Iako je sjeme za sjetvu poskupjelo i u Mađarskoj, ali ni približno toliko kao druge sirovine, nedostatak radne snage veliki je problem i za ovaj sektor – izvijestio je Geza Takač, predsjednik Trgovačke udruge i Savjeta za sektor Udruge sjemenara. Istaknuo je kako je sve češća pojava da proizvođači umjesto da kupi novo sjeme zadrži jedan dio iz sopstvenih zaliha To je veoma riskantno jer nije ni približno sigurno da će kvaliteta i količina sjemena iz nove žetve biti toliko dobra kao što bi dobili iz originalnog pakovanja iz višestruko provjerene prozvodnje. Stručnjak je za naš list, između ostalog rekao da je neizvjesnost među mađarskim poljoprivrednicima ogromna, mnogi ne znaju što bi proizvodili, što se isplati sijati i što se može ekonomično uzgojiti na domaćim njivama.
Repromaterijali su posljednjih godina nevjerojatno poskupili, iako se manje čulo o poskupljenju sjemena, to se i kod nas doživjelo. Koji su razlozi u njihovom slučaju doveli do poskupljenja?
Sjeme nije poskupjelo više nego ostali input materijali, jedan od razloga je to što ga sektor poljoprivrede sama sebi pripremi sjeme za sjetvu. Uostalom, proizvođač koji sije sjeme može i sam biti proizvođač, proizvođač za sjemensku doradu. Treba, međutim, dodati da je sjemenska proizvodnja puno intenzivnija kultura od komercijalne kvalitete ili stočne kvalitete iste biljke, a i znatno je skuplja. Zahtijeva više pažnje, višestruke radove i u mnogim slučajevima, veliki fizički rad. Za sada najveći problem za sektor, je radna snaga pogotovo što je potpuno nestala, iako se dio tih poslova mogu zamijeniti strojevima, cijena ovih strojeva je vrlo visoka, a budući da se radi o specijalnim strojevima, mogu se samo koristi za taj zadatak i za kratki vremenski period. Nema što učiniti, te investicije moraju se uraditi jer bez normalnog sjemena proces proizvodnje neće biti kvalitetna.
Koliko je poskupjelo sjeme u Mađarskoj u posljednjem razdoblju?
Prosječno poskupljenje sjemena bilo je 13-15 posto, dakle poskupljenja je bilo, ali nije bilo nerealno. No, očekuje se ozbiljan pad cijene sjemena kukuruza od oko 40 posto u odnosu na prošlu godinu. Pritom je dugogodišnjia tendencija da je cijena sjemena za sjetvu duplo veća od cijene merkantilne pšenice, lani se moglo čuti o cijenama od 130-150 tisuća forinti, s druge strane, ove godine cijena merkantilne pšenice iznosi oko 55-60 tisuća forinti. Informativna cijena koju je izdao Udruga za proizvodnju sjemena je 158.000 HUF za ozimu pšenicu i 141.000 HUF za tritikale i ozimi ječam.
Zašto je važno da proizvođači siju sjeme UV1 kvaliteta certificiranog podrijetla? Kako izgleda stvarni proces proizvodnje?
U slučaju žitarica, u promeu su UV 2 kvalitete sjemena. Sjemenski proizvođač to proizvodi iz reprodukcije UV 2 na vrlo profesionalan način. Proizvodnja se obavlja na najboljim površinama, zaštita bilja se vrši na visokom nivou, a zatim se neodgovarajuće stabljike odvajajau (cijela parcela a se brižljivo se pregleda do kraja, sve strane biljke se ručno uklanjaju i nose se do ruba polja). Ovaj proces osigurava da poljoprivrednik dobije čisto sjeme, čime se osigurava iskorištavanje potencijala sorte. Očito je da su troškovi rada koji se izvode na ovaj način mnogo veći nego u slučaju uzgoja merkantilne robe. U slučaju hibridnih biljaka pojavljuje se ista potražnja, uz korištenje puno većeg ručnog rada. Uz radove plijevljenja, kod kukuruza je potrebno i otklanjanje metlice kukuruza, što podrazumijeva dodatne značajne troškove živog rada.
No, ovo je samo prvi korak, budući da se sjeme nakon žetve mora osušiti, očistiti i razvrstati po veličini. Dok je čistoća od 98 posto određena za pšenicu za prehrambenu industriju a za kvalitetu stočne hrane, sjeme mora biti čistoće najmanje 99,5 posto. To se može postići samo čišćenjem sjemena u dobro opremljenom pogonu za doradu (uklanjanjem svih vrsti, smeća, dijelova stabljike, loma). Nakon toga ih također sortiramo po specifičnoj težini, izvadimo sočne, oštećene sjemenke i na kraju ih zaprašimo. Kao završni korak, pakiramo ga prema potrebama kupaca. I tako dolazimo do kvalitete UV 1 koja ima certifikaciju i ako imamo svu potrebnu dokumentaciju onda se sjeme može pustiti u prodaju. Ovi troškovi također uključuju troškove za licencu, trgovačku maržu disributera i troškove dostave.
Dakle, ratar koji drži da je sjeme jako skupo i kaže da radije će sijati s polja iz sopstvenog mrkantilne žitarice može to učiniti na temelju zakona, ali to mora prijaviti Organizaciji za zaštitu Vrste i platiti 50 posto naknade za licencu za sjeme posijano. Međutim, treba znati da se sjeme koji je vraćena na polje također mora proći kroz proces sjemenske dorade kako bi se postigla barem približni kvalitet sjemena kao kod UV 1 kvalitet sjemena. Kad sve ovo zbrojimo, skoro smo na istom mjestu kao da smo kupili prvorazredni kvalitet UV 1.
Puno se govori o važnosti stavljanja zdrave hrane na stol, ali za to je bitno da poljoprivrednici siju sjeme koje je certifikovanog kvaliteta, provjerenog porijekla i višestruko ispitano. Ako se taj proces ne ispoštuje u cijelosti, rizično je kakav će biti kakvu hranu ćemo proizvesti. Sve je to, dakle, odluka proizvođača, no sigurno je da, ako se zadrži sjeme, iznikla biljka neće roditi značajno jeftinije.
Sve se to može dobro ilustrirati na primjeru da ako jedna tona sjemena košta 158.000 forinti, a ratar posije 200 kilograma po hektaru, onda se dobije 31.600 forinti po hektaru. Ako želim postići prinos od 6 tona, tada sjeme košta 5266 forinti po toni. Ako urod prodam za 60.000 HUF, tada je cijena sjemena 8,5 posto cijelom ulaganju. Ovo nije tako značajan iznos ili tako visok trošak da biste trebali štedjeti. O svemu odlučuje sjeme, jer ako je nekvalitetno, riskiramo ubuduće probleme koji se kasnije ne mogu ispraviti.
Da li ima na mađarskom tržištu dovoljno sjemena?
Godišnje proizvedemo dovoljnu količinu za naše tržište, tako da mi nije poznato da su opale zasijane površine zbog nedostatka sjemena. Može se dogoditi da proizvođač želi posijati sortu ili hibrid koji trenutno nije dostupno jer je npr. nova sorta i još nije proširena u našem područje za uzgoja, ali u takvim slučajevima tvrtke uvijek mogu ponuditi poljoprivrednicima kvalitetne alternative. Obično preporučujemo da čim proizvođač sazna plan sjetve, što prije najavi zahtjev za sjemenom i potpiše ugovor s distributerom.
Kakva je situacija s robom namenjen za izvoz u 2023. godini? Mađarska je među vodećim proizvođačima u izvozu sjemena, da li je ratna situacija ili drugi utjecaji uzrokovali poteškoće u prošlom periodu?
Mađarska je vodeć proizvođač sjemena, stabilno smo 6.-7. u svijetu. Posljednjih godina svi su se vrlo snažno koncentrirali na istočna tržišta, posebice na Rusko i Ukrajinsko, odakle je bila sve veća potražnja za vrlo kvalitetnim sjemenom. Razlog tome je što su se, kao i kod nas, fokusirali na proizvodnju hrane i pokrenuli programe kako bi svoju ovisnost od uvezene hrani sveli na minimum. Počeli su raditi na postizanju što boljeg uroda, a prvi korak do toga je kvalitetan sjeme za sjetvu. Zbog toga se sve više izvozilo kukuruza, suncokreta i uljane repice iz Mađarske na istočna tržišta. Istovremeno, kada je počeo rat, u obje zemlje su se pojavili problemi koji su samo pojačani mjerama embarga, iako takvih mjera sada nema na snazi za sjeme, postoje mnoge administrativne prepreke i problemi sa transportom, osim toga, troškovi transporta su brutalno porasli.
U odnosu od prije pet godina, cijena prijevoza od Mađarske lokacije do lokacije u Rusiji deset puta je veća. Sve je to vrlo teško izvjesti, iako je naša zemlja uspjela ublažiti mnoge poteškoće, naš izvoz sjemena u ove države značajno je smanjen.
Udruga anonimno prikuplja podatke o izvozu od svih svojih članova, što jasno pokazuje da dok smo izvezli gotovo 4 milijuna vreća sjemena kukuruza između 2019.-22., to je sada palo na 3 milijuna. Najveći dio toga otišao je u Rusiju i Ukrajinu (te dvije zemlje čine manjak od 1 milijun vrećica), ali gubitak je sada malo nadoknađen većim izvozom u druge zemlje, ali ukupni gubitak je još uvijek blizu 20 milijardi forinti. Trenutno je najvažnije pokušati maksimalno ispuniti sve administrativne obaveze, to nije lako izvjesti.
Kako proizvođači mogu kalkulisati na povećanje cijena energije? Izaziva li to poteškoće u domaćoj proizvodnji?
Proizvođači su poskupljenje energije priznali ali cijenu robe nisu mijenjali, cijena sjemena nije pratila prisutnu inflaciju, i nije uzrokovala nikakakvu nestabilnost na tržištu. Nitko nije štedio na tehnologiji proizvodnje, jer su svi znali da se moraju platiti troškovi proizvodnje za proizvodnju kvalitetnog sjemena, inače ne bi bilo kvalitetnog sjemena koje bi se moglo izvoziti ili plasirati u Mađarskoj.
U sektoru svi vjeruju da će se stvari kad-tad srijediti, ali sada moramo puno toga stripljivo raditi, očito da će doći trenutak kada će struka dići ruke da to više ne može trpjeti, ali još nismo do te tačke.
Klimatske promjene gotovo su svakodnevna tema u našim razgovorima. Tijekom uzgoja, kako možete reagirati na to na domaćim prostorima, koji su glavni pravci razvoja?
Akreditavane insitucije su stručni sradnici koji pokušavaju svoja ispitivanja i proizvode prilagoditi potražnji koja će se pojaviti u buduće, jer i trenutno imamo sorti i hibrida koji se iu sadašnjim uvjetima mogu proizvesti sa dobrim rezultatima. Institucije su dobro procijenili već prethodnih godina i predvidjeli promjene i reagirali na njih odlično, ne samo u Mađarskoj, nego na inostranim tržištima. To nije bilo ako, jer potrebno skoncentrisat na jedan faktor, potrebno je uzeti u obzir sve utjecaje okoliša, jer biljka od njih ne može pobjeći. Paleta hibrida sjemenske proizvodnje postala je vrlo široka, ali sada se treba još bolje pripremiti za buduće potražnje tržišta. Situaciju ozbiljno otežavaju ograničenja koja EU primjenjuje na nekoliko segmenta ovog sektora. Reguliran je plodored, zabranjen je niz sredstava za zaštitu bilja, a ne uzimaju se u obzir da se taj okoliš ne mijenja samo zbog vanjskih uslova, već i da do sada nismo susretali na poljima pojedini korovi i štetočine postaju sve virulentniji i zbog ovih novih pojava biće sve teže se braniti protiv njih.
Proizvođači su u vrlo teškoj situaciji, stalno se pitaju što proizvoditi, i što nije tako skupo, jer je sve teže zaštititi se, nema odgovarajućih kemikalija, a poduzimaju se mjere koje im otežavaju rad. cijela struka je u sve većoj neizvjesnosti.
Zbog sve ekstremnijih vremenskih uslova, nove biljke kod kuće mogu doći do izražaja, možda čak i one zaboravljene, uzgojene na manjim prostorima. Što mislite, što bi se moglo doći do izražaja u budućnosti? Možda se to i već vidi u kod izbora kod kupnje sjemena?
U ovom trenutku svaki poljoprivrednik pita se što proizvoditi, koji je to proizvod za koji će imati potražnju. Razmišlja i donosi odluke šta će biti potrebno kemijskoj industriji, prehrambenoj industriji, farmaceutskoj industriji. Vidim da sada mađarski proizvođači pokušavaju svašta, recimo uljane tikve, ali toga kod nas neće biti puno tisuća hektara. Ali ne samo kod nas, nego u svakoj zemlji sada se postavlja pitanje u kojem smjeru poljoprivrednici trebaju mijenjati strukturu usjeva i što proizvoditi umjesto pšenice i kukuruza.
Mislim da je specijalnost proizvođača da proizvode, a ne da ispitivaju tržišta za plasiranje robe. Zahtjevi, specifična potražnja, narudžbe i ugovori trebaju dolaziti sa strane trgovine i ratara. Proizvođački sloj je spreman na ove odgore, ali još nije spremna u kojem smjeru treba razvija svoje proizvode.
Može li se primijetiti da mađarski poljoprivrednici radije odustaju od nekih vrsta koje se uzgajaju na velikim površinama, i radije ih ne uzimaju jer je riskantno, a možda i vrlo skupo?
