski proizvođači proizvode kao ratarske kulture – a to obuhvata otprilike 85% svih obradivih površina – do danas je pad cijene za svaku od tih kultura najmanje 50%. Iako su u 2023. bili visoki prosjeci uroda i kod žitarica i kod uljarica, trošak proizvodnje zbog visokih cijena inputa teško se moglo smanjiti, dok su prodajne cijene pale i prepolovile u odnosu na godinu ranije.
Jedino je je svinjogojstvo bila rentabilna
Može li se oporavak očekivati 2024. godine?
Cijena sirovina – primjerice gnojiva – počinje padati, jer drugačije se ne može prodati na tržištu. No, vidi se da u 2024. godini cijene poljoprivrednih sirovina na svjetskim tržištima neće rasti. Možemo biti sretni i ako se zaustavi pad cijena koji je prisutna zadnjih godinu i pol. Možemo vjerovati da će možda sredinom ili krajem ljeta ponovno krenuti lagani rast otkupnih cijena žitarica.
Koji je sektor najviše stradao na osnovu navedenih poteškoća?
Kod mesnih proizvoda, troškovi stočne hrane su porasli do nevjerojatne mjere. U uzgoju peradi ili svinja troškovi hrane iznose oko 65-70%. Profitabilnost ovih proizvoda također je ozbiljno ugrožena povećanjem cijena poljoprivrednih sirovina. To je najviše pogodilo sektore mlijeka i peradi. Budući da je Ukrajina postala glavni dobavljač Europske unije, to je snizilo cijenu pilećih prsa na europskim tržištima. Jedino je svinjsko mjeso bio otporan na pad cijene, jer za svinjetinom postoji potražnja i u Mađarskoj i u Europi zbog smanjenja obima proizvodnje. U posljednje vrijeme cijena svinja za klanje i svinjskog mesa je jedini proizvod čija je potrošačka cijena također porasla. Godine 2023. samo je jedini sektor u Njemačkoj koji je imao pozitvini bilans u prihodu, bio je svinjogojstvo, svi ostali sektori stočarstva i sva biljna proizvodnja završili su sa gubicima. Ali ne samo tamo, nego u gotovo cijeloj Europi. Zbog toga se bune proizvođači od Francuske, preko Belgije do Rumunjske, jer je jako teško izdržati toliki pad prihoda. Osim toga, u velikom broju slučajeva radi se o obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, i nije bitan samo rezultat bavljenja u poljoprivredi, već i opstanak i egzistencija obitelji općenito.
U međuvremenu, potrošači često uočavaju da hrana poskupljuje.
Da, ali ovaj proces u isto vrijeme ne povećava prihode poljoprivrednika. Dat ću vam primjer. Prema proračunu talijanskih farmera, od 100 kg pšenice može se proizvjesti 109 kg kruha. Cijena 100 kg pšenice, kada je još bila dobra cijena pšenice, bila je samo 15% potrošačke cijene kruha, odnosno toliko je poljoprivrednik dobio 2022. godine, a onda je 2023. dobio samo 7-8 % zbog brutalnog pada cijena pšenice . Onda možete pitati gdje se ostatak izgubilo. Očito maloprodaja, ambalaža, PDV, vanredni porezi i naknade za zaštitu okoliša itd. oduzmu ga. To je slučaj i u Mađarskoj, Njemačkoj i u mnogim drugim državama. Krajem prošlog stoljeća poljoprivrednici su još u prosjeku dobivali 40% vrijednosti finalnog proizvoda, danas mogu biti sretni ako dobiju 15-20%. Drugim riječima, dok se udio proizvođača smanjuje, dodatni troškovi potrošača rastu. Ovo je svjetski trend koji bi trebalo preispitati, no ne slažu se svi sa time.
Poljoprivrednici mogu biti sretni ako njihov udio bude 15-20% u cijeni finalnog proizvoda. Drugim riječima, dok se njihov udio smanjuje, dodatni troškovi koje snose potrošači rastu.
Jeftina hrana zagađuje našu okolinu
Njemački ministar poljoprivrede Özdemír, koji je jedan od čelnika Zelene stranke, kaže da hranu treba cijeniti, hrana treba biti skupa, ljudi trebaju cijeniti to što pojedu. Jeftina hrana štetna je na okoliš koju EU mora prestati zagađivati.
Naravno, otpadom doista nanosimo štetu okolišu, ali to je vrlo složeno pitanje, s velikim razlikama u mišljenju od regije do regije. U Njemačkoj sada, čak i u razdoblju nakon inflacije, može se reći da je udio prosječnog njemačkog kućanstva izdaci na troškove hrane nizak: međutim porastao je sa 10 na 11 posto, u Irskoj je 7%, u Engleskoj je 8%. Kod nas je u proteklih dvije godine sa 19 posto porastao na 25-27 posto. U zemljama u razvoju, sa druge strane, već je u ovom trenutku oko 45-50%, a tamošnjim obiteljima jedva da ostaje nešto za odjeću i putovanja. Drugim riječima, cilj „poskupljenja hrane” prihvatljiv je samo u razvijenim zapadnim državama, točnije, tamo ne izaziva socijalnu napetost. Rast svjetskih cijena hrane potpuno drugačije utječe na građane razvijenih zemalja nego na građane zemalja u razvoju i siromašnih zemalja. U slučaju da se u siromašnim zemaljama ovo povećanje cijena bude neizdrživa, kao posljedica može nastati ekonomska kriza.
Kad smo već kod razlika: u kojoj mjeri navedeni tendencija ovisi o veličini gospodarstva koji sam poljoprivrednik posluje? Kod nas još uvijek prevladavaju farme manje od pet hektara, na Zapadu sve više nestaju, a sve veće površine skoncentrišu se u sve manje ruke. Zašto je to potrebno? Kolika površina se može isplativo obrađivati?