Prošle godine bila je velika suša, zbog čega su poljoprivrednici ostali bez kukuruza, a sa druge strane, urod pšenice je donosio očekivane rezultate. Poljoprivrednici su na to reagirali da su posijali više žitarice, čime su povećane sjetvene površine sa žitaricama, ali istovremeno, budući da je ove godine na mnogim mjestima palo dovoljno kiše, povećani prinosi na površinama sijano sjemenom kukuruza. Važno je napomenuti da se struktura sjetve u Mađarskoj vrlo konstantna, što znači da se ne mogu činiti drastične promjene iz godine na godinu. Proizvođač promišlja kakvu kulturu može učinkovito proizvoditi na određenoj površini, ali može se i desiti da ništa ne zna uraditi, u tom slučaju ostavlja na ugar ili za zeleni uzgoj, za što dobiva subvenciju, čime održava površinu u prihvatljivom stanju.
U Mađarskoj postoje površine koje su puštene u proizvodnju jer je našoj zemlji urod bio potreban pod svaku cijenu, a nije nikome smetalo što je, primjerice, kukuruza rodilo samo 3-4 tone. Situacija je sada potpuno drugačija jer je trenutno su bitni veličine troškova i prihoda proizvođača. Ove uslove poljoprivrednici danas teško kalkuliraju, kao i da li se isplati išta proizvoditi na određenoj površini, jer ako su izdaci veći nego prihodi, onda ne troše vrijeme i novac da bi povećavali svoje gubitke.
Razvoj navodnjavanja, iako je već godinama važna tema, u našoj zemlji ne ide tempom kojim bi trebao. Što mislite, koji se koraci po tom pitanju uzimaju u skoroj budućnosti ili se trebamo pripremiti na to da će suša sve više štete naneti i kod nas, a možda i da mi postanemo i zemlja sa netostatkom vode na oranicama?
Sve dok upravljanjesa agrarom bude pod nadležnošću ministarstva, bit će užasno teško razvijati navodnjavanje zemljišta u Mađarskoj. Sjemenarska udruga također se u nekoliko slučajeva obraćala ministarstvu, ali po tom pitanju nikada nisu poduzete prave i hitre odgovarajuće mjere. Ova tema je gotovo stalno prisutna u razgovoru sa stručnjacima, ali kad izađemo na teren određeno područja uvijek čujemo samo o tome zašto se sistem navodnjavanja ne može realizirati. Bila bi potrebna ogromno zajednički poduhvat, ali trenutno je pitanje navodnjavanja pod nadzorom ministarstava, tako da je vrlo teško postići ikakve pomake po tom pitanju. Osim toga, problemi i stavovi razlikuju se od regije do regije.
Sigurno je da u normalnoj godini iz Mađarske istječe više vode nego što uđe u državu. To se davno moglo promijeniti, ali radi se o vrlo raznolikim programima koji zahtijevaju puno rada, koji bi trebalo biti pod nadzorom jedne organizacije. Druga strana je tehnički dio navodnjavanja, jer je oprema nevjerojatno skupa, troškovi ulaganja i planiranja su visoki, a kontinuirana opskrba vodom također je izuzetno teška za izgrađenu opremu. Ne možemo ni zanemariti činjenicu da veliki, državni razvoji koji osiguravaju navodnjavanje, kao što su regulacija rijeka, regulacija riječnih korita, projektiranje vodospremničkih sustava i njihova izgradnja na duži rok, radovi sve do sada nisu pokrenuti.
Stručnjak je priznao: ne obraćamo dovoljno pažnje na dobrobit životinja
Pretjerano smo koristili poljoprivredna zemljišta i nismo uvijek posvećivali dovoljno pažnje na dobrobiti životinja i na kvalitet proizvoda. Kakav je bio rezultat ovoga? Kupci više ne uživaju u proizvodima kao prije i kupuju manje ili čak potpuno odustaju od njih – rekao je Giacomo Pedranzini, generalni direktor Kometa 99 d.d., na konferenciji Portfolio Agrárszektor 2023 u Siófoku. Vlasnik tvrtke je u svom izlaganju dotaknuo i činjenicu da su cijene hrane bile preniske u posljednjih 20-30 godina. Osim toga, posebnu pažnju treba posvetiti održavanju i zaštiti profitabilnosti najvažnijih proizvođača u proizvodnom lancu.
Velika odgovornost je naša profesija. Poljoprivrednici i uzgajivači su čuvari rađanja, mi hranimo savršeni sistem. Tijekom godina bilo je previše fokusa na količinu i niske cijene. Proizvodili smo previše, što je išlo i na štetu cijena, i od tada ova spirala nije završena. Pretjerano smo koristili poljoprivredna zemljišta i nismo uvijek posvećivali dovoljno pažnje dobrobiti životinja i na kvalitetu proizvoda. Kakav je bio rezultat ovoga? Kupci više ne uživaju u proizvodima kao prije i kupuju manje ili čak odustaju od njih – podvukao je Giacomo Pedranzini.
Dodao je kako njihova profesija danas ne dobija dovoljno poštovanja i u javnosti se ne cijeni dovoljno. Razlog tome vidi u ekstremizmu prema prehrambenoj industriji. Primjerice, nastoji se sve više „forsirati” vegetarijanski način prehrane, te činjenica da se pred ljudstvo postavlja prevashodno pitanje dobrobiti životinja. Kako je rekao, hrana za kućne ljubimce je puno skuplja od prehrambenih proizvoda, što je nerealno.
Budimo iskreni: možda konzumiramo previše mesa i ne obraćamo uvijek dovoljno pozornosti na dobrobit i kvalitetu životinja. Ali kako smo došli do ove točke? Tako da smo smanjili vrijednost hrane i cijene su bile preniske u zadnjih 20-30 godina. Ali nije moguće proizvoditi kvalitetu po niskoj cijeni, to također treba shvatiti. Ako želimo stvoriti dobru kvalitetu i obezbediti odgovarajuću dobrobit životinja, to moramo i platiti.
Giacomo Pedranzini istaknuo je kako je kvalitetna hrana skuplja, no istodobno bi svatko bi morao moći kupiti ukusnu, zdravu i malo skupljiju hranu. Kako je rekao, ako na taj put ne krenu zajedno oba načela, posljedice mogu biti ozbiljne. Osim toga, izuzetnu pozornost treba posvetiti održavanju i zaštiti profitabilnosti najvažnijih sudionika u proizvodnom lancu. Mora se izgraditi zdravije, sretnije i produktivnije društvo. Za to nije dovoljan čist okoliš ili zdrava hrana.
Važno je i kakvom se načinu života prilagođavamo. Iz tog razloga treba podržati i sport jer je sport dobra prilika da motiviramo djecu i naučimo ih što znači odricanje, što znači timski duh.
Specijalist je govorio io HonestFoodu (klasifikacija proizvoda) koji posebnu pozornost posvećuje zdravlju potrošača, zaštiti prirode i okoliša, uključujući i dobrobit životinja, te je korektan prema svim sudionicima u proizvodnom lancu. Tu duhovnost prožima cjelokupno djelovanje Kometa d.d., a njegov razvoj je kontinuiran.
Ako slijedimo vrijednosti HonestFooda, zajedno mogu stvoriti prosperitetniju budućnost. Ako budemo dovoljno mudri, Mađarska može biti i najveće skladište prehrambenih proizvoda srednje Europe. Na taj način naša zemlja može biti „obećana zemlja” u proizvodnji prehrambenih proizvoda.
Agro ekonomske analize za studeni 2023
Na sjevernoj hemisferi se vrši žetva kukuruza. Dosadašnji rezultati davaju rezultete poslijednjih godina, a u nekim slučajevima i nadmašuju prognoze vezane na osnovu prosjeka prethodnih godina. Sukladno tome, cijene su posljednjih tjedana ili stagnirale ili malo pale.
Kukruz
Iako je konsenzus analitičara jednoglasna u pogledu povećanja globalne potrošnje kukuruza, a time i potražnje, aktivnost fizičkih tržišta posljednjih tjedana – pa čak i mjeseci – znatno je ispod uobičajene razina prethodnih godina. Možda je znakovita brojka da očekivanu urod kukuruza, koja će ponovno premašiti 1,2 milijarde tona, prati sve manji obujam međunarodne trgovine, prema IGC (Međunarodno vijeće za žitarice) i FAO-AMIS (Informacije o poljoprivrednom tržištu Sustav).
Pad je uglavnom posljedica povoljnijeg roda od očekivanih na prostorima Europske unije, a kao rezultat toga, uvozna izloženost zajednice značajno će se smanjiti na osnovu predviđanih. Nakon što se zbog dobrog uroda (i slabije kvalitete) te manje izvozne aktivnosti u EU nastao značajan višak stočnog žita (ječam, pšenica), kukuruz koji stiže s anovim urodom mogao bi predstavljati dodatni pritisak na tržište stočne hrane. Kotacije na europskim burzama u proteklom razdoblju imale su pad u trendu, održavajući na ponuđene količine.
Čini se da će se usprkos zatvaranju koridora na moru iz Ukrajine nastaviti transport žitarica: čak i ako samo jedan brod napusti ukrajinsku luku, uspješna isporuka robe do odredišta može potaknuti druge velike trgovce na tržištu u buduće hrabro počnu i oni isporuke. Ni u slučaju Poljske i Mađarske blokada uvoza žitarica nije donijela značajnije promjene na tržištima. Cijene trenutačno ne utiče relativna „jeftinoća” ili laka dostupnost ukrajinskim proizvodima, te uslove trenutno prepiše nedostatak potražnje i obujam novog uroda koji se pojavljuju nakon žetve.
Ukratko, možemo vidjeti značajan višak ponude – izvozna robna baza – iz Brazila i Ukrajine, i ovim će zemljama uskoro se pridružiti Sjedinjene Države, gdje je razina žetve dosegla 23% do početka listopada (ovo je 2 postotka više od prosjeka u zadnjih 5 godina). S druge strane, globalna i europska potražnja biće i dalje u padu. U skladu s navedenima, u prvoj dekadi listopada mjesečna kotacija za ugovor na kukuruz na Čikaškoj robnoj burzi (CBOT) oscilirala je ispod 500 centi, za što nije bilo prilike od kraja 2020., dok su ugovori sa istekom istekom u studenom na Pariškoj robnoj burzi flukturirali oko razine od 205 eura; zadnji put smo vidjeli cijene niže od ovih sredinom 2021godine.
Žetva kukuruza je u teku i Mađarskoj, prema izvješću Nacionalne agrarne komore od 4. listopada poljoprivrednici su već požnjeli 22 posto od zasijanih 746.000 hektara. Postoje značajne oscilacije u prinosima: dok su u zapadnim područjima zapadne dijela zemlje prosjeci bliži 9 tona po hektaru, u južnom predjelu rezultati su samo oko 5-6 tona.
U skladu s međunarodnim tendencijama, nakon višemjesečnog pada cijena može se dogoditi svojevrsno „stajanje u mjestu”. Proteklih tjedana cijene kukuruza na domaćem tržištu bile su u najvećoj mjeri vođene tečajem forinte, a ne promjenama u ponudi i potražnji. Kao posljedica visokih transportnih troškova i gužve u luci Constanta, intenzitet izvoza je značajno manji u odnosu na uobičajeni period, i jedino značajne interesovanje vidljive su uglavnom od strane prerađivača.
Pšenica
U ovoj godini, zahvaljujući većim ukrajinskim i ruskim prinosima, globalna žetva pšenice razvijala se povoljnije u usporedbu s prijašnjim predviđanjima, ali prema USDA (United States Department of Agriculture), količina uroda je još uvijek 2 posto ispod rezultata prethodne godine.
Iako se očekuje povećanje potrošnje hrane, količina pšenice koja se koristi za stočnu hranu mogla bi se smanjiti. Kao i kod kukuruza, globalna trgovinska aktivnost za pšenicu također zaostaje u odnosu na prethodnu gospodarsku godinu. Kao rezultat svega toga, očekuje se rast zaliha, a cijene su pale na trogodišnji minimum.
Rusija, SAD, Kanada i Australija i dalje su najveći isporučioci na izvoznim tržištima. Ruska pšenica stalno je dostupna u crnomorskim lukama, a na njezino određivanje cijene značajno utječe carinski mehanizam koji se mijenja svaki tjedan kao rezultat složenog proračuna. Ipak, konkurentnost Rusije na tržištima žitarica je izvanredna, iako su potisnuti sa nekoliko tržišta kao rezultat sankcija zbog ratne situacije.
Ni tržišne aktivnosti ni cijene nisu napravile značajnije promjene u Mađarskoj. Osim zaliha koje su veće od uobičajenih količina, samo za manje količine ima interesovanja, trgovci i tvornice redovno daju ponude za robu sa boljim karakteristikama kvalitete.
Cijena mlijeka ponovno raste; dokle može to da traje?
Proljeće je počelo strahovitim padom cijena otkupnih cijena, no jesen donosi povoljniju tržišnu situaciju za proizvođače mlijeka. Sektor proizvodnje mlijeka, koji je dosad bio uspavana, iznenađen je povratkom kupaca i povećanjem potražnje za sirovim mlijekom.
Europske otkupne cijene sirovog mlijeka u stalnom su porastu od siječnja prošle godine, a nakon vrhunca od 58,25 eurocenti u prosincu, trend se preokrenuo te je završila rujan 2023. s cijenom od 43,54 centa EU. U Italiji je, pak, već u prvim danima listopada proizvođačima isplaćena cijena od oko 55 eurocenti za isporučeno mlijeko, više nego u kolovozu. Osjećaj preokreta ovog trenda zahvatio je i domaće proizvođače, jer viša cijena izvoza uvijek je povezana s talijanskom potražnjom i donosi bolje cijene i na domaćem tržištu.
Polugodišnji pad cijena
Ovaj put put posjetili smo mljekaruOljoprivredni Kombinat Emedi d.d. (u Županiji Boršod) prije godinu i pol u ljeto 2021. vlsnik Peter Kapošvari osjetio je predznak poskupljenja – i nije pogriješio. “Obično je dobit od proizvodnje mlijeka potpora, no lani je mlijeko ostvarilo prihode od prodaje iznad ukupne cijene uloženog kapitala i na kraju smo okončali vrlo dobru godinu. Počevši od ožujka ove godine pola godine smo bili suočeni s lošijom profitabilnošću, ali vidim da će do kraja godine cijena opet rasti. Očekujem i promjene na tržištu žitarica, jer nije normalno da nakon žrtve urod ne donosi nikakav profit.”
Prema riječima Petera Kapošvarija, na tržištu mlijeka dolaze bolja vremena
Cijena mlijeka za farmu je u siječnju bila oko 235 forinti, a rujan su okončali s obračunskom cijenom od 161 forintu. Kod ostalih otkupljivača pad cijena bio je još veći, mlijeko je bilo oko trećinu jeftinije nego na početku godine. Istovremeno je došlo i do velikog pada cijena na tržištu poljoprivrednih proizvoda. “Naravno, sjemensku robu proizvodimo sami, krava mora proizvesti 30 litara po našoj recepturi. Za veći učinak potrebna nam je koncentriranija hrana. Sačmu uljane repice koristimo kao dodatni izvor proteina, melasu uglavnom kao zamjenu za šećer, a robotima za mužnju krave dobivaju gotovu hranu koja uz zasićenu masnoću i proteine sadrži i prvenstveno grubo strukturirana sirova vlakna“, kaže direktor tvrtke. Kolonija uglavnom koristi spolnu spermu, tako da krdo lako možemo obnoviti. Nakon 2-3 laktacije krave se na klanje što ima dvije prednosti: s jedne strane, mogu prodati životinje u dobroj kondiciji po visokoj cijeni koja pokriva troškove ulaganja u nove junice (500-600 tisuća forinti), a sa druge strane mlada životinja se lakše oplode i mnogo lakše se tele junice, zdravije su i bolje koriste hranu od starijih.
Osemenjeno stanje i period mužnje je posao elitnog sportaša, koji je povezan s brzom potrošnjom – komentira direktor vlasnik. Smatra se sretnim što mu je sudbina dodelila mladu, entuzijastičnu veterinarku, koja je iz Njemačke vratila kući i nakon što ga je zaposlila, sklopila brak u našem selu. Nadam se da će ona ostati dugoročno ovdje.
Farma ima osam robota za mužnju koji su na raspolaganju na oko 430 krava. Zajedno s teladima i junicama, farma broji oko 900 grla i proizvodi stočnu hranu za svoje potrebe farme na 1200 hektara, u dobrim godinama čak plasiramo i na tržište slobodne količine. Prošlogodišnji nije bio takav, nije bio ni za sopstvenu opskrbu bile dovoljne, bili smo prisiljeni kupiti ga na tržištu. “Cijena mlijeka je bila visoka, no u jesen smo osjetili i poskupljenje energenata. Iako smo solarni park od 150 kW pustili u pogon u svibnju, on dimenzionisana da pokriva potrebe farme samo ljeti. Na godišnjoj razini proizvedemo oko 30 posto svojih energetskih potreba, no unatoč tome naši su se izdaci za električnu energiju udvostručili.”
Kolica za automatsku distribuciju hrane i Lely roboti za mužnju pušteni su u pogon prije dvije godine
Druga ozbiljna udio u poslovanju su troškovi živog rada. Farma zapošljava 25 ljudi, nitko ne prima minimalac. Godišnji izdaci za bruto plaće ove će godine iznositi 150 milijuna HUF. Inflacija je anulirana povećanjem od 15 posto na početku godine, što se na kraju polugodišta opet moralo dopuniti jednokratnim dodatkom, a tu je i 13. mjesečna plaća. Diferencijacija je riješena varijabilnom plaćom koja se zove tehnički dodatak. Cijene goriva također su bolne, pa je sasvim neobično što se farme muznih krava ne bune. Činjenica je da već godinu i pol nismo imali velikih ulaganja, a nismo sudjelovali na natječaju za nabavu digitalizacijskog sustava . Bili su sretni što su uspjeli završiti počete projekte za modernizaciju stočarskih farmi na vrijeme kada su cijene input materijala počeli divljati. Nisu mogli ni sav urod prodati, imaju još skladištenu polovicu prošlogodišnjeg suncokreta i ovogodišnju uljanu repicu, ali i pšenice ima još dosta na skladištu. Kukuruz i sirak, u nedostatku skladišnog kapaciteta, čekaju da se oslobidi malo mali prostor u nekom skladištu.
Ipak, Peter Kapošvari je zadovoljan jer zna da oni imaju rezerve koje drugi nemaju.
Sve su skladišni kapaciteti puni
Rezerve koje zlata vrijede
Imaju poticaj na GINOP natječaju, koji pokriva dosta operativnih troškova, još se nisu prijavili na višegodišnju potporu za refundaciju dizela, a posudili su 190 milijuna s Agrar Széchenyi karticom sa nižom kamatnom stopom koju nisu iskoristili, ali su angažirali. Također računaju na isplate za dobrobit životinja i, naravno, poticaj za obradu zemlje. “Bojim se na ovom planu doći će do kašnjenja u isplati. Zbog pogrešnih satelitskih mjerenja bilo je mnogo kontrole od strane inspekcija. Mnogi vlasnici farmi niti ne znaju da su ih posjetili inspektori, i tek naknadno saznaju da je došlo do pogreške i da isplata kasni. Satelit je i kod mene počinio grešku i sirak registrirao kao kukuruz, što se događa, ali ne razumijem oko čega se raspravljamo, zašto mi je iskorištenost folijarnog gnojiva 55 posto umjesto obećanih 75, kad to znači 1 bod, a osim toga, diversifikaciju sam obavio odlično.« – nabraja preuzete obveze za koje se ove godine u gospodarstvu Emed isplaćuju agroekološke ekstra potpore.
Peter Kapošvari također ističe da su mnogi farmeri unaprijed (faktorirali) isplate na poticaje na zemlju, a ako novac ne dođe, banka također ponovno pregovara o uvjetima kredita. “O potporama na kraju godine ovisi egzistencija mnogih desetaka hektara farmi. Već sam dobio ponudu za kupnju od jednog farmera, koji sada odustaje od proizvodnje.” I sam se nadam pozitivnom bilancu kraju godine, naravno pod cijenu da sam godinu i pol dana prošlo mi time sam novac trošio na najnuznije. “Imali smo planove za ulaganje u strojeve i povećanje broja krava, ali ništa od toga. Ove godine mi je jedno čudo od stroja, trakasta sijačica s razdijeljenim spremnikom sjemena, posijala repicu. Veliku bi korist značio u proljeće, kada bi posijao sjeme raži ili tritikalea za senažu a poslije toga moraju doći kukuruz i sirak na red. Ali cijena stroja je 100 milijuna, godinama bismo akumulirali samo amortizaciju i ogromne naknade za usluge. Za ovo je potrebna veća poljoprivredna organizacija ili mirnije poslovanje…”
Nakon prošlogodišnje suše, ove godine pokušali su i sa sirkom, ali je on slabije iskorišten od kukuruza
Niz kriza također je natjerao Kapošvarija na razmišljanje o tome što bi se moglo učiniti drugačije i bolje. Nekad su postojali stari prugasti suncokretovo sjeme, kanarska trava i bundeve, ali su doživjavali tako velike oscilacije u potražnji da su prozvođači ostali kod proizvodnje običnih žitarica. Tržište za sjemensku doradu u ciljanoj proizvodnji sigurno bi bilo interesantno , ali za njega nemamo dovoljno prostora. Pored tako velike farme, nema mjesta za izolacijsku udaljenosti. “Napokon sam odlučio izgraditi još više skladišta, jer vidim da će to, ako ne danas, onda sutra osiguratii dobru cijenu žitarica i suncokreta. U ostalom, težim modernom da imamo moderne strojeve za obradu zemljišta. Sa interesovanjem, očekujem informacije o raspisivanju natječaja.“
Stižu bolje cijene
Ekspanzija svjetske proizvodnje mlijeka je sve manja, ali je dosad i potrošnja bila vrlo suzdržana zbog visoke inflacije. Proizvodnja mlijeka na Novom Zelandu, Australiji, Europskoj uniji, Sjedinjenim Državama, Urugvaju, Brazilu i Argentini mogla bi rasti za 0,3% godišnje u 2023. i za 0,4% u 2024., prema Rabobanku. Slaba potražnja potaknula je globalne trgovinske cijene na petogodišnju najnižu razinu do kolovoza. No, pad cijena ponovno daje poticaj potrošnji. U trgovinama se traže mliječni proizvodi, ali kako gospodarsko okruženje 2023. nije bilo povoljno za razvoj mliječnog sektora, ponuda nije u mogućnosti odmah reagirati. To će dovesti do porasta cijena.
Činjenica da je kineski gospodarski oporavak sporiji od očekivanog i da svijet u cjelini pokazuje nestabilnu ravnotežu smanjuje se optimizam. Dakle, za sada je izvjesno samo povećanje cijene, čiji je opseg teško procijeniti. Ipak, bitan je znak da je tijekom rujna cijena mlijeka na Novom Zelandu porasla za gotovo 12 posto.
Poljoprivrednici su u listopadu kupili manje traktora
U listopadu ove godine prodaja traktora u Mađarskoj značajno je opala: ukupno 184 prodana traktora pokazuju pad od 45,1 posto u odnosu na godinu ranije, jer su poljoprivrednici u listopadu prošle godine prodano je 335 traktora, pokazuju statistike.
U usporedbi sa podacima iz 2021 sa podacima od ove godine broj prodatih traktora manja: prije dvije godine, u listopadu, prodana su 252 traktora, 27 posto više nego prošli mjesec. Do kraja listopada od početka godine prodano je ukupno 2.657 traktora, što je 29,5 posto manje u odnosu na prvih deset mjeseci 2022. godine, kada ih je prodano 3.768. Pritom je vidljiv blagi rast u odnosu na 2021. godinu, jer su tada prodana 2.642 traktora, petnaestak komada manje nego ove godine.
Poljoprivrednici uglavnom kupuju mehanizaciju kada za nju mogu dodati i potpore, tada prodaja stvarno raste, dok je drugi pokretač kada je poljoprivredna proizvodnja ekonomično isplativa. A ako se ove stvari poklopaju, to može stvarno povećati tržište prodatih traktora.
Žolt Haršanji, predsjednik Udruge za plasiranje poljoprivredne opreme i strojeva (Megfos), vlasnik-menadžer Aksijal d.o.o., izjavio je da u srpnju i kolovozu primjećeno je stagnacija na tržištu prodaje. Od kojeg se možda sada oporavljaju distributeri strojeva, barem sada primjećujemo kako raste interesovanje. Ministarstvo poljoprivrede objavilo je raspored potpora, koji će biti raspored i koje potpore se očekuju u 2024. godini, pa svatko nastoji razmišljati o rasporedu svojih ulaganja.
Osim isteka ciklus potpore, padu prometa pridonijelo je i činjenica da su cijene žitarica vrlo niske, potražnja mala, a budući da ukrajinski tranzit zauzima velike transportne kapacitete,pšenicu je ionako teško transpotovati na inostrana tržišta.
Prema riječima predsjednika Megfosa, profesionalna, jaka poljoprivredna gospodarstva prvenstveno su zainteresirana za traktore, te traže i kupuju visokoučinkovite, dobro opremljene strojeve. To znači kategoriju s više od 150 konjskih snaga. Prema Haršánjiju, pomak prema većim strojevima opći je trend i već deset godina se vidi da prosjek svake godine povećava za dvije do četiri konjske snage.
„Prije dvadeset godina sve su poslove obavljali s traktorima MTZ- 80, a sada traktor ispod 120-130 konjskih snaga više ni ne prilazi polju”, pokazao je na promjenu Žolt Haršanji. Dodao je sličan proces se odvija i u hortikulturi, jer se prije nekoliko godina tamo još smatralo velikim 50-60 konjskih snaga, a sada se pokušava sve poslove uraditi u jednom potezu sa strojevima od 100-110 konjskih snaga kako bi proizvodnja bila učinkovitija.
Taj trend potvrđuje i izvješće Instituta za poljoprivrednu prozvodnju. Istraživači su na temelju podataka iz prve polovice godine također utvrdili da je znatno pala prodaja malih i srednjih traktora, ali je onih iznad 260 konjskih snaga porastao za više od 60 posto.
Općenito, tržište traktora je ove godine prilično oscilirala: u prvom kvartalu je došlo do blagog rasta prodaje, a onda je od travnja broj prodanih strojeva dramatično pala u odnosu na godinu od prije.
Prema podacima Carinfo, John Deere, New Holland, Solis, Kubota i Case bili su najpopularniji traktori među mađarskim kupcima prošlog mjeseca. U listopadu je najviše prodano John Deere 69 komada manje prošle godine, a kupljeno je 30 komada ove vrste traktora. New Hollanda prodano je 20, što je 25 manje nego u listopadu prošle godine, farmeri su kupili petnaest Solisa, jedanaest manje, Kubote petnaest, što znači jedanaest više nego godinu prije, dok je Casea u listopadu prodano trinaest, a godinu dana ranije deset komada je prodano.
Investicija u Janošomorji u iznosu dvije milijarde forinti
Lajta-Hanšag d.d. u Jánošomorji proširila je svoj silosni kapacitet za skladištenje žitarica, uz izgradnju nove sušare, sa prečistačima i transportnom opremom. Investicija vrijedna dvije milijarde forinti svečano je puštena u ra u srijedu.
Ova investicija je od važnosti je ne samo za Lajta-Hanšag d.d. nego i Talentis Agro d.d., već i za mađarsku poljoprivredu. Uz pomoć nedavno predanog silosa za skladištenje žitarica, sušare, prečistača i opreme za transport žitarica, moguće je postići povećanje učinkovitosti u skladu sa današnjim zahtjevima, a istovremeno pogon radi i energetski učinkovito i ekološki prihvatljivo granicama. – rečeno je na svečanom otvaranju pogona.