U Mađarskoj, na jedinstveni način, postoje paralelno mikro farme i ogromne farme. To nije tipično za europsku poljoprivredu, nema tako ekstremnih razlika u veličini farmi unutar EU kao kod nas. Ovdje ima posjeda od 20.000 hektara i mnogo otprilike desetak tisuća koji su manji od pet hektara ili čak manji od jednog hektara. Jasno je da se od tako malog zemljišta ne može se živjeti, osim ako netko ne proizvodi u intenzivnom stakleniku. Iako ne toliko kao kod nas, problem je i na europskoj prostorima ovako mali posjedi. Problem je jednostavno u tome što su veličine farmi u europskoj poljoprivredi male. Mali poljoprivrednik u zapadnoj Europi ne živi loše zato što ne razume se u poljoprivredi ili zato što nije učinkovit, već zato što je veličina njegova posjeda toliko mala da mu ne dopušta ostvarivanje potrebnih prihoda. Ovo je strukturni problem. U Sjedinjenim Državama, budući da je veličina imanja dosegla odgovarajuću veličinu (prosjek je sada blizu 400 hektara za tamošnja imanja koja proizvode robu), nema problema. U Europi je trenutno prosjek oko 25 hektara.
Poljoprivreda Sjedinjenih Država nije ništa učinkovitija od njemačke ili francuske, veličina je jednostavno dovoljna da može generirati dovoljan prihod, što se smatra dobrim prosječnim godišnjim prihodom čak i u američkim kategorijama prihod. To je sada oko 75-80 tisuća dolara, u usporedbi s 25-30 tisuća eura u Europi. Drugim riječima, neto prihod američke obiteljske farme barem je tri puta veći od one u EU.
Mađarski farmeri gotovo su potpuno odustali od stočarstva Koja je veličina imanja od kojeg bi se moglo živjeti u Mađarskoj?
Ako se proizvođač bavi samo ratarskim kulturama, onda najmanje 100 ha. Razina prihoda imanja mogla bi se povećati hortikulturom i stočarstvom, ali su mađarski poljoprivrednici gotovo potpuno odustali od stočarstva. Životinje su samo na velikim farmama. Ali to je druga kategorija. Polako dolazimo do toga da svinjogojske farme s manje od tisuću krmača više nisu isplative, za perad je donja granica mnoga stada od desetak tisuća komada, a i mliječne farme trebaju barem 600-1000 krava da bi mogle nastaviti profitabilna proizvodnja
Kako bi se po Vašem mišljenju moglo pomoći ili poticati mađarske poljoprivrednike? Mogu li udruživanjem posjeda i natječaji koji podržavaju prijenos vlasništva na mlade pomoći farmama?
Da smo pametni kao Talijani, osnivali bismo zadruge. Ovo je velika pomoć. U Italiji 90% proizvodnje povrća radi preko kooperantskih mreža, ali tako rade Finci, Nizozemci, Danci i Belgijanci. Imaju visoku razinu udjela u proizvodnji veću dodanu vrijednosti, koja je kod nas, primjerice, izrazito niska. Mađarski poljoprivrednici jednostavno se boje zadružnog oblika, uvijek se bude u njima ružna sjećanja i izbjegavaju ovu vrstu modela. Mađarski poljoprivrednici se boje zadrugarstva kao vrag od dima timjana.
Mladi se ne žele se baviti poljoprivredom
U tome bi mogla pomoći smjena generacija, jer mladi više nemaju takva sjećanja. Ipak, sve je manje ljudi koji se žele baviti poljoprivredom, jedna za drugim napuštaju OPG-ove, a kamoli da osnivaju nova.
Obiteljski primjer je odlučujući. Pametni, razumni potomci postaju inženjeri, liječnici itd. Mladi na selu vide da im očevi i majke rade od zore do sumraka, nemaju vremena ni za što, i ne žele više tako živjeti. Riječ je o kontraselekciji s kojom se zasad teško možemo nositi, ali ovaj problem nije samo pojava na domaći predjelima, nego je tipična i za cijelu Europu. U SAD-u su raspoloživi prihodi toliki da se mladi ljudi kojima se sviđa ovakav način života nakon fakulteta vraćaju se poljoprivredi, jer se od farme može dobro živjeti, jer veličina imanja to osigurava. Ali i u domaćoj ekonomiji se situacija polako mijenja, i ovdje je koncentracija nevjerojatna intenzivna. Kad sam ja bio državni tajnik bilo je 967.000 poljoprivrednih domaćinstava, sada ih je manje od 200.000. Ista je površina koncentrirana u manje ruku, a ta je koncentracija bitna. Danas je stanje u prehrambenoj industriji i trgovini takvo da samo velikim tvrtkama imaju pozitivne prihode.
Mladi ljudi na selu vide kako im se očevi i majke gorčivo rade i ne žele tako živjeti. Ovo je kontraselekcija, i to nije samo domaći problem, nego problem i cijele Europe.
Ali što će biti sa manjim imanjima?
S jedne strane, ugrožena skupina izumire, a mladi su ili već odselili ili namjeravaju otići. Ali dijelom to ide pod ruku i s tehnološkim napretkom. Radnici u poljoprivredi r čine 0,9% svih zaposlenih ljudi u Sjedinjenim Državama. Više ne doseže jedan posto. Dok ne samo opskrbljuju vlastitu zemlju hranom, već je i izvoze u nevjerojatnim količinama. Drugim riječima, sve je automatizirano i robotizirano. Danas nam ne treba puno ljudi na poslu, a to polako pratimo i u našoj državi. Danas na farmi svinja od 1200 krmača radi manje od 10 ljudi. Prije 30 godina, farme ove veličine zahtijevalo je najmanje 30 osoba.
Potpora malim poljoprivrednim gospodarstvima je oblik socijalne pomoći. Na temelju ovoga prestaje pravo na postojanje malih poljoprivrednih gospodarstava. Može se onda postaviti pitanje da li treba uopće podupirati mala gospodarstva?
Mala poljoprivredna gospodarstva odavno su podržana iz socijalnih razloga. To je oblik socijalne pomoći, ne samo kod nas, nego i u EU. Mislim da je to socijalni problem, a ne ekonomski. Osim toga, treba preispitati sustav potpore EU, upravo zato što je koncentracija toliko porasla, jer je kontraproduktivan u sadašnjem obliku za mala imanja. Danas novac od subvencija sve više ide velikima, ali kada je izgrađena osnovna konstrukcija, bilo je još dosta malih imanja. Mislim da bi trebao postojati poseban izbor socijalne pomoći, koju bi trebalo osigurati da mali poljoprivrednik ostao na svom imanju i održava i uređuje nu, te da pazi na uslove zaštite okoliša. Zato bih plaćivali fiksnu naknadu. ali ne bih to vezivao ni za kakvu poljoprivrednu proizvodnju, nema potrebe za tim.
Većina malih farmi tiho se zatvara, ali one veće sada su započele demonstracije jedna za drugim diljem Europe. Što mislite kako bi im se moglo pomoći?