Generalini direktor Sabolč Makai
„Poljoprivreda osim sreće zahtijeva strategiju, planove, odlučnost i puno rada”, rekao je Szabolč Makai, predsjednik Uprave Talentis Agro d.d.., koji se osvrnuo i na razdoblje od pokretanja petogodišnjeg plana tvrtke za razvoj i ulaganja u nove tehnologije. Opisao je sljedeći petogodišnji plan nakon ulaganja u razvoj oranica za navodnjavanje. Trenutno se navodnjava 7.000 hektara, u sljedećih pet godina to bi se povećalo na 10.000 hektara, što prema današnjim cijenama predstavlja ulaganje od 9 milijardi forinti. Sektor je pogođen nedostatkom radne snage, zbog čega je važno živu snagu zamjeniti tehničkim sredstvima. Predsjednik Uprave dotaknuo se i sektora stočarstva: budući da je stočna hranatrenutno jeftina, to rezultira trenutno jeftiniju proizvodnju svinjskog mjesa i proizvodnju mliječnih proizvoda.
Vlasnik Grupe Mesaroš
– Želimo biti najveći mađarski isporučilac robe sa farmi i najveći proizvođač prehrambenih sirovina – istaknuo je Szabolč Makai, napomenuvši da će i iduće godine biti daljnjih ulaganja u povećanje učinkovitosti i u održivost u tvrtki Talentis. – Danas smo vršili analizu zadnjih pet godina u poljoprivredi i mogu Vam izjavit o neočekivanim uspjesima. U idućih pet godina također imamo velike planove, planiramo ozbiljne razvoje kako bismo proizvodnju učinili učinkovitijom i sve ostali što će nam javiti da ojačamo naše mjesto n na tržištu – oglasio se Lerinc Mesaroš, vlasnik Grupe Mesaroš, napomenuvši da su postali na domaćem tržištu lideri u poljoprivredi, uključujući uzgoj žitarica i u određenim segmentima stočarstva. – Naš godišnji prihod iznosi 300 milijardi HUF, a nadamo se da ga možemo poboljšatinovim programima ulaganja – izjavio je vlasnik grupe tvrtki.
Ministar Agrara Ištvan Nađ
– Potpore koje se primaju u poljoprivredu ne pomažu samo ostvarivanju snova poljoprivrednika, nego i razvoju cjelokupnog sektora poljoprivrede, a time i cjelokupnog nacionalnog gospodarstva. Iako se poljoprivreda u proteklom razdoblju susrela s povijesnim poteškoćama, povijesne su i naše prilike za razvoj sektora, pa je zato i naša odgovornost velika – ocijenio je Ištvan Nađ, ministar poljoprivrede, prema kojemu je Lajta-Hanšag d.d. u sjeverozapadnoj regiji lijep primjer kako se može detaljnim planiranjem uskladiti planove tvrtki dovesti na visoki nivo učinkovitosti.
Kratko predstavljanje tehnologije direktrora divizije za skladištenje Laslo Katona
Svečano otvaranje
Svatko neka promisli svoju strategiju ubuduće
Sat otkucava, vrijeme nam jako brzo ističe, nova vremena već s obje ruke kucaju na naša vrata. Kada ćemo to saslušati ? Način na koji smo do sada proizvodili nije održiv to je definitivno. Ako se držimo svojih navika i kratkoročne perspektive, naša će djeca naslijediti nerodnuzemlju, nerentabilne proizvodne pogone i nerentabilne proizvode. Može li to biti cilj? Jedva.
Posljednjih sam mjeseci pregledao niz čimbenika koji svojim trajnim promjenama dovode u pitanje dugoročnu održivost našeg trenutnog poljoprivrednog ekonomskog modela. Ovi promijenjeni ili promjenjivi faktori proizvodnje ne mogu se zanemariti. Prilagodnja se mora odvijati koordinirano na razini tvrtki, cijelog sektora. Naravno, u skladu sa strategijama sektora vezanih uz poljoprivredu. Ovo su dokazi. O njima još moramo pregovarati, jer se radi o kritičnoj kombinaciji uslova koji viziju u budućnosti čine neizvjesnom.
Ali da ne govorim općenito: jedina sigurna stvar – iako je sve teže izračunati – upravo su potpore u poljoprivredi.Važno je s vremena na vrijeme pročitati naš Strateški plan za 2023. – 2027., dobra podloga za pronalaženje smjera. Prenosi snažnu motivaciju.
Svi ostali čimbenici proizvodnje, od stanja tla do skladištenja i prodaje, do razvoja troškova i prihoda, neizvjesni su. Posljednjih godina, kada su banke nadmašivale jedna drugu i vikali kako im je poljoprivreda strateški sektor, temeljile su se na stabilnim proizvodnim i tržišnim temeljima, visokim potporama i rastućim investicijama. Ako se ovi uslovi promjene bit će teže financirati tradicionalni model proizvodnje. Da ne spominjemo (iako još je u dečjim cipelama) zelenu tranziciju, koja također djeluje kao ograničenje za banke. Kamo će nas zeleni val odvesti ovisi o nama i našoj suradnji.
U današnjim uvjetima tržišta i upravljanja, pripremljenost poljoprivrednog tržišta i vizija određene financijske institucije već je strateški čimbenik. I za to treba odgovarati, a ne samo za uvjete! Vidim vezu između bankarskog odnosa i prilagodljivosti i strateškog razmišljanja otpornosti poljoprivrednih poduzeća.
Nezamislivo je velika razlika između potjere za događajima i spremnosti na promjenu. Pogledajmo oko sebe! Promijenilo se vrijeme, klima, tržište ratarskih kultura više neće biti isto kao prije ranijih godina. Niz zabrinjavajućih znakova time nije prestao. To je opadajuća stopa, upotrebe input materijala za obnovu zemljišta i sada već opadajuća tendencija potražnje za kreditima. Mogu reći da su i u prvoj polovici godine investicije u poljoprivredi porasle za 12,4 posto, ali pored inflacije od 23,6 posto. Stoga se nisu u realnoj vrijednosti povećali. A sljedeći podaci bit će bolni za tržište.
Vodimo računa i o odnosima! Nije dovoljno da poljoprivrednik teži vrhu u proizvodnim tehnologijama. Struka nije samo proizvodnja, već i rad na terenu. Treba biti svjesni gdje nam se stvaraju prihodi. Uvjeren sam da bismo, obratili, više pažnje tehnologijama skladištenja nakon žetve. Ono što zaradimo sa preciznijim tehnologijama, svjesnom obradom zemlje i mogućnošću učinkovite proizvodnje, nije u proporciji s onim što možemo izgubiti neodgovarajućim skladištenjem i prodajom. No, puno manje pažnje obraćamo tijekom našeg razvoja , pristupa i pripremljenosti na ove uticaje. Oprostite kritiziram domaće tržište, ali već sam proveo tri desetljeća analizirajući poljoprivredna tržišta i uvjeren sam da ako proširimo pogled na tržište, možemo ostvariti više prihoda. A to je itekako potrebno i bit će važno i ubuduće, jer nam je počelo izmicati tlo ispod nas.
Neki aspekti o zelenom prelasku banke i njezinih klijenata
Promjene Kvaliteta ZRNA TIJEKOM SKLADIŠTENJA
GUBICI U MASI I KAKVOĆI ZRNA TIJEKOM SKLADIŠTENJA
Gubici nastaju od žetve ili berbe sve do konzumacije hrane. Općenito gubici se mogu podijeliti na gubitke u masi, gubitke u kvaliteti (kakvoći), gubitak klijavosti i ekonomske gubitke. Gubici se pojavljuju u cjelokupnom proizvodnom procesu određene kulture.
Nastaju već u polju. Tamo uzroci mogu biti vremenski uvjeti (tuča, jaki vjetar, obilne oborine, suša), djelovanje divljih životinja i ptica, pojava bolesti i štetnih insekata i korištenje mehanizacije u žetvi i transportu. Navedeni uzroci većim dijelom uzrokuju gubitke u masi jer nestaje dio predviđenog prinosa. Na neke od ovih gubitaka može se djelovati i smanjiti na što je manju moguću mjeru. Na neke nije moguće utjecati nego se o takvim gubicima mora dobro proanalizirati uvjete u kojima će se odvijati poljoprivredna proizvodnja.
Već smo dosta čuli i vidjeli o tome da se klima mijenja, da će sve više biti klimatskih ekstrema. Također i da će se možda u konačnici morati mijenjati i postojeći sustavi poljoprivredne proizvodnje u nekim regijama. Nažalost, čovjek počinje osjećati na svojoj koži što je učinio; mora se početi mijenjati ili će i gubici u proizvodnji biti sve veći.
Na dio gubitaka koji nastaju korištenjem strojeva u žetvi i tijekom transporta se može utjecati. Jedan od najvažnijih čimbenika koji se moraju uzeti u obzir kod određivanja vremena žetve je vlaga zrna. Naime, na osnovi vlage zrna prilagođavaju se određeni dijelovi žitnog kombajna, ali i prema stanju usjeva koji će se žeti. U žetvi bi gubici trebali biti što manji i prema literaturnim podacima trebali bi iznositi do max. 2 %, s tim da 1 % gubitaka bude na hederu i 1 % na ostalim radnim organima. Prolaskom zrna kroz vršidbeni uređaj, zrno dobiva udarce; pri tome može doći do stvaranja prvih sitnih pukotina; one će se, nažalost, tijekom daljnjeg postupanja sa zrnom, povećavati i rezultirati otkidanjem jednog dijela zrna.
Nakon određivanja prije navedenih parametara zrno se transportira do usipnog koša iz kojeg ide dalje u skladište. Tijekom ove operacije može se pojaviti u slučaju nestručnog ponašanja, gubitak u masi (curenje zrna izvan okvira usipnog koša); također i lom zrna koje će se slomiti pod kotačima sljedećeg prijevoznog sredstva. Zrno se zatim različitim transporterima (trakasti transporter, lančani transporter, elevator vjedričar) prebacuje do silosne komore ili na početak linije čišćenja. Tijekom čišćenja, dolazi do gubitaka u masi; dio primjesa se izdvojio na različitim strojevima za čišćenje (ovaj gubitak je logičan; treba se registrirati nakon tako što će se ulazna masa zrna umanjiti za masu primjesa koje više nisu u masi zrna).
Da bi se što bolje pojasnili gubici koji nastaju od transporta do trenutka korištenja uskladištenog zrna, koristit će se predložak posliježetvenog sustava zrnatih kultura.
Posliježetveni sustav zrnatih kultura
Posliježetveni sustav zrnatih kultura započinje sa žetvom tijekom koje može doći do gubitaka u masi, ali i stvaranja uvjeta za buduće gubitke u kakvoći (pojava loma zrna). Nakon žetve zrno se transportira u skladišta. Tijekom transporta mogu se pojaviti gubici u masi (zrno curi iz prijevoznog sredstva); također i u kakvoći (zrno može dobiti miris po prijevoznom sredstvu, može nastati i lom zrna). Prije ulaska zrna u skladišta, provodi se analiza pošiljaka zrna; sve kako bi se utvrdili sljedeći parametri: masa zrna, vlaga zrna, primjese i njihov sadržaj, sadržaj proteina, sadržaj ulja, hektolitarska masa i dr.
Sušenje u sušari
Nakon prolaska kroz strojeve za čišćenje, zrno se ponovo transporterima diže okomito do mjesta gdje ide na protočnu vagu ili se usmjerava prema vertikalnoj sušari za zrno. Prije sušenja obzirom na put kojim je prošla zrnena masa, postoji mogućnost oštećivanja zrna (lom) i mogućnost gubitaka u masi (curenje zrna).
Tijekom sušenja u vertikalnoj sušari može doći uslijed nestručnog rukovanja do gubitaka u kakvoći (smanjenje ili gubitak klijavosti, utjecaj visokih temperatura zraka kojim se suši na kemijski sastav zrna i na reološka svojstva pšenice). Također, do ulaska zrna u sušaru i nakon sušenja kad zrno izlazi iz sušare mogu nastati gubici u masi. Tijekom sušenja voda isparava iz zrna; to znači da će se svakako pojavit gubitak u masi; međutim to je gubitak koji je predviđen i koji se kao takav i posebno registrira.
Zrno se nakon sušenja ponovo prebacuje transporterima do strojeva za čišćenje; nakon toga može, ali i ne mora ići do silosne komore preko protočnih vaga. Također, tijekom ovog transportiranja mogu se pojaviti gubici u masi, ali može nastati i dodatno oštećenje zrna, odnosno lom. Na kraju, zrno ulazi u silosnu komoru gdje može padati s velike visine; pri tome udara od zidove ili u pod silosne komore što može rezultirati oštećivanjem zrna, odnosno lomljenjm zrna.
Skladištenje
Tijekom skladištenja čija duljina može biti različita, mogu se pojaviti gubici u masi, ali i u kakvoći. Naime, zrnenu masu možemo promatrati kao jedan ekosustav koji ima nekoliko članova i između kojih postoji povezanost. Najvažniji član je svakako zrno osnovne kulture. Zatim tu su mikroorganizmi koji su prisutni na zrnu i u povoljnim uvjetima vlage i temperature mogu uzrokovati gubitke i u masi i kakvoći. U prije navedenom ekosustavu mogu se naći i štetni insekti i grinje; one također u povoljnim uvjetima za njihov rast i razvoj mogu uzrokovati gubitke i u masi i u kakvoći.