EU blagajna je iscrpljen, kao i domaća. Vidi se da tamo gdje su održavaju demonstracije nijedan ministar niti jedne zemlje ne nudi financijsko rješenje, jer ne može. Mole za strpljenje. Nažalost, nedostaje novaca, a posljedice te ozbiljne besparice već se osjećaju i kod nas: padaju cijene zemljišta, stale su cijene zemljišne rente. Vidi se da se dosta ljudi bori s problemima financiranja i pozitivnog bilansa, a dosta gazdinstva je u status prodaje, a kupaca nema. Sve češće dobivam pozive da se prodaje velika farma, površine tisuću i više hektara. Mislim da ima još više malih farmi na prodaju, ali se u njih ne isplati ulagati, jer su neodržive jedinice. Naravno, susjedu poljoprivrednika uvijek dobro dođe 5-10 ha da poveća svoje imanje.
Da li biste ulagali u velike tvrtke? Da to još uvijek isplatljivo?
Proizvođaču koji poznaje poljoprivredu, a ponuđena farma nije daleko od vlastitog centra, ipak se isplati. Koncentracija vlasništva i u ovim teškim vremenima ide velikom brzinom.
IZVOR: AGRAR UNIO
Da li je dobro ako je veliko?
Mađarska proizvodnja mlijeka ne smatra se velikom ni u EU, ali u kategoriji prosječne veličine mliječnih farmi zauzimamo visoko kotirano mjesto. No, u svijetu je izbila nevjerojatna manija megalomanije u stvaranju sve većih farmi u stočarstvu. To je potaknuto natjecanjem u učinkovitosti, a vrlo je zanimljivo vidjeti što će biti rezultat toga i što ga zapravo pokreće. O svemu tome piše Zoltan Forian, vodeći analitičar stručnjak Erste Agrar Centra, -Analysis.
Tema se pojavila pod izlikom da je Agrarheute tijekom prošlog mjeseca napisao da na jednoj saudijskoj farmi u pustinji ima 50.000 krava. Utjecaj na okoliš je također prilično ekstremno veliki na ovakvoj farmi. Svaki dan se potroši 80 milijuna litara podzemnih voda u zemlji u kojoj su resursi podzemnih voda prilično ograničeni. Dnevna potreba za hranom je 1300 tona. To se uvozi u cijelosti, što ima ogroman teret na ekologiju. Mislim da malo ljudi zna da je Saudijska Arabija izvoznik hrane od 1980-ih na svjetskom tržištu. Zemlja još uvijek izvozi žitarice, kao i povrće, voće i mliječne proizvode. No, u međuvremenu im je volumen podzemnih voda pala za šest metara, i sada oni donose ovu vodu sa dva kilometara dubine, naravno ovu vodu treba i ohladiti. Čak i ako ovi troškovi sada su nebitni, budućnost ovih farmi je jako neizvjesno.
Ako bacimo pogled na listu najvećih farmi za mliječnu proizvodnju u svijetu, naići ćemo na još nevjerojatnije podatke. Iako nisu trenutno najtočniji podaci, potiču na razmišljanje.
Od deset najvećih farmi za mlječnu proizvodnju polovica se nalazi u Kini. A ostale farme se nalaze u Saudijskoj Arabiji, Rusiji i u SAD.
Saudijska Arabijska nastojanja za samodostatnošću su potjekli kao rezultat želje iz vremena naftne krize. Slična je situacija razvoja ruske prehrambene industrije koja je generirana embargom stigla na svjetsko tržište sa strane kupca prešla je na stranu prodavača. Zajednička karakteristika popisanih na listi da je iznimno veliki potencijal za inovacijama, učinkovitost i proizvodnja sa vrhunskim tehnologijama, no među njima ima i ekoloških proizvođača.
Najveće farme na osnovu količinske proizvodnje mljeka tejtermelés (milion tona/godina) i broj grla
Mliječna industrija jedna je od najbrže rastuća industrija u svijetuna osnovu koncentracije tvrtki. U tijesnoj je konkurenciji sa automobilskom industrijom i industrijom za proizvodnju piva za titulu prvaka. Rabobank, najveća svjetska banka u agraru – u kojoj sam i sam proveo osam godina – desetljećima prati akvizicije u mliječnoj industriji. Prema njihovom popisu top20 za 2023., akvizicije potiču, organski porast tvrtke i inflacija najvećih svjetskih mliječnih grupacija. Kombinovani promet dvadeset vodećih mljekarskih kompanija u jednoj je godini porastao je za 21 posto mjereno u eurima, ali samo za 7 posto u dolarima. Lactalis, koji već godinama prednjači na tom području, i dalje je u groznici za akvizicijama. Pregledajućkroz tabelu, jasno je da su samo one tvrtke koji aktivno izvršavaju akvizicije su među prvih tri tvrtki. Kako se veličina povećava, može se bolje upravljati ulaganjima u razvoj i održivost prozvodnje. To će u nadolazećim godinama dati dodatni poticaj akvizicijama u mliječnoj industriji u svijetu.
20 najvećih tvrtki u svijetu za mlječnu proizvodnju
Globalizacija – koja stoji iza koncentracije tvrtki za mlječnu proizvodnju – ne može se izbjeći. Trgovački lanci će sa sve manje i manje raditi sa velikim brojem dobavljača i uslov će biti široki raspon proizvoda –. No, to ne mora nužno da znači i koncentraciju vlasništva u jednu ruku.
Poruka ovog članka je da se zalaganjem interesa i otkupnih cijene može i treba povećati strateškim suradnjama. Povjerenje – organizacija – sinergije – učinkovitost – kvantitavna proizvodnja – održivost.
IZVOR : ZOLTAN FORIAN
Pad globalnih zaliha pšenice
Da bi razumijeli kretanja cijena žitarica na tržištu i snage koja vrši pokretanje istih snaga vrlo je važno, osobito u vrijeme niskih cijena da to analiziramo.
U svom siječanjskom izvješću o tržištu žitarica, USDA je dodatno povećao svoja očekivanja u pogledu proizvodnje pšenice na tržištu u 2023./24., ali to je ipak još uvijek malo ispod svjetskog rekorda od prošle godine. U međuvremenu, potrošnja i dalje nastavlja rasti i sada je iznad godišnje proizvedene količine. Svjetske zalihe na osnovu ovih procjena smanjiti. Ovo nije bilo viđeno od sezone 2015./16. razlike su količinski od 10 milijuna tona, što nije toliko značajno u kontekstu proizvodnje i potrošnje na svjetskom tržištu koja godišnje proizvodi 800 milijuna tona. Možda je i zbog toga tržište ovu vijest primilo lagodno.
Tržište pšenice stoga nastavlja svoje kretanje u uskom opsegu. To se ne odnosi i na kukuruz, koji je sa povećanje proizvodnje reagirao padom cijene. Za ovaj proizvod važi da proizvodnja sve više premašuje potrebe prerađivačku industriju, i zbog toga svjetske zalihe se povećavaju.
Ruska ofenziva na tržište pšenice
Ostajući kod pšenice, USDA svoja očekivanja o rastu proizvodnje uglavnom se temelji na ruskoj proizvodnji, ali Ukrajina i Saudijska Arabija također očekuju više uroda nego što su prognoze pokazale od mjesec dana ranije. Zanimljivo je da unatoč da eksportne kvote povećale naviše od prvog mjeseca ove godine iz Australije, Kanade, Rusije i Ukrajine, ali globalna potrošnja ostaje ispod prošlogodišnjeg rekorda.
Jedina je razlika da Rusija koja je (također) u ofenzivi na globalnom tržištu pšenice.
Posljednjih 20 godina vidjelo se da ruska proizvodnja dolazi do sve većeg izražaja na tržištu pšenice. Podsjetimo se, da je riječ je o zemlji koja je još bila neto uvoznik u sezoni 1999./2000. Zatim, kao odgovor na zabrane EU-a, i počela je graditi svoje poljoprivredno gospodarstvo i već četvrtu godinu zaredom postala najveći svjetski izvoznik pšenice. U međuvremenu je redom ostavio i za leđa glavne aktore na svjetskom tržištu: Europsku uniju, Kanadu, Sjedinjene Države, Australiju i Argentinu. U sezoni 2023./24. Rusija će postići novi globalni izvozni rekord, za koji se očekuje da će dosegnuti 51 milijun tona pšenice. To je 3,5 milijuna tona više nego prethodne godine.
Ove uspjehe postiže na taj način što se širenjenjem isporuke u zapadnim zemljama. Udaljenost od ruskih luka do tržišta na zapadnoj hemisferi kraća je naspram ostalih konkurenata. Ruske eksportne cijene nadmašile su prednost prijevoza ostalih izvoznika. Jedno od novih ruskih tržišta je i Brazil. Povijesno gledano, uvoz Brazila prvenstveno dolazila je iz Argentine zbog blizine i povlaštenog pristupa tržištu – i zbog članstva u Mercosuru. Međutim, Brazil već uvozi više pšenice iz Rusije nego iz Argentine. U gospodarskoj godini 2023./24. ruski će urod ponovno porasti, dok su zalihe u Argentini niske zbog suše.
Drugo tržište na kojem je Rusija povećala svoj tržišni udio je Meksiko. Rusija se vratila na meksičko tržište 2022/23 i već je izvezla 600 tona. Odatle istiskuje Sjedinjene Države velikom brzinom.
Ukrajina jača tržište žitarica EU
Ako Rusija, onda i Ukrajina također zaslužuje riječ. Ukrajinski izvoz pšenice također je porastao zbog širenja trgovine s Europskom unijom, ali je i dalje 22 posto manji nego prethodne godine. Do kašnjenja je uglavnom došlo zbog poteškoća pomorskog transporta u smjeru Afrike i Azije.
Međutim, ukrajinski izvoz pšenice u EU porastao je za 29 posto između srpnja i listopada, čime je postala najveći isporučilac.
U Europsku uniju je do 8. siječnja isporučeno 4,9 milijuna tona žitaricu i time je ostvario 66 posto tržišnog udjela u sektoru uvoza.
S obzirom na jačanje uvoza iz Ukrajine, USDA je u svom siječanjskom izvješću povećala očekivani uvoz pšenice u EU na 11 milijuna tona. Što ipak malo zaostaje za prošlom godinom. Potražnja za uvozom žitarice prvenstveno je posljedica teške španjolske suše i pada njemačkih prinosa. Tako je Španjolska postala najveće tržište za ukrajinsku pšenicu u EU, a slijedi je Rumunjska.
USDA je također povećala podatke o zalihama pšenice u Ukrajini ovog mjeseca, što je u skladu s podacima Državne službe za statistiku Ukrajine, koji također ukazuju na veće zalihe i manju potrošnju stočne hrane u 2021./22. i 2022./23.
Ove se već davno nije bila pojava: sada stočarstvo počinje biti sve bolji posao u Mađarskoj
Prema mišljenju stručnjaka, ako se ne dogodi neki dramatičan događaj, ova i iduća godina mogle bi dovesti do jačanja stočarstva u Mađarskoj – rečeno je na konferenciji održan nedavno. Dodali su da se, zahvaljujući trenutno niskim stagnirajućim cijenama žitarica, definitivno može očekivati rast domaće industrije stočne hrane u 2024. godini, no istodobno je važno vidjeti da je europska proizvodnja stočne hrane značajno smanjena posljednjih godina, a to bi moglo nastaviti i u buduće zbog pada potrošnje. Na okruglom stolu skupa, između ostalog, govorilo se i o tome da je u domaćoj ratarskoj proizvodnji potrebna diverzifikacija te da se umesto 4-5 osnovnih kultura uzgajaju i one koje se mogu prodati na domaćem tržištu.
Sve se bolje vidi da se cijene ne kreću , već su dugo na istoj razini i prdviđanja cijena novog uroda su slična. Sigurno je da se sada okrećemo sljedećem razdoblju sa dosad neviđenim količinama zaliha – naglasio je Zoltan Kulik, predsjednik Uprave Vitafort d.d. Istaknuo je da mnogi još uvijek nisu prodali svoju žitaricu, iako neće biti poskupljenja, što znači da troškovi ishrane stoke obećavaju da će biti ravnomjerni, u 2024. godini i očekuje se veliki porast u industriji stočne hrane u mađarskoj. Između ostalog, stručnjak je govorio i o činjenici da je europska proizvodnja stočne hrane posljednjih godina značajno smanjena zbog pada potrošnje, ozbiljan problem za budućnost je što se kontinent neće moći sama zadovoljiti tržište.