Dio zrnene mase pšenice koju su oštetili žitni žišci
Dio zrnene mase ječma u kojoj su se hranili miševi
Ako prostor oko skladišta i u samom skladištu nije dovoljno dobro zaštićen od ptica i glodavaca, isti ulaze u skladišta i uzrokuju gubitke u masi i kakvoći jer dio zrna konzumiraju, ali puno veći dio onečiste svojim izmetom. U ekosustavu postoji povezanost između relativne vlage zraka, vlage zrna, temperature zraka u skladištu i temperature zrna. Tijekom skladištenja u zrnenoj masi odvija se proces disanja.
Tijekom tog procesa gubi se dio mase i tu se radi o gubitku suhe tvari, pod uvjetom da je zrno dobro osušeno. Male promjene u masi tijekom skladištenja, nastaju ako je zrno kako je već prije navedeno dobro osušeno (vlaga zrna ispod kritične vlage) i u uvjetima niske temperature i relativne vlage u skladištu.
U literaturi se može pronaći podatak da je gubitak suhe tvari do 0,5 % i opravdan jer se bez obzira na sve ipak odvijaju procesi unutar samog zrna. Međutim, ako se iz nekih razloga poveća vlaga u zrnu i temperatura zraka u skladištu, intenzitet disanja se povećava i dolazi do pojave povišenja temperature zrnene mase.
Postavlja se pitanje zašto je to tako? Zato što je već prije navedeno da okolni zrak može ući u skladište; odnosno zrno se ne skladišti u anaerobnim uvjetima (bez pristupa zraka). U tim uvjetima odvija se proces aerobnog disanja čiji su konačni produkti voda, ugljikov dioksid i toplina. Zbog topline koja nastaje u procesu disanja dolazi do pojave samozagrijavanja.
Ako dođe do većeg povećanja temperature zrnene mase nastaju gubici i u masi te u kakvoći. Može doći i do pojave mikotoksina. Ako se na vrijeme ne uoči da negdje na krovu skladišta postoje pukotine ili rupe, kroz njih ulazi voda i pada na uskladišteno zrno ili klipove kukuruza. Tada može doći do proklijavanja i nastaju gubici u masi te u kakvoći. Posliježetveni sustav na manjim obiteljskim gospodarstvima koja nemaju silosne kapacitete ili velika podna skladišta, dijelom je sličan prije navedenom posliježetvenom sustavu. Manje količine zrnatih proizvoda smještaju se u manja, ponekad i priručna skladišta; tamo se mogu pojaviti veliki gubici; zato ne bi bilo dobro da se navedeni sustav dobro proanalizira i nastoji prije navedene činjenice o gubicima uzeti u obzir kod bilo kakvih planiranja. Prema literaturnim podacima, gubici uskladištenih proizvoda u svijetu iznose između 5 i 10 %.
U zemljama u razvoju značajna količina proizvoda izgubljena je tijekom provođenja posliježetvenih operacija zbog nedostatka znanja, neadekvatne tehnologije i/ili zbog loše infrastrukture skladištenja, odnosno loših skladišta. Gubici uskladištenih proizvoda u zemljama u razvoju kreće se do 20 %, ali često bude i više od 20 %. Prema literaturnim podacima, kod nas u Republici Hrvatskoj postoji procjena prema kojoj su gubici na razini Republike Hrvatske oko 2 % i procjena prema kojoj su gubici uskladištenih proizvoda između 2 i 3 % u poljoprivrednim tvrtkama i do 6 % na privatnim gospodarstvima.
Kako smanjiti gubitke?
Izuzetno je važno dobro proučiti svaki detalj posliježetvenog sustava i utvrditi gdje i kakav se utjecaj može očekivati na zrno. Makar se radilo i o kukuruzanama i tavanima potrebno je procijeniti koji su potencijalni gubici; također i kako ih otkloniti ili prevenirati. Potrebno je što pažljivije postupati sa zrnom ili klipovima u žetvi i berbi te nakon njih. Prijevozna sredstva moraju biti takva da iz njih ne curi zrno tijekom transporta i da nemaju nikakav strani miris jer zrno može poprimiti taj miris.
Važno je zaštititi i utovarni sanduk prijevoznog sredstva da ništa ne pada u zrnenu masu tijekom transporta. Prije samog skladištenja, potrebno je dobro očistiti skladište i pokrpati sve rupe i pukotine na zidovima ili na krovovima. Staviti na prozore skladišta zaštitne mreže kako ptice i glodavci ne bi mogli ulaziti u skladišta. Ako je moguće staviti i zaštitne mreže na kukuruzane. Na stupovima kukuruzana staviti prepreke kako glodavci ne bi mogli preko stupova ulaziti u kukuruzane.
Prepreka na stupu kukuruzane kako glodavci ne bi mogli ulaziti u kukuruzanu
Zrno očistiti od primjesa i osušiti na vlagu ispod vrijednosti za kritičnu vlagu za određene kulture. Tijekom skladištenja potrebno je vršiti pregled skladišta i imati uvijek razrađen plan kako reagirati u određenoj situaciji; pogotovo ako se utvrde negativne pojave u zrnenoj masi ili klipovima. Samo dobro isplanirane aktivnosti prije i tijekom posliježetvenog razdoblja mogu dovesti do kraja skladištenja određene kulture bez velikih gubitaka kako u masi i kakvoći tako i u financijskim sredstvima.
prof. dr. sc. Željko Jukić
Kompletno automatska kontrola ili ručno upravljanje
„Više puta naši kupci pitaju zašto potrebno ugraditi toliko elektronike, kontrolnih točaka, senzora itd.”
Razlog koje klijenti navode:
Mogli bismo se čak i složiti sa ovom činjenicom ovu skupinu navedenih razloga i stići do istine. Mi ćemo se ipak založiti za sustav automatizacije jer je svaki ugrađeni element važan u cijelom procesu za bezbjedno skladištenje žitarica.
Cijeli razvoj je počeo još ranije
Ako gledamo sredinu devedesetih, sve su sušare radile na ručno upravljanje sistema. Prekidači za uključivanje i isključivanje bili su ugrađeni u ogromnom broju redovi dugmića krasili su komandne ormare sa lampicama sa zelenim i crvenim bojama . Nije bilo to tako strašno, operater koji je imao dosta iskustva dobro se snalazio u tehnologiji upravljanja. Sigurnosni senzori termostata bili su vana montirani na sušari, postavljeni su na prethodno izmjerenim točkama, ako je došlo do tehničkog problem, morali ste se sami popeti da bi ste potvrdili rezultat. Treba napomenuti da smo mnogo, mnogo godina radili sa specijaliziranim insitutima, kako bismo mogli ovu opciju utvrde mogli locirati na upravljačkom ormaru, na korisničkoj platformi. Od tada na ovaj način rade i ostali proizvođači.
Ranije smo mogli uključivati svaki stroj posebno, postaviti temperature na jednostavno na upravljačkoj ploči, koja je upravljala servo motorom našeg blok plamenika. To je još bilo doba strojara, imali smo sisteme koji su se mogli popravljati s ključem 13 i 17 i bili smo specijalisti za podešavanje senzora i cijelog procesa. Mogli smo vršiti nadzor i prilagoditi sistem prema našim željama – važno je dodati da se nije radilo o uštedi energije ili kontrolnim dijagramima, to je jednostavno bio mehanički sistem ali nama to nije bila prepraka „jer umemo lagodno da radimo” ovim sistemom.
Počela je era automatizacije, ovdje smo već prošli jedan period razvoja, automatizirali smo pokretanje i zaustavljanje strojeva, čime smo eliminirali dio problema kod transporta žitarica sa jednog stroja na drugi stroj. Automatizovali smo punjenje i pražnjenje sušare, u slučaju problema sistem se sam isključio, a naša sušara je prešla u fazu hlađenja.
Sistemi za kontrolu temperature žitarica u silosima također su se kontinuirano razvijali, na nekoliko mjesta su se aplicirani u softverske kontrolu . Ručni pokazivači su počeli „izlaziti iz mode”. Na Zapadu su se već koristile agregati za hlađenje žitarica, kojima su žitarice hlađeni na 10-12 °C, čime se sprječavalo izleganja štetočina.
U proteklih dvadesetak godina internet, digitalizacija, upravljanje kompjutorom, razvoj industrijskih računala, i njihova dostupnost na tržištu, kako cjenovno tako i kvalitetno postali dostupni i na taj način su i dio našeg života. To je donijelo nove i još novije trendove, zaštitu okoliša, uštedu energije, daljinsku dostupnost kontroli itd.
Ovdje bismo mogli spomenuti jednu izreku našeg starog klijenta, čije je mišljenje o razvoju bila sljedeće: „znaš, sine moj, čovjek je vrlo lojalan navikama na što je navikao, teško da će usvojiti neku novu naviku”.
I to je doista stvorilo veliki problem, prije svega za nas proizvođače, koji smo se ustručavali pustiti iz ruke dobro provjerene mehaničke sustave, jer to je značilo temelj našeg znanja, a ujedno i moć da vladamo nad sistemom. Zatim smo se suočili sa jednim drugim problemom kada se staru tehnologiju zamenjena i na njenom mjestu izgrađena nova sušara sa pratećom tehnologijom. Bila je to velika borba operatera, a mnogo puta i čak na i između vlasnika dok se novo ulaganje nije počela da daje rezultate.. – Znaš, sine, čovjek se teško mjenja navike.
Svi elementi tehnologije međusobno komuniciraju zahvaljujući programabilnosti PLC-a. Naravno, pri planiranju procesa ne sme se zaboraviti dijelove koji se mogu i ručno upravljajti, tj. preklopke, zasuni i ostali elementi tehnologije koji se integriraju u proces.
Nakon odabira procesa definiranog od strane operatera, sustav automatski izabere put, vrši kontrolu mogućnosti i pokreće strojeve u „obaveznom” redoslijedu po programu uključivanja. U slučaju bilo kakvog problema, računalo pokazuje operateru kod kojeg elementa je došlo do tehničkog problema. Ono što je također zanimljivo je da postoji opcija ručnog servisa, kada se sve pojedinačno možemo pokrenuti.Osim početnog negodovanja, nitko ne koristi, ručni servis jedino u slučaju servisiranja tijekom probnog rada.
Naš sustav mjeri ulaznu vlagu žitarice, regulira brzinu pražnjenja, količinu zraka koja prolazi kroz žitaricu, jedino što nem automatsku funkciju a to je kontrola plinskog plamenika.
Investitor naše nedavno pušten u pogon industrijsko postrojenje za prihvat žitarice sas u sušarom i pročistačima rekao je iveliku istinu: „U 21. stoljeću moramo težiti smanjenju ručnog rada. Tko tome ne pravi korake po tom planu, bit će gubitnik u budućnosti.”
To je niz rečenice govorene iz iskustva koja doista potiče na razmišljanje, pa smatram da bi iz ovog razloga koja je navedena prethodno trebalo bi što više kontrolu automatizovati.
Automatizacija naših sustava velika je prednost i u uštedi energije. Također i u smanjenju ručnog rada, i opterećenje zaposlenika, i u smanjenju prekovremenog rada. I ono što je najvažnije je njegova velika prednost, daljinski nadzor sa drugih lokacija.
Sustav nadzora kojima opremamo naše sušare i silosna postrojenja obezbeđuje nam da nemamo nikakvih poteškoća tijekom skladištenja u žitarica u silosu. Heterogeni sadržaj vlage žitarice skldištene u silosu možemo svesti na najmanju moguću mjeru sa agregatom za hlađenje žitarica ili mogućnošću provjetravanjem. Naravno, da ovi procesi mogu izvoditi ulaganjem energije, što dodatno povećava troškove skladištenja, ali ipak bolje štiti naš uskladišteni proizvod od loma i viška energije koji nastaje u slučaju prebacivanja žitarica iz jednog silosa u drugi.
Nije dobra ideja štedjeti na kvalitetnom sjemenu
Iako je sjeme za sjetvu poskupjelo i u Mađarskoj, ali ni približno toliko kao druge sirovine, nedostatak radne snage veliki je problem i za ovaj sektor – izvijestio je Geza Takač, predsjednik Trgovačke udruge i Savjeta za sektor Udruge sjemenara. Istaknuo je kako je sve češća pojava da proizvođači umjesto da kupi novo sjeme zadrži jedan dio iz sopstvenih zaliha To je veoma riskantno jer nije ni približno sigurno da će kvaliteta i količina sjemena iz nove žetve biti toliko dobra kao što bi dobili iz originalnog pakovanja iz višestruko provjerene prozvodnje. Stručnjak je za naš list, između ostalog rekao da je neizvjesnost među mađarskim poljoprivrednicima ogromna, mnogi ne znaju što bi proizvodili, što se isplati sijati i što se može ekonomično uzgojiti na domaćim njivama.
Repromaterijali su posljednjih godina nevjerojatno poskupili, iako se manje čulo o poskupljenju sjemena, to se i kod nas doživjelo. Koji su razlozi u njihovom slučaju doveli do poskupljenja?
Sjeme nije poskupjelo više nego ostali input materijali, jedan od razloga je to što ga sektor poljoprivrede sama sebi pripremi sjeme za sjetvu. Uostalom, proizvođač koji sije sjeme može i sam biti proizvođač, proizvođač za sjemensku doradu. Treba, međutim, dodati da je sjemenska proizvodnja puno intenzivnija kultura od komercijalne kvalitete ili stočne kvalitete iste biljke, a i znatno je skuplja. Zahtijeva više pažnje, višestruke radove i u mnogim slučajevima, veliki fizički rad. Za sada najveći problem za sektor, je radna snaga pogotovo što je potpuno nestala, iako se dio tih poslova mogu zamijeniti strojevima, cijena ovih strojeva je vrlo visoka, a budući da se radi o specijalnim strojevima, mogu se samo koristi za taj zadatak i za kratki vremenski period. Nema što učiniti, te investicije moraju se uraditi jer bez normalnog sjemena proces proizvodnje neće biti kvalitetna.
Koliko je poskupjelo sjeme u Mađarskoj u posljednjem razdoblju?