Zoltan Kulik
Akoš Varga, predsjednik uprave UBM Grupe, smatra da će se, ako ne bude suše, sadašnje cijene žitarica sigurno ostati, zbog čega se može očekivati predvidljiva cijena stočne hrane. Ako ne bude dramatičnih – klimatskih ili političkih – događaja, onda ova i iduća godina mogu dovesti i do jačanja stočarstva u Mađarskoj. Stručnjak pozitivno gleda na život i uzgajivača i distributera stočne hrane u narednom razdoblju, ali je istovremeno kao veliki problem naveo to što je u domaćem ratarstvu od usjeva zastupljeno samo 4-5 osnovnih biljaka, iako bi potrebno diverzifikacija a treba uzgajati i druge vrste koje se kod nas lako mogu isto i prodavati.
U zapadnom dijelu Europe do 2050. godine očekuje se vrlo snažan rast stanovništva, dok se u istočnom i južnom dijelu očekuje pad istog. Stočarstvo jasno ide u tom smjeru, pa moramo prihvatiti velike trendove i prilagoditi se njima. Ako mnogi ulagači u Mađarskoj ulože novac u prehrambenu industriju, proizvođači stočne hrane, uzgajivači usjeva i stočari također mogu imati koristi od povećanja potražnje.
– istaknuo je Akoš Varga. Osvrnuvši se na rusko-ukrajinski rat, rekao je da će, po njegovom mišljenju, po završetku rata videćemo stvaranje jedne mnogo manje Ukrajine, koja će biti jasno okrenuta prema Zapadu, ali će i ta veličina će biti vrlo veliki udio u europskoj poljoprivredi. Stoga se moramo već sada pripremiti za ovo i kad dođe vrijeme biti bolji od njih.
Akoš Varga
Prema Zoltanu Beneu, direktora tvrtke Karintia d.o.o., soja će sigurno imati svoje mjesto u budućnosti. Trenutno mnogi ratari razmišljaju zemlju neobtađenu ili ozelenjivanju na svom području i ne poduzimaju ništa, ali to, ističe stručnjak, ne može biti budućnost, jer se mora razmišljati o tome da povećamo kvalitet, i zemljoradnici moraju ići u tom smjeru.
Po našem mišljenju, površine zasijane sojom dosegnut će povijesni vrhunac i premašit će 77.000 hektara. Iako budućnost ne može biti takva da uvijek kalkuliramo sa sušama, ako se ipak opet dogodi, soja je dobar izbor jer ova biljka se može jeftinije proizvesti i pod ovakvim vremenskim uslovima.
Zoltan Bene
Tibor Nađ, direktor integracije i strategije u tvrtki Bonafarm, vjeruje da zahvaljujući niskim cijenama žitarica i niskim cijenama stočne hrane, proizvođače čeka dobro poslovanje, što znači da će troškovi ishrane biti niski. Troškovno gledano, jedino se troškovi žive radne snage svake godine kontinuirano povećavaju za 10-15 posto. Stručnjak je naglasio da uzgajivači imaju jednu zadaću, a to je da proizvode što učinkovitije i sa što manjim izdacima, kako bi mogli i sami bili što učinkovitiji.
No sve to ovisi i o kretanju cijena, jer trenutno je cijena žive svinje u milosrdnom stanju, može se ostvariti vrlo dobra zarada u kojoj uglavnom uživaju proizvođači svinja, ali je i proizvodnja prasadi relativno isplatljiiv. Proizvodnja brojler pilića ima predvidljivu cijenu, samo treba se paziti na učinkovitost i količinske kapacitete isporuke. I spomenemo patku koja je trenutno u jako lošem položaju, sa užasnim velikim zalihama, malom potražnjom, sektor je trenutno u gubitku rekao je stručnjak. Dodao je kako otkupne cijene nikada nisu troškovno kalkulisane, već uvijek se tržište ovisi o ponudi i potražnji.
Tibor Nađ
O važnosti higijene životinja govorila je Emeše Kovač, voditeljica poslovnog razvoja P&P tvrtke Kersia Hungaria d.o.o., na okruglom stolu iste ove konferenciji. Kako je rekao, brojne probleme u tom segmentu izazvala je činjenica da je bilo mnogo puta epidemija ptičje gripe diljem zemlje, iako je svinjska kuga kod nas prisutna „samo” kod divljači, u susjednim zemljama već pravi probleme u njihovim dvorištima. . Naglasio je kako je važno da higijenski uređaji pridonose povećanju profitabilnosti sektora, farmi i tvrtki, no ključni element svega je prevencija i uspostavljanje strožeg protokola.
Na mnogim mjestima postoji problem sa kvalitetnom radnom snagom ili nedostatkom iste na farmama.Zadržavanje ovih trendova nažalost se smatra najmanje poželjnim postupkom na većini farmi.
Emeše Kovač
Stručnjak je izjavio: nerealne cijene svinjskog mesa moramo zahvaliti sami
Činjenica da je trenutna konzumacija mesa u današnje vrijeme neodrživa. Otvara mnoga pitanja, zbog čega se na policama sve više mogu pronaći vegetarijanski i veganski zamjenski proizvodi za meso. Obično ih ne proizvode tvrtke za proizvodnju mesa, pa je gotovo jedinstveno da se tvrtka Pápai Hús smatra pionirom u ovom sektoru u Mađarskoj. Pitanje je isplati li se to našoj tvrtki koja se preradom mesa bavi već 110 godina? O tome je, između ostalog, i ozbiljnim problemima s kojima se svinjogojski sektor suočava, govorio direktor Péter Szappanos, direktor tvrtke Pápai Hús. Jedno je sigurno: situacija je teška, a izlazak iz nje bit će sve teži i teži.
Tvrtka Pápai Hús ima već dugi staž na mađarskom tržištu, gotovo svi kupci su se susreli s njihovim proizvodima na domaćem tržištu. Što kupci trenutno najviše traže?