Prosječno poskupljenje sjemena bilo je 13-15 posto, dakle poskupljenja je bilo, ali nije bilo nerealno. No, očekuje se ozbiljan pad cijene sjemena kukuruza od oko 40 posto u odnosu na prošlu godinu. Pritom je dugogodišnjia tendencija da je cijena sjemena za sjetvu duplo veća od cijene merkantilne pšenice, lani se moglo čuti o cijenama od 130-150 tisuća forinti, s druge strane, ove godine cijena merkantilne pšenice iznosi oko 55-60 tisuća forinti. Informativna cijena koju je izdao Udruga za proizvodnju sjemena je 158.000 HUF za ozimu pšenicu i 141.000 HUF za tritikale i ozimi ječam.
Zašto je važno da proizvođači siju sjeme UV1 kvaliteta certificiranog podrijetla? Kako izgleda stvarni proces proizvodnje?
U slučaju žitarica, u promeu su UV 2 kvalitete sjemena. Sjemenski proizvođač to proizvodi iz reprodukcije UV 2 na vrlo profesionalan način. Proizvodnja se obavlja na najboljim površinama, zaštita bilja se vrši na visokom nivou, a zatim se neodgovarajuće stabljike odvajajau (cijela parcela a se brižljivo se pregleda do kraja, sve strane biljke se ručno uklanjaju i nose se do ruba polja). Ovaj proces osigurava da poljoprivrednik dobije čisto sjeme, čime se osigurava iskorištavanje potencijala sorte. Očito je da su troškovi rada koji se izvode na ovaj način mnogo veći nego u slučaju uzgoja merkantilne robe. U slučaju hibridnih biljaka pojavljuje se ista potražnja, uz korištenje puno većeg ručnog rada. Uz radove plijevljenja, kod kukuruza je potrebno i otklanjanje metlice kukuruza, što podrazumijeva dodatne značajne troškove živog rada.
No, ovo je samo prvi korak, budući da se sjeme nakon žetve mora osušiti, očistiti i razvrstati po veličini. Dok je čistoća od 98 posto određena za pšenicu za prehrambenu industriju a za kvalitetu stočne hrane, sjeme mora biti čistoće najmanje 99,5 posto. To se može postići samo čišćenjem sjemena u dobro opremljenom pogonu za doradu (uklanjanjem svih vrsti, smeća, dijelova stabljike, loma). Nakon toga ih također sortiramo po specifičnoj težini, izvadimo sočne, oštećene sjemenke i na kraju ih zaprašimo. Kao završni korak, pakiramo ga prema potrebama kupaca. I tako dolazimo do kvalitete UV 1 koja ima certifikaciju i ako imamo svu potrebnu dokumentaciju onda se sjeme može pustiti u prodaju. Ovi troškovi također uključuju troškove za licencu, trgovačku maržu disributera i troškove dostave.
Dakle, ratar koji drži da je sjeme jako skupo i kaže da radije će sijati s polja iz sopstvenog mrkantilne žitarice može to učiniti na temelju zakona, ali to mora prijaviti Organizaciji za zaštitu Vrste i platiti 50 posto naknade za licencu za sjeme posijano. Međutim, treba znati da se sjeme koji je vraćena na polje također mora proći kroz proces sjemenske dorade kako bi se postigla barem približni kvalitet sjemena kao kod UV 1 kvalitet sjemena. Kad sve ovo zbrojimo, skoro smo na istom mjestu kao da smo kupili prvorazredni kvalitet UV 1.
Puno se govori o važnosti stavljanja zdrave hrane na stol, ali za to je bitno da poljoprivrednici siju sjeme koje je certifikovanog kvaliteta, provjerenog porijekla i višestruko ispitano. Ako se taj proces ne ispoštuje u cijelosti, rizično je kakav će biti kakvu hranu ćemo proizvesti. Sve je to, dakle, odluka proizvođača, no sigurno je da, ako se zadrži sjeme, iznikla biljka neće roditi značajno jeftinije.
Sve se to može dobro ilustrirati na primjeru da ako jedna tona sjemena košta 158.000 forinti, a ratar posije 200 kilograma po hektaru, onda se dobije 31.600 forinti po hektaru. Ako želim postići prinos od 6 tona, tada sjeme košta 5266 forinti po toni. Ako urod prodam za 60.000 HUF, tada je cijena sjemena 8,5 posto cijelom ulaganju. Ovo nije tako značajan iznos ili tako visok trošak da biste trebali štedjeti. O svemu odlučuje sjeme, jer ako je nekvalitetno, riskiramo ubuduće probleme koji se kasnije ne mogu ispraviti.
Da li ima na mađarskom tržištu dovoljno sjemena?
Godišnje proizvedemo dovoljnu količinu za naše tržište, tako da mi nije poznato da su opale zasijane površine zbog nedostatka sjemena. Može se dogoditi da proizvođač želi posijati sortu ili hibrid koji trenutno nije dostupno jer je npr. nova sorta i još nije proširena u našem područje za uzgoja, ali u takvim slučajevima tvrtke uvijek mogu ponuditi poljoprivrednicima kvalitetne alternative. Obično preporučujemo da čim proizvođač sazna plan sjetve, što prije najavi zahtjev za sjemenom i potpiše ugovor s distributerom.
Kakva je situacija s robom namenjen za izvoz u 2023. godini? Mađarska je među vodećim proizvođačima u izvozu sjemena, da li je ratna situacija ili drugi utjecaji uzrokovali poteškoće u prošlom periodu?
Mađarska je vodeć proizvođač sjemena, stabilno smo 6.-7. u svijetu. Posljednjih godina svi su se vrlo snažno koncentrirali na istočna tržišta, posebice na Rusko i Ukrajinsko, odakle je bila sve veća potražnja za vrlo kvalitetnim sjemenom. Razlog tome je što su se, kao i kod nas, fokusirali na proizvodnju hrane i pokrenuli programe kako bi svoju ovisnost od uvezene hrani sveli na minimum. Počeli su raditi na postizanju što boljeg uroda, a prvi korak do toga je kvalitetan sjeme za sjetvu. Zbog toga se sve više izvozilo kukuruza, suncokreta i uljane repice iz Mađarske na istočna tržišta. Istovremeno, kada je počeo rat, u obje zemlje su se pojavili problemi koji su samo pojačani mjerama embarga, iako takvih mjera sada nema na snazi za sjeme, postoje mnoge administrativne prepreke i problemi sa transportom, osim toga, troškovi transporta su brutalno porasli.
U odnosu od prije pet godina, cijena prijevoza od Mađarske lokacije do lokacije u Rusiji deset puta je veća. Sve je to vrlo teško izvjesti, iako je naša zemlja uspjela ublažiti mnoge poteškoće, naš izvoz sjemena u ove države značajno je smanjen.
Udruga anonimno prikuplja podatke o izvozu od svih svojih članova, što jasno pokazuje da dok smo izvezli gotovo 4 milijuna vreća sjemena kukuruza između 2019.-22., to je sada palo na 3 milijuna. Najveći dio toga otišao je u Rusiju i Ukrajinu (te dvije zemlje čine manjak od 1 milijun vrećica), ali gubitak je sada malo nadoknađen većim izvozom u druge zemlje, ali ukupni gubitak je još uvijek blizu 20 milijardi forinti. Trenutno je najvažnije pokušati maksimalno ispuniti sve administrativne obaveze, to nije lako izvjesti.
Kako proizvođači mogu kalkulisati na povećanje cijena energije? Izaziva li to poteškoće u domaćoj proizvodnji?
Proizvođači su poskupljenje energije priznali ali cijenu robe nisu mijenjali, cijena sjemena nije pratila prisutnu inflaciju, i nije uzrokovala nikakakvu nestabilnost na tržištu. Nitko nije štedio na tehnologiji proizvodnje, jer su svi znali da se moraju platiti troškovi proizvodnje za proizvodnju kvalitetnog sjemena, inače ne bi bilo kvalitetnog sjemena koje bi se moglo izvoziti ili plasirati u Mađarskoj.
U sektoru svi vjeruju da će se stvari kad-tad srijediti, ali sada moramo puno toga stripljivo raditi, očito da će doći trenutak kada će struka dići ruke da to više ne može trpjeti, ali još nismo do te tačke.
Klimatske promjene gotovo su svakodnevna tema u našim razgovorima. Tijekom uzgoja, kako možete reagirati na to na domaćim prostorima, koji su glavni pravci razvoja?
Akreditavane insitucije su stručni sradnici koji pokušavaju svoja ispitivanja i proizvode prilagoditi potražnji koja će se pojaviti u buduće, jer i trenutno imamo sorti i hibrida koji se iu sadašnjim uvjetima mogu proizvesti sa dobrim rezultatima. Institucije su dobro procijenili već prethodnih godina i predvidjeli promjene i reagirali na njih odlično, ne samo u Mađarskoj, nego na inostranim tržištima. To nije bilo ako, jer potrebno skoncentrisat na jedan faktor, potrebno je uzeti u obzir sve utjecaje okoliša, jer biljka od njih ne može pobjeći. Paleta hibrida sjemenske proizvodnje postala je vrlo široka, ali sada se treba još bolje pripremiti za buduće potražnje tržišta. Situaciju ozbiljno otežavaju ograničenja koja EU primjenjuje na nekoliko segmenta ovog sektora. Reguliran je plodored, zabranjen je niz sredstava za zaštitu bilja, a ne uzimaju se u obzir da se taj okoliš ne mijenja samo zbog vanjskih uslova, već i da do sada nismo susretali na poljima pojedini korovi i štetočine postaju sve virulentniji i zbog ovih novih pojava biće sve teže se braniti protiv njih.
Proizvođači su u vrlo teškoj situaciji, stalno se pitaju što proizvoditi, i što nije tako skupo, jer je sve teže zaštititi se, nema odgovarajućih kemikalija, a poduzimaju se mjere koje im otežavaju rad. cijela struka je u sve većoj neizvjesnosti.
Zbog sve ekstremnijih vremenskih uslova, nove biljke kod kuće mogu doći do izražaja, možda čak i one zaboravljene, uzgojene na manjim prostorima. Što mislite, što bi se moglo doći do izražaja u budućnosti? Možda se to i već vidi u kod izbora kod kupnje sjemena?
U ovom trenutku svaki poljoprivrednik pita se što proizvoditi, koji je to proizvod za koji će imati potražnju. Razmišlja i donosi odluke šta će biti potrebno kemijskoj industriji, prehrambenoj industriji, farmaceutskoj industriji. Vidim da sada mađarski proizvođači pokušavaju svašta, recimo uljane tikve, ali toga kod nas neće biti puno tisuća hektara. Ali ne samo kod nas, nego u svakoj zemlji sada se postavlja pitanje u kojem smjeru poljoprivrednici trebaju mijenjati strukturu usjeva i što proizvoditi umjesto pšenice i kukuruza.
Mislim da je specijalnost proizvođača da proizvode, a ne da ispitivaju tržišta za plasiranje robe. Zahtjevi, specifična potražnja, narudžbe i ugovori trebaju dolaziti sa strane trgovine i ratara. Proizvođački sloj je spreman na ove odgore, ali još nije spremna u kojem smjeru treba razvija svoje proizvode.
Može li se primijetiti da mađarski poljoprivrednici radije odustaju od nekih vrsta koje se uzgajaju na velikim površinama, i radije ih ne uzimaju jer je riskantno, a možda i vrlo skupo?
Prošle godine bila je velika suša, zbog čega su poljoprivrednici ostali bez kukuruza, a sa druge strane, urod pšenice je donosio očekivane rezultate. Poljoprivrednici su na to reagirali da su posijali više žitarice, čime su povećane sjetvene površine sa žitaricama, ali istovremeno, budući da je ove godine na mnogim mjestima palo dovoljno kiše, povećani prinosi na površinama sijano sjemenom kukuruza. Važno je napomenuti da se struktura sjetve u Mađarskoj vrlo konstantna, što znači da se ne mogu činiti drastične promjene iz godine na godinu. Proizvođač promišlja kakvu kulturu može učinkovito proizvoditi na određenoj površini, ali može se i desiti da ništa ne zna uraditi, u tom slučaju ostavlja na ugar ili za zeleni uzgoj, za što dobiva subvenciju, čime održava površinu u prihvatljivom stanju.
U Mađarskoj postoje površine koje su puštene u proizvodnju jer je našoj zemlji urod bio potreban pod svaku cijenu, a nije nikome smetalo što je, primjerice, kukuruza rodilo samo 3-4 tone. Situacija je sada potpuno drugačija jer je trenutno su bitni veličine troškova i prihoda proizvođača. Ove uslove poljoprivrednici danas teško kalkuliraju, kao i da li se isplati išta proizvoditi na određenoj površini, jer ako su izdaci veći nego prihodi, onda ne troše vrijeme i novac da bi povećavali svoje gubitke.
Razvoj navodnjavanja, iako je već godinama važna tema, u našoj zemlji ne ide tempom kojim bi trebao. Što mislite, koji se koraci po tom pitanju uzimaju u skoroj budućnosti ili se trebamo pripremiti na to da će suša sve više štete naneti i kod nas, a možda i da mi postanemo i zemlja sa netostatkom vode na oranicama?
Sve dok upravljanjesa agrarom bude pod nadležnošću ministarstva, bit će užasno teško razvijati navodnjavanje zemljišta u Mađarskoj. Sjemenarska udruga također se u nekoliko slučajeva obraćala ministarstvu, ali po tom pitanju nikada nisu poduzete prave i hitre odgovarajuće mjere. Ova tema je gotovo stalno prisutna u razgovoru sa stručnjacima, ali kad izađemo na teren određeno područja uvijek čujemo samo o tome zašto se sistem navodnjavanja ne može realizirati. Bila bi potrebna ogromno zajednički poduhvat, ali trenutno je pitanje navodnjavanja pod nadzorom ministarstava, tako da je vrlo teško postići ikakve pomake po tom pitanju. Osim toga, problemi i stavovi razlikuju se od regije do regije.
Sigurno je da u normalnoj godini iz Mađarske istječe više vode nego što uđe u državu. To se davno moglo promijeniti, ali radi se o vrlo raznolikim programima koji zahtijevaju puno rada, koji bi trebalo biti pod nadzorom jedne organizacije. Druga strana je tehnički dio navodnjavanja, jer je oprema nevjerojatno skupa, troškovi ulaganja i planiranja su visoki, a kontinuirana opskrba vodom također je izuzetno teška za izgrađenu opremu. Ne možemo ni zanemariti činjenicu da veliki, državni razvoji koji osiguravaju navodnjavanje, kao što su regulacija rijeka, regulacija riječnih korita, projektiranje vodospremničkih sustava i njihova izgradnja na duži rok, radovi sve do sada nisu pokrenuti.
Kada je pogodno vrijeme za obavljanje priprme tla za sjetvu
Agronomski učinkovita i gospodarski opravdana proizvodnja strnih žitarica nije moguća bez kvalitetne i pravovremeno obavljene sjetve.
Naša najvažnija i najraširenija ozima žitarica-krušarica je pšenica koja se posljednjih godina uzgaja na oko 150 do 170.000 hektara. Površine pod ovom kulturom su trenutno nešto smanjene jer se prije desetak godina uzgajala na oko 200.000 ha. Prosječni prinosi zrna u različitim godinama relativno malo variraju zato što vegetacija pšenice završava prije nastupa najsušnijeg perioda, a iznose oko 4-5 t/ha. Genetski potencijal modernih sorata pšenice je 10 i više tona zrna na ha. Iz ovih podataka je vidljivo da još uvijek postoje znatne mogućnosti u povećanju prosječnih prinosa ove kulture na razini države. Pšenica se u nas uglavnom uzgaja za potrebe mlinarsko-pekarske industrije, a male količine koriste se u stočarstvu ili za izvoz. Nakon pšenice u nas se najviše uzgaja ječam (stočni i pivarski) i to na ukupno oko 50.000 hektara, a prosječni prinosi zrna su niži od pšeničnih (oko 3-4 t/ha). Osim u hranidbi stoke (prvenstveno svinja), značajan dio ječma namjenski se koristi u pivarstvu, a vrlo mali dio namijenjen je prehrani ljudi. Godišnje potrebe tvornice slada “Slavonija Slad” u Novoj Gradiški iznose oko 60.000 do 70.000 tona kvalitetnog pivarskog ječma. Za podmirenje ovih potreba na domaćim oranicama bilo bi potrebno godišnje posijati oko 15.000 ha pivarskog ječma. Nažalost, zahtjevi sladare za kvalitetnim pivarskim ječmom još uvijek se ne mogu zadovoljiti domaćom proizvodnjom pa se još uvijek jedan značajan dio uvozi. Razlozi nedovoljne proizvodnje u Hrvatskoj vjerojatno leže u tome što određeni broj proizvođača ostvaruje niže prinose zrna od očekivanih, a ponekad se ne mogu zadovoljiti ni ulazni kriteriji kakvoće pivarskog ječma zbog objektivnih (zemljišno-vremenskih prilika tijekom vegetacije) ili subjektivnih (primijenjene mjere agrotehnike) razloga. Nakon pšenice i ječma slijedi zob koja se uzgaja na oko 10.000 hektara i uglavnom koristi u hranidbi životinja (konja), ali i u prehrani ljudi (pahuljice, kruh). Najmanje se u nas uzgajaju tritikale i raž koji i to na svega nekoliko tisuća hektara. Tritikale (pšenoraž) se uglavnom koristi kao koncentrirano krmivo u ishrani stoke, dok je raž slično kao i pšenica prvenstveno namijenjena tržištu odnosno mlinarsko-pekarskoj industriji. Sve ozime žitarice imaju slične zahtjeve tijekom sjetve pa će se u daljnjem tekstu skupno obraditi najvažniji čimbenici (obrada tla, izbor sorte, rokovi sjetve i dr.) koji utječu na kvalitetu obavljanja ovog važnog tehnološkog zahvata. Sjetva mora osigurati optimalan, ujednačen i dobro razvijen sklop ozimih žitarica prije ulaska u zimski period.
PLODOSMJENA
Ozime žitarice nikada ne bi trebale prethoditi same sebi jer pri ponovljenom uzgoju dolazi do nagomilavanja bolesti, štetnika i korova, a to može rezultirati u smanjenju prinosa. Tako primjerice ponovljeni uzgoj pšenice može dovesti do značajnije pojave bolesti podnožja busa, a time i pojačanog polijeganja odnosno gubitka u prinosima. Nadalje, ukoliko je moguće poželjno je izbjegavati i naše najzastupljenije dvopolje u kojem se kukuruz izmjenjuje sa strnom žitaricom (najčešće pšenicom). To je iz razloga što kukuruz i neke ozime žitarice napadaju neke zajedničke bolesti koje uzrokuju gljive iz roda Fusarium, a koje i danas nije uvijek moguće učinkovito suzbiti čak i uz primjenu kemijskih sredstava za zaštitu bilja (fungicida).
Pogodne pretkulture za sjetvu ozimih žitarica su sve one koje pripadaju drugoj skupini kultura (leguminoze, uljarice, krmne kulture), a istovremeno dovoljno rano napuštaju njive kako bi se na njima mogla obaviti pravovremena i kvalitetna osnovna obrada i priprema tla prije nastupa optimalnih rokova za sjetvu.
Stoga su kulture koje napuštaju tlo već rano u ljeto (primjerice uljana repica) ili ranu jesen (silažni kukuruz) jako dobri predusjevi za sjetvu ozimog ječma, raži i zobi koji se siju ranije od pšenice odnosno već početkom listopada. U tim slučajevima osnovnu obradu (oranje) moguće je obaviti dovoljno rano i to barem 15-20 dana prije sjetve kako bi se tlo dovoljno sleglo čime osiguravamo kvalitetnu predsjetvenu pripremu tla, a time brže i ujednačenije klijanje i nicanje biljaka u polju. Jednogodišnje zrnate mahunarke (soja) i druge okopavine (krumpir i suncokret) uglavnom dovoljno ranu napuštaju tlo i ostavljaju dovoljno vremena za obradu tla i sjetvu pa ih smatramo poželjnim predusjevima strnim žitaricama. Višegodišnje djeteline (lucerna i dr.) i djetelinsko-travne smjese su također dobri predusjevi ukoliko se osnovna obrada tla obavi na vrijeme. Ovi usjevi povoljno utječu na fizikalna svojstva (strukturu) tla, ali mogu dosta isušiti površinski sloj tla pa u sušnim jesenima može doći do otežanog klijanja i nicanja sjemena strnih žitarica. Zbog strukture ratarske proizvodnje, u nas se sve strne žitarice plodoredu najčešće izmjenjuju s kukuruzom za suho zrno, a koji je loš predusjev u slučaju kada prekasno napušta tlo. Tada se osnovna i predsjetvena obrada tla ne mogu uvijek obaviti pravovremeno, a to može dovesti do zakašnjelih rokova sjetve. Iako kukuruz i neke strne žitarice napadaju iste bolesti, kukuruz se smatra dobrim predusjevom u slučaju njegovo dovoljno ranog iznošenja s parcele. Zob je otporna na većinu bolesti koje napadaju ostale strne žitarice pa se stoga u zemljama sjeverozapadne Europe gdje pšenica i ječam predstavljaju glavne kulture kulture u plodoredu iznimno cijeni i kao usjev koji smanjenje pojavu bolesti u plodosmjeni gdje se strne žitarice izmjenjuju međusobno na istoj parceli. U nas se u prošlosti zob uzgajala uglavnom kao jara kultura, dok se danas može kupiti sjeme kako domaćih fakultativno-ozimih sorata crne zobi tako i introduciranih sorata koje imaju bijele pljevice.
OBRADA TLA
U većini se tala bez osnovne obrade tla, a prije svega bez oranja, ne mogu dobro osigurati dva važna uvjeta za normalni rast, razvoj i proizvodnju ratarskih kultura. Prvi uvjet je dovoljno dugo vremena rastresit korijenski sloj tla za rast i širenje korijena i za uzimanje biljnih hraniva i vode. Drugi uvjet je dovoljno čvrsti sjetveni sloj sastavljen od usitnjenih čestica tla bez gruda u kojem se klijanje i nicanje brzo odvija. Osnovnom obradom odnosno oranjem se u tlo unose žetveni ostaci pretkulture, stajski gnoj i mineralna gnojiva, a uništavaju se i korovi. U osnovnoj obradi tla mogu se primijeniti razna oruđa, no još uvijek najviše se koristi lemešni plug. Oranje lemešnim plugom najbolje ispunjava većinu glavnih zahtjeva koji se traže od obrade tla, a najčešća dubina oranja je oko 25 cm. Međutim, poželjno je svake godine mijenjati dubinu oranja lemešnim plugom jer se na taj način izbjegava stvaranje zbitog sloja ispod mekote (oraničnog sloja). Taj zbijeni sloj („taban pluga“) onemogućava prodiranje korijena i procjeđivanje vode u dubinu i čest je problem u proizvodnji ratarskih kultura na teškim tlima.
Kad treba i kada se može obaviti oranje ne ovisi samo o predusjevu nego i o svojstvima tla, o vlažnosti tla i o nagibu terena. U praksi je vlažnost tla najcešće glavni čimbenik koji odre đuje vrijeme osnovne obrade tla. Interval povoljne vlažnosti tla za oranje je vrlo uzak kod teških, glinastih tala, koja prevladavaju u našim glavnim područjima proizvodnje pa se često nazivaju i „minutna tla“. Velik dio vremena ona su mokra i ljepljiva ili presuha i zbita. U humusnoj ilovači povoljni interval za obradu je duži, a u pjeskovitim tlima praktički ne postoji pa se potonja mogu skoro pa uvijek obrađ ivati.
Povoljnost tla za obradu nije lako procijeniti u praksi. Smatra se da je za jedno teško tlo najpovoljnije stanje kada do dubine obrade sadrži 40-60% vode od maksimalnog kapaciteta tla za vodu. Jednostavno pravilo je da ako vidimo da se tlo mrvi, a ne lijepi za oruđe tada možemo reći da je stanje tla povoljno za obradu. Ako je tlo presuho tada nema mrvljenja i tlo se otkida u velike komade. Nadalje, u suhim uvjetima na teškim tlima ulaženje pluga u tlo može se pojaviti kao problem, a i trošenje lemeša i daske vrlo je izrazito. Međutim, mnogo veće štete nastaju ako se tlo obrađuje kada je premokro. Praktični problemi pri oranju prevlažnog tla je ljepljenje tla na dasku ili nemogućnost čišćenja, te proklizavanje kotača traktora. U tom slučaju poželjno je koristiti rešetkastu plužnu dasku koja smanjuje otpor oranju za oko 20% i bolje mrvi tlo. Ako se ore mokro tlo i godinama na istu dubinu, tlo se jako zbija na granici oranja. Taj se efekt pojačava pri povećanom sklizanju traktorskih kotača, istrošenih lemeša i na tlima nestabilne strukture. Prije osnovne obrade vrlo često je potrepno usitniti (tarupirati) biljne ostatke pretkulture, a često i korova ukoliko su prisutni na parceli. Tako primjerice kukuruz za suho zrno ostavlja veliku količinu biljnih ostataka (8-12 tona suhe tvari na hektar), što može predstavljati problem u sjetvi pšenice u slučaju ako ti žetveni ostaci nisu usitnjeni i ravnomjerno raspoređeni po parceli. Zbog velike količine neusitnjenih biljnih ostataka vrlo često nije moguće obaviti kvalitetno oranje, većina naših malih poljoprivrednih proizvođača također ne posjeduje niti plugove sa pretplužnjacima koji omogućavaju bolje unošenje u tlo usitnjenih biljnih ostataka. Zbog toga kod dosta proizvođača na površini tla i nakon dopunske obrade odnosno predsjetvene pripreme tla tanjuračom ili nekim drugim oruđem na površini tla ostaje dosta biljnih ostataka. Za dopunsku obradu tla mogu se koristiti različita ratila poput tanjurača, sjetvospremača, zvrk drljača i sl. Ukoliko je oranje kvalitetno provedeno, a tlo slegnuto onda se predsjetvena priprema tla može obaviti u jednom prohodu. Kvalitetno pripremljena sjetvena posteljica podrazumijeva da svo sjeme mora biti pokriveno odnosno položeno na optimalnu dubinu sjetve od 2 do 4 cm. U slučaju loše pripreme sjetvene posteljice i velike količine žetvenih i biljnih ostataka u sjetvenom sloju tla sjeme dijelom ostaje na površini tla odnosno na biljnim ostatcima, a dijelom je slabo pokriveno. To može rezultirati u sporom, neujednačenom i osjetno reduciranom nicanju, te slabo razvijenom usjevu prije ulaska u zimsko razdoblje.