Naša tvrtka ima prednosti u proizvodima sa tradicionalnim načinom proizvodnje i neke od netradicionalnih vrsta proizvoda. Što se tiče tradicijskih proizvoda, našasortiman je vrlo širok, ali ono što je relativno jedinstveno na tržištu je tradicionalna seoska dimljena šunka i seoska dimljena lopatica, koji se proizvode tradicionalnom metodom odležavanja u soli od 6-10 tjedana. To je danas vrlo rijetko jer se u njega jako dugo ulaže kapital proizvođača, ali to mu daje tradicionalni kvalitet bez dodatog konzervansa. Druga tradicionalna kategorija proizvoda, koja postaje sve traženija na tržištu, je špek i slanina. Osim toga, tu su i proizvodi od svinjskog mesa, posebno hurke i švargla. Obujam prodaje ovih dviju grupa proizvoda pokazuje stabilan pad prodaje jer je mlađa dobna skupina nažalost je manje zainteresirana za ovu vrstu proizvoda a starijoj dobnoj skupini ponestaje mogućnosti za kupnju, tako da postoji ugrađeni pad koji je također važeća za tržište svinjskog mesa u cjelini.
Tvrtka se počela baviti i veganskim proizvodima. Kakve ste povratne informacije dobili o njima i zašto ste ih počeli proizvoditi?
Veganski proizvodi smatraju se velikom mogućnošću za uspjeh, bez pretjerivanja. Ali i ovdje postoje dvije različite škole. Onaj koji apsolutno niti ne pokušava okusiti meso, gdje je naglasak na povrću, a to je ono što kupci traže. Nama, međutim, oni nisu ciljna skupina, već tzv. fleksitarijanci. Bez obzira na to, također dobivamo vrlo dobre povratne informacije od naših kupaca vegana i vegetarijanaca. Nekako smo uspjeli premostiti taj veliki jaz između onih koji odbijaju meso i onih koji ga ne odbijaju. Srećom, bili smo prihvaćeni s obje strane. Ovdje pronalazimo najveće mogućnosti za razvoj.
Inače, kad kažem meso, uvijek mislim na svinjetinu, jer s aspekta profitabilnosti svinjsko meso i peradarstvo izgledaju kao dvije potpuno različite industrije, iako je zajedničko u njima da prerađuju meso. Zajedničko je obilježje da je u Mađarskoj zadnjih godina u oba segmenta došlo do predviđenog smanjenja potrošnje u oba segmenta, s padom količine prodaje za 1-2 procenata svake godine. Ozbiljno poskupljenje tijekom 2022.-2023. još je više smanjilo potrošnju, no to se odražava i u činjenici da skupina mlađih naraštaja sve češće odbija meso. Sve je vidljivije predviđeni porast potrošnje zamjenskih proizvoda za meso, a i njihove cijene su sve povoljnije. Ne uzimajući u obzir vrlo jeftine proizvode na bazi soje, u prosjeku možemo reći da su zamjenski proizvodi za meso bili puno skuplji od svojih istih mesnih proizvoda. Sada su pak samo malo skuplje, i ovako je razlika između njih minimalna.
Odakle ideja da tvrtka proizvodi veganske proizvode?
Za direktora sam imenovan u ožujku 2019. Moj novi menadžerski tim i ja napravili smo vrlo iskreni pregled mogućnosti, fokusirajući se na ono što bi se moglo učiniti drugačije nego se radilo ranije. Glavni zaključak ovoga bilo je da su mogućnosti na tržištu mesnih proizvoda vrlo ograničena. Jasno je da na likvidnom tržištu svaka šunka ili slanina mora svladati ogromne prepreke kako bi bilo koji potrošač stavio u svoju korpicu. Bez obzira na to, i tu je bilo zadataka, uglavnom smo obnovili pakovanje i imidž brenda.
Veliko iznenađenje za nas je bilo to što smo shvatili da je sve lako dostupno za proizvodnju zamjenskih proizvoda za meso, i kako još nije bilo dominantnih tvrtki u ovom segmentu, mislili smo sve staviti na jednu kartu i probati vegansku liniju, jer to će biti tržišna potražnja u buduće. To nije bilo toliko očito sredinom 2019., i priznajem, kolektivno smo čekali sa suspregnutim dahom nakon lansiranja na tržište u lipnju 2020. da vidimo hoće li naši potrošači koji vole meso reći da nisu skloni ovom novom trendu i da će nam okrenuti leđa. Srećom, doček na tržištu je nadmašio sva naša očekivanja : mjesecima smo dobivali pisma pohvale, čak i od vegana, kako je to što radimo dobro. Ne želimo osuđivati, želimo svima biti na usluzi: i onima koji jedu meso i onima koji ne jedu. Ovakav pristup je naišao na veliki odjek kod naših potrošača jer u ovom segmentu nije bilo negativnih reakcija. I sada je ovaj segment proizvodnje puno manji od našeg segmenta prerađevina mesne industrije, ali rast je ogroman i ima ozbiljan potencijal. Obim se svake godine udvostručuje, a prodaja se u tri godine više od osam puta povećala.
Da li je trenutna potrošnja mesa doista neodrživa?
Tendencija europske potrošnje mesa je vjerojatno održiva, jer Europa je veliki izvoznik, pa čak i ako smanjimo proizvodnju, još uvijek može snabdevati sopstveno tržište. Ovdje se postavlja pitanje, ako 100 milijuna ljudi u Africi, Aziji, koji se izdižu iz ekstremnog siromaštva, žele konzumirati istu količinu svinjetine po osobi, može li se to riješiti, a odgovor je vjerojatno da se to stvarno ne može riješiti. Sigurno je da treba izvršiti reforme, uključiti aspekte dobrobiti životinja i zaštitu klimatskih prilika, kao i negativnosti transporta robe. Mislim da nije dobro da se svinja zakolje u Španjolskoj, tretira konzervansima da se može dugo čuvati, pa pošalje na put 2000 kilometara, i opet je na kraju jeftinija od proizvoda domaćim tržištima. Očito nikome ne možemo zabraniti da kupi Serrano šunku ako to želi kupiti, jer mi to kod nas ne možemo na kvalitetan način proizvesti.
Nažalost, mora se istaknuti da teren nije ravnopravno uređeno, ima mjesta gdje dobivaju puno veću poticaje proizvođači. Ovo nije pošteno naticanje. Naizgled se natječu isti proizvodi, ali u Austriji, primjerice, ljudi ne kupuju španjolsko meso iako je jeftinije. Moje osobno blagdansko iskustvo je da u većini restorana jelovnik počinje činjenicom da šunku naš obitelji kupuje tradicionalno od 1965. godine od jednog proizvođača, a jaja od druge proizvođača od 1970. godine i tako dalje. Ovo očito nije najjeftiniji način nabave namirnice, ali je njegova kvaliteta sasvim drugačijeg kvaliteta, i sigurno da podržava nacionalno gospodarstvo. Zbog toga je nastao Hungarian Product zaštitni znak, situacija sa ovom klasifikacijom uveliko popravila, ali smo još uvijek u velikom zaostatku u odnosu na, primjerice, Austriju.
Da li je potražnja za proizvodima Pápai Hús pala zbog povećanja cijena? Ako je, u kojoj mjeri se to irazilo?
Kod svinjskog mesa poskupljenja su bila ogromna u posljednjih godinu i pol dana, no treba napomenuti da je glavni razlog tome što je i živa svinja i svinjsko meso iznimno poskupila. Posljednji mjesec kada nije bilo poskupljenja bio je siječanj 2022. godine. Ako se uzmu cijene koje su tada vladale da su 100%, onda su u usporedbi s tim otkupne cijene peradi za klanje i mlijeka dosegle svoj vrhunac u prosincu 2022. sa 149% kod drugog 180%, a prema posljednjem službenom izvješću Statističkog Zavoda, one su na 140% i 118% u kolovozu 2023., tako da su te cijene značajno pale u odnosu na svoju najveću cijenu. Nasuprot tome, najviša cijena živih svinja bila je 200% u srpnju 2023., ali je cijena u kolovozu 2023. još uvijek na 195%. Dakle, u usporedbi s poskupljenjem peradi za klanje, poskupljenje je gotovo dva i pol puta veće, dok je u usporedbi s poskupljenjem otkupne cijene mlijeka poskupljenje bila više od pet puta. Otkupna cijena živih svinja u strukturi troškova svih klaonica i prerađivača je najveći izdatak i bez povećanja cijena ne može osigurati rentabilnost prerade.
Sa stajališta prerađivača nismo dizali cijenu onoliko koliko smo trebali, ali razumijemo da se sa stajališta potrošača povećanje cijene u tržnicama od 40-50 procenata smatra pretjeranim. Prošlog smo ljeta od nekoliko trgovačkih lanaca dobili posebne upute da proizvodimo samo jeftinije proizvode, a naš premium kategorija proizvoda, koja se prethodnih godina lijepo prodavala, osjetno je opala. No, dao bih nadu i potrošačima:ako se nastavi povoljan trend pada cijena svinjskog mesa, tada ćemo moći i mi smanjiti cijene proizvodnje. S druge strane, valja istaknuti da zbog gore opisanog rasta otkupnih cijena svinja za klanje ne čudi što se do sada nije razgovaralo o sniženju cijena u tržnicama.
U sektoru je također bilo problema i nabavom sirovina. Odakle ih tvrtka nabavlja? Je li bilo zastoja po ovom pitanju?
Uglavnom radimo s mađarskim sirovinama. Kod živih svinja transport je također ozbiljno opterećenje za samu životinju, a uz to je i znatno skuplji, pa se svi prerađivači trude sa što bliže okoline nabaviti sirovinu za preradu. 90 posto živih svinja dolazi nam iz kruga od 100 kilometara. Ovaj kratki opskrbni lanac dobar je i za dobrobit životinja i ugljenični otisak. Vrlo je rijetko, ali događa se da sve sirovine dolaze iz Slovačke i Češke. Poteškoća u uzgoju životinja je u tome što je gotovo nemoguće točno predvidjeti koliko će vremena trebati životinjama da postignu klaoničku težinu, stoga, ako u određenom tjednu nema dovoljno raspoloživih količinu kod proizvođača u području, moramo uzeti u obzir transport sa drugih farmi.
Problema sa svinjogojstvom u EU ima dosta. Što mislite, što bi mogao biti glavni problem?
To je vrlo teško pitanje, ali problemu svakako pridonosi i činjenica da je vrijeme potrebno za povećanje/smanjenje broja svinja za klanje traje jako dugo. Ako netko danas odluči da želi proizvoditi više svinja za klanje, mora odabrati krmače koje će biti osjemenjene za 2-3 mjeseca, tada će bremenitet biti 4 mjeseca, nakon toga ide otprilike 5 mjeseci tova. Kod peradi je ovaj ciklus mnogo kraći. Tamo se može napraviti za 1-2 mjeseca ako netko želi više ili manje. A proizvođači svinja moraju donijeti odluku na temelju očekivanja kako će se cijena živih svinja kretati za godinu dana. To se ne može predvidjeti i ne postoji financijski instrument koji bi to izračunao. Cijene svinja za klanje u Mađarskoj se u praksi određuju referentnom cijenom koja se odnosi za Njemačku, koju jednom tjedno priopćava njemačka strukovna organizacija, a koja se određuje isključivo s obzirom na njemačke uvjete proizvodnje, koje su za nas potpuno netransparentne. Ova takozvana njemačka „berzanska cijena ” objavljuje se u srijedu u 15:30 i primjenjuje se za cijelu Njemačku za sljedeći kalendarski tjedan.
Naziv berzanska cijena potpuno je pogrešan, jer to nije berza i na njoj se ne može trgovati. Ovo je referentna cijena. Nažalost, to je prihvaćeno kao referentna točka u svim zemljama u okruženju i u velikoj većini ugovora ove otkupne cijene su navedeni kao merodavni. Konkretno, to znači da ni proizvođači ni prerađivači ne mogu kalkulirati više od tjedan dana unaprijed po kojoj će se cijeni prodavati ili kupovati svinje za klaonicu. Ovu situaciju dodatno komplicira činjenica da se njemačka cijena svinjetine određuje u eurima, pa čak i užurbana i nepredvidiva kretanja tečaja forinte mogu ozbiljno utjecati na konačnu cijenu koja se plaća u forintama. Moram reći da sam bio u mnogim industrijama, ali nikad nisam vidio nešto slično. Problem stvara i to što se troškovi sirovinske strane ne mogu unaprijed pokriti, jer sa druge strane trgovački lanci od prerađivača za robu pod vlastitim brendom očekuju stabilno niske cijene i za godinu dana. Vidi se da na ovaj način prerađivači moraju preuzeti ogromne rizike, a kada cijena svinjskog mesa u kratkom roku značajno poraste, sigurno je da će im se profitna marža koja im se raspolaže u velikoj mjeri smanjiti.
Da li je bilo nezadovoljstvo među prerađivača zbog toga?
Problem je što smo dužni sami sebi, jer nas nitko ne tjera da ovim cijenama budemo zadovoljni. Bilo je dugo razdoblje 2020.-2021. kada je cijena svinja bila vrlo niska, 1,19 eura/kilogramu. Ljetos je pak bila već 2,5 eura. Ovo je neizdrživ teret. Kada su cijene hrane i energenata eksplodirale u ožujku 2022. godine, izniman i dinamičan rast cijena živih svinja bio je prihvatljiv, tada je cijena porasla na oko 2,0 eura/kilogram i oko toga se kretala sve do veljače 2023. godine. S druge strane, bilo je potpuno neshvatljivo kada su u proljeće 2023. godine nakon značajnog korigirale na niže razine također i cijene stočne hrane i energenata, ali je istovremeno svinjsko meso poskupjelo za još 25% na vrijednost od 2,5 eura/kilogramu. . Nije postojao razlog za ovo poskupljenje i tu se iznimno dugi period prilagodbe pojavio kao rezultat stagnacije cijena. Mnogi proizvođači svinja vjerojatno su izgubili mnogo novca kada je cijena bila 1,19 eura i mnogi su prestali sa proizvodnjom. Podaci pokazuju da se, unatoč smanjenoj potražnji, broj krmača i svinja još više smanjilo, zbog čega je došlo do nestašice na tržištu svinja za klanje, i ova neravnoteža ponude i potražnje digla je cijenu i do 2,5 eura. Zbog pada cijena stočne hrane i energenata, to je već bilo jako primamljiva cijena za proizvođače, pa su oni koji su mogli proširiti proizvodne kapacitete to i učinili. Dakle, trenutni trend pada cijena svinjskog mesa možda je već rezultat ovog naglog povećanja ponudbe sa strane farmera.
Ovu teoriju potvrđuje i teorija regulacije, prema kojoj što je vrijeme isporuke dulje, to će oscilacije cijena biti veće. Apsolutno smo to predvidjeli na tržištu. Došlo je do vrlo velikog rasta cijena u 2019.
godini, nakon čega je uslijedio vrlo veliki pad u 2020. i 2021. godini, zatim ponovno rast na novi povijesni maksimum s proljeća 2022. godine, a sada se čini da je opet krenuo trend pada cijena. Ali to nije dobro za cijelokupno društvo jer uz takvu neizvjesnost ni proizvođač ni prerađivač ne mogu dugoročno donositi ozbiljne investicijske odluke. Ne može se prihvatiti da svake godine-dvije padnemo s jedne strane na drugu stranu konja, pa se bilo da se govori sa strane proizvođača, bilo da se govori sa strane prerađivača, bilo da se potrošači, zbog vanjskih okolnosti, dugotrajno nalaze u izrazito negativnoj situaciji.
Postoji li gotov recept za ovo?
Ne postoji gotov recept, ali se može izraditi jedan koncept. Iako sam u osnovi apsolutni zagovornik slobodnog tržišta, mislim da tu treba intervenirati, jer samoregulacija tržišta očito ne može učinkovito funkcionirati. Trebalo bi postići da se proizvodi zemalja iz kojih su poluproizvodi koji predstavljaju oko polovicu jedne svinjetine i mogu se prodavati po znatno višoj cijeni na Dalekom Istoku sa onim zemaljama koji ne mogu ove proizvode pripremiti na ekonomičan način pa da konkuriraju jedna drugoj. Jer ovo nije pošteno natjecanje.
Nije moguće izvoziti iz zemalja zahvaćenih svinjskom kugom na tržišta jugoistočne Azije s najvišom stopom cijena, stoga su prerađivači zemalja kojima je zabranjen pristup na ta tržišta su ozbiljnom negativnom položaju i na svojim domaćim tržištima. Jedan od načina da se konkurencija učini pravednijom bilo bi ograničavanje kretanja živih svinja između zemalja. Tome može pomoći i činjenica da čujemo da će se značajno pooštriti kriteriji dobrobiti životinja, čiji će jedan od glavnih elemenata biti ograničenje vremenskog perioda transporta i udaljenosti prijevoza. Trenutno se prevoze stotinama kilometara više od 24 sata. Relevantan primjer je slučaj Rumunjske, gdje svinjska kuga hara već godinama, i nisu sposobni da sami sebe snabdevaju u količini svinja, mnogo otkupuju iz istočnog dijela naše zemlje i na ovaj način podižu otkupne cijene.
Može se razumjeti ponašanje uzgajivača da ako netko dolazi iz Rumunjske i nudi 40 HUF više po kilogramu, zašto mu onda da ne proda? Zanimljivo je i da ni unutar EU – a nema monolitne cijene svinjskog mesa: španjolska svinjetina je gotovo uvijek niža od njemačke, ali i od nizozemske i danske. Ovo također ima karakteristike lokalne prirode što se tiče ponude i potražnje, ali smatram da je opseg razlika prilično neobično. Također smo smatrali da bi mađarske otkupne cijene trebalo uskladiti s potrošačkom korpom koja bi se formirala iz prosjeka cijena nekoliko zemalja. No, nažalost, isključivo korišćenje njemačke referentne cijene ugrađen u razmišljanje dugi niz godina i od nje je vrlo teško odmaknuti. Proizvođači će izići iz ovog položaja samo ako će im to biti od koristi, ali onda prerađivači neće htjeti prihvatiti ove promene. Dakle, tržište to ne može riješiti, zbog čega bi bila nužna državna ili čak nadnacionalna administrativna intervencija. Referentne cijene za 41. tjedan 2023. su, primjerice, vrlo slikovite, jer u Rumunjskoj iznose 2,46; 2,28 u Mađarskoj; u Njemačkoj 2,25; u Španjolskoj 2,19; u Nizozemskoj 2,0; A u Danskoj je bila 1,89 eura po kilogramu.
Koliko je modernizacija važan pokazatelj u posljednje vrijeme. Koji su se pomaci dogodili u poduzeću, i što setreba može poboljšati
U 2020.-21. puno smo investirali, uglavnom kupnjom novih linija za proizvodnju: strojeva za pakiranje, strojeva za rezanje, tumblera i kuttera. Ukupno smo uložili više od 3 milijarde HUF, a trenutno postoje planovi za stvaranje nove veganske tvornice. Protekle dvije godine pokazale su važnost energetske učinkovitosti, kotlova, sustava grijanja, cijevi, izolacije, rasvjete i interne logistike. Ovima ćemo se sada pozabaviti. Što su cijene energije i plaće veće, to su svr isplativije ova ulaganja modernizacije.