OSNOVNA GNOJIDBA
Primjena fosfornih i kalijevih gnojiva uvijek je povezana sa osnovnom obradom tla. Stoga se osnovna gnojidba kompleksnim mineralnim gnojivima obavlja se prije jesenskog oranja u količinama do 350-450 kg NPK (primjerice 8:26:26) na hektar za pšenicu, ječam i tritikale. U uvjetima sjeverozapadne Hrvatske time su ranog proljeća zadovoljene potrebe usjeva za svim glavnim hranivima uključujući i dušik kao glavno makrohranivo. Međutim, za područje istočne Hrvatske preporuča se uz N-P-K gnojivo dodati i još 50-100 kg na hektar uree budući da je tu manje jesensko-zimskih oborina koje mogu uzrokovati ispiranje, a time i gubitak dušika iz tla, te zbog činjenice da su u rano proljeće češća sušna razdoblja zbog kojih dušik dodan ranom prihranom ne dospije pravovremeno u tlo i tako nije pristupačan biljci. Nadalje, dodavanje ureje je preporučena agrotehnička mjera u slučajevima kada je pretkultura ozimim žitaricama bio kukuruz za suho zrno. Poznato je da nakon berbe kukuruza ostaje puno biljnih ostataka siromašnih na dušiku pa se ovo hranivo mora dodati putem gnojidbe kako ne bi došlo do tzv. „dušične depresije“ odnosno nedostatka dušika za uzgajanu kulturu. Jesenska primjena čistih dušičnih gnojiva može izostati u slučaju sjetve ozimih žitarica nakon jednogodišnjih (soja) ili višegodišnjih leguminoza (lucerna). Usjevi zobi i raži imaju manje potrebe na glavnim hranivima (dušiku, fosforu i kaliju) zbog nižih potencijalnih prinosa i bolje razvijenog korjenovog sustava u usporedbi s ostalim strnim žitaricama. Osnovna gnojidba kompleksnim (NPK) mineralnim gnojivima obavlja se također prije jesenskog oranja u količinama do 300 kg na hektar. Ukoliko je predusjev bio kukuruz za suho zrno, tada se dodaje još oko 50 do 75 kg ureje na hektar. Nadalje, posebnu pažnju u uzgoju zobi treba obratiti na činjenicu da zob ima nešto nježniju stabljiku i bujniji list što vrlo često ima za posljedicu polijeganje usjeva iako je oplemenjivanje rezulti ralo u znatno poboljšanoj otpornosti na polijeganje kod modernih sorata.
SJETVA DEKLARIRANOG SJEMENA
Prema podatcima Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo u Hrvatskoj se svake godine na tržištu nađe oko 45.000 tona sjemenske pšenice. Unutar preporučenih rokova sjetve za ovu kulturu najčešće se koriste norme sjetve od oko 250-300 kg na hektar. Stoga je jasno da je ta količina deklariranog sjemena dovoljna za sjetvu oko 150.000 hektara. Usporedbom ovih podataka može se zaključiti da se vjerojatno samo jedan mali dio površina u nas zasijava merkantilnom pšenicom odnosno nedeklariranim sjemenom proizvedenom na vlastitom gospodarstvu. Međutim, puno je nepovoljnija situacija za ječam, zob i tritikale. To su kulture koje se uglavnom uzgajaju za potrebe hranidbe stoke na vlastitom gospodarstvu, a ne direktno za tržište kao pšenica i raž. Prema podatcima Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo naše sjemenske kuće godišnje u prodaju plasiraju samo oko 6-7.000 tona deklariranog sjemena sorata ječma, što je dovoljno za sjetvu oko 20-25.000 hektara. Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku ječam se u Hrvatskoj uzgaja na oko 50.000 hektara. Iz toga bi moglo proizaći da se praktički polovica površina pod ječmom zasijava nedeklariranim sjemenom. Slična situacija je i za zob budući da količine deklariranog sjemena iznose svega oko tisuću tona. To je dovoljno za sjetvu oko 7.000 ha. Naši proizvođači dobro znaju da je cijena sjemenske pšenice za oko dva do dva i po puta skuplja od merkantilne pa se s pravom pitaju zbog čega tako velika razlika. Sama proizvodnja sjemena zahtijeva znanstveno-stručnu organizaciju, povoljne agro-ekološke uvjete proizvodnje, visoki tehnički nivo opremljenosti i obučenost proizvođača, te veća ulaganja pa su posljedično troškovi značajno veći od onih u merkantilnoj proizvodnji. Glavni cilj proizvodnje deklariranog (certificiranog) sjemena jest održavanje genetske čistoće sorte. Najvažnija osobina sjemena je klijavost odnosno njegova sposobnost da normalno klije i razvije novu biljku. Stoga se deklarirani sjemenski materijal obavezno testira za sposobnost klijanja. Tako primjerice prema Pravilniku o stavljanju na tržište sjemena žitarica iz 2009. godine sjeme pšenice mora imati najmanje 98% čistoće i 85% klijavosti. Nadalje, već u samoj sjemenskoj proizvodnji usjevi se intenzivno zaštićuju od svih štetočinja (bolesti, štetnika i korova). Kemijska zaštita od bolesti je obvezatna agrotehnička mjera u proizvodnji sjemenskih usjeva. Provodi se jedno do dva tretiranja ovisno o stanju usjeva. Dobro je poznato da se sjemenom mogu prenijeti mnoge bolesti, a upravo zaraženo sjeme može biti uzrok jakog napada bolesti i smanjenih prinosa u proizvodnji. Tako se primjerice mrežasta pjegavost plojke, koja je najraširenija i najopasnija bolest ječma uglavnom prenosi zaraženim sjemenom. Klijanjem zaraženog sjemena gljiva koja uzrokuje ovu bolest sistemično zarazi cijelu mladu biljčicu pa u pojedinim godinama simptomi u usjevu mogu biti vidljivi već u jesen. Nakon žetve sjeme ozimih žitarica se dorađuje na sitima odgovarajućeg promjera čime se odvajaju neželjene primjese (korovi, štura i oštećena zrna, itd.) i osigurava odgovarajuća frakcija sjemena. U doradi pšenice se odbacuju sve sjemenke čiji promjer je manji od 2,2 mm, što znači da se u kupljenoj vreći deklariranog sjemena nalaze samo sjemenke krupnije od 2,2 mm. Dobro je poznato da krupnije sjeme ozimih žitarica klije s većim brojim seminalnih (primarnih) korjenčića i da u pravilu ima bolju klijavost od sitnijeg sjemena. Krupnije sjeme je posebice poželjno ako se sjetva obavlja u nepovoljnije uvjete za klijanje i nicanje. Nadalje, poznavanje frakcije sjemena odnosno mase 1000 zrna je potrebno kako bi se mogla izračunati norma sjetve. Ako je sjeme određene sorte krupnije (teže), norma sjetve je veća nego za sitniju frakciju sjemena te iste sorte. Nadalje, tijekom dorade sjemenski materijal se temeljito očisti od korova i drugih živih i mrtvih primjesa. Tako je primjerice propisano da u sjemenskom materijalu strnih žitarica nije dozvoljena niti jedna sjemenka divlje zobi koji je u mnogim dijelovima Europe i ostataka svijeta vrlo opasan korov i teško se suzbija.
Osim intenzivne zaštite od bolesti tijekom vegetacije, deklarirano sjeme se dodatno tijekom dorade na najkvalitetniji način zaštićuje protiv bolesti primjenom odgovarajućeg fungicida. Time se jednostavno i vrlo učnkovito borimo protiv većine bolesti koje se prenose sjemenom.
IZBOR SORTE
Sve moderne sorte ozimih žitarica imaju visoki genetski potencijal rodnosti. Na žalost, takav potencijal ne može se u potpunosti ostvariti u našim agroekološkim uvjetima i to prvenstveno uslijed osjetno viših temperatura u periodu vegetacije nakon klasanja. Posljedično i datume žetve u našim krajevima nastupa i do nekoliko tjedana ranije od onog u sjeverozapadnoj Europi. To je jedan od glavnih razloga zašto se naši prosječni prinosi ne mogu mjeriti sa onim u državama poput Francuske, Nizozemske ili Danske. Našim proizvođačima je dostupno deklarirano (certificirano) sjeme velikog broja domaćih i stranih modernih sorata ozimih žitarica. Za pravilan izbor sorte moraju se upoznati s njihovim gospodarskim osobinama i to prvenstveno kapacitetom rodnosti, ali i drugim važnim agronomska svojstvima koja mogu bili limitirajući čimbenik učinkovite proizvodnje (otpornost na polijeganje, bolesti i sl.). Stoga svaki proizvođač treba obratiti pažnju da je sorta visokog potencijala rodnosti, visoko otporna na polijeganje i prilagođena zemljišno-klimatskim uvjetima. Ti podatci su dostupni od matičnih sjemenskih kuća jer je svaka sorta prije priznavanja bila detaljno istražena u višegodišnjim poljskim pokusima. Korisno je znati da i danas unutar modernih sorata postoje međusobno značajne razlike u prinosima i otpornosti na polijeganje. Slaba otpornost na polijeganje je najčešće glavni uzrok podbačaja u ostvarivanju vrhunskih prinosa zrna u suvremenoj proizvodnji ozimih žitarica. Stoga svaki proizvođača mora provjeriti da li sorta ima zadovoljavajuću otpornost na polijeganje i to posebice u uvjetima intenzivne razine agrotehnike odnosno pri primjeni visokih doza dušičnih gnojiva. Tijekom vegetacije ozime žitarice napadaju brojni uzročnici bolesti lista i klasa koji mogu nanijeti velike štete (i do 30 i više posto) u usjevu. Na tržištu postoje sorte koje su tolerantnije na napade bolesti i ti podatci se također mogu naći u informativnim materijalima. No, većina modernih sorata ne posjeduje zadovoljavajuću otpornost na bolesti lista i klasa pa su bez primjene folijarnih fungicida uglavnom osuđene na podbačaj u prinosu i kvaliteti zrna. Posljedično je u suvremenoj proizvodnji pravovremena zaštita usjeva (najčešće oko cvatnje) odgovarajućim fungicidima preduvjet ostvarivanja željenih prinosa i kvalitete. Nadalje, usjev pšenice napadaju i bolesti za koje ne možemo uvijek osigurati zadovoljavajuću zaštitu čak i uz primjenu kemijskih sredstava. Takva je bolest primjerice palež klasa koja se pojavljuje ukoliko su oko cvatnje bile visoke temperature spojene s visokom vlažnošću zraka. U pojedinim godinama može uzrokovati značajnije štete pa je korisno dobro se informirati o tolerantnosti sorata pšenice na ovu bolest.
ROKOVI SJETVE
Sjetva ozimih žitarica započinje krajem rujna i teoretski može trajati sve do kraja studenoga odnosno sve dok mehanizacijom možemo ući u polje. Međutim, preporučeni rokovi sjetve za naše žitarice traju dosta kraće i treba ih poštivati jer osiguravaju optimalno klijanje, nicanje, rast i razvoj usjeva prije nastupanja zimskog razdoblja. Preporučeni rokovi sjetve za za većinu sorata pšenice, naše najvažnije ozime žitarice, traju od 15. do 25. listopada. Međutim, i unutar ove vrste postoje sorte poput Žitarke koje povoljno reagiraju na ranije rokove sjetve (1-10. listopada) od uobičajenih pa u tom slučaju matične sjemenske kuće daju odgovarajuće preporuke. Optimalni rok sjetve za ozimi ječam, drugu strnu žitaricu po važnosti u nas, je također tijekom prve dekade listopada, što je za oko dva tjedna ranije od pšenice. U usporedbi s usjevom pšenice, ječam se sije ranije kako bi mogao dovoljno izbusati već u jesen budući da u proljeće ranije prelazi u vlatanje. Stoga je kod ječma jesensko busanje od puno većeg značaja u usporedbi s proljetnim. U slučaju prekasne sjetve usjev ozimog ječma ne stigne dovoljno izbusati u jesen, što značajno smanjuje potencijalni broj rodnih vlati (vlati s klasom) u žetvi. Slično ozimom ječmu, sjetvu raži i tritikalea (pšenoraži) također se preporuča obaviti u prvoj dekadi listopada.
Rani rokovi sjetve
Rani rokovi sjetve u pravilu imaju manje nedostataka u usporedbi sa zakašnjelim rokovima. Takva agrotehnička mjera može imati svoje opravdanje ukoliko se iz organizacijsko-tehničkih ili nekih drugih razloga sjetva svih površina na nekom gospodarstvu ne može obaviti unutar optimalnih rokova. U ranim rokovima sjetve uglavnom je moguća vrlo kvalitetna predsjetvena priprema tla, što omogućuje dobro i ujednačeno klijanje i nicanje usjeva.
Količina sjemena potrebnog za sjetvu unutar ranih rokova može se stoga osjetno smanjiti u usporedbi s onom koja se uobičajeno primjenjuje u preporučenim, a posebice u zakašnjelim rokovima sjetve. Niže norme sjetve su moguće zbog znatno manjih gubitaka u nicanju. Osim toga duže je i jesensko razdoblje do ulaska u zimu, što omogućava jaci rast i razvoj usjeva. Stoga se primjerice sjetva pšenice u ranim rokovima može obaviti sa svega 150 do 200 kg sjemena po hektaru ovisno o specifičnoj veličini (masi) sjemena pojedine sorte što su značajno manje količine sjemena od uobičajenih. Time je moguće ostvariti veću ekonomsku dobit budući da su se smanjila ulaganja u proizvodnju.
Povećanjem broja dana jesenske vegetacije, što je slučaj u vrlo ranim rokovima sjetve, usjevi ozimih žitarica mogu jako izbusati i stvoriti veliku vegetativnu masu. To nepovoljno utječe na njihovu otpornost na niske temperature tijekom zimskog perioda, a posebice tijekom siječnja i veljače kada usjev prelazi u tzv. generativnu fazu kada je znatno osjetljiviji na niske negativne
temperature (<-10°C). Međutim, problemi ove vrste su od sve manje važnosti zbog globalnih procesa zatopljenja koji nisu zaobišli ni naše krajeve pa su nam nažalost i zime sve toplije.
Samo optimalni rokovi sjetve omogućavaju dobro klijanje, nicanje i razvoj usjeva u cilju ostvarenje najpovoljnije fenofaze za ulazak u zimski period, a to je početak busanja s jednim do tri izboja ovisno o kulturi. Sjetva unutar optimalnih rokova je naročito važna kod ječma i raži budući da ranije prelaze u vlatanje i klasanje u proljeće. Stoga kod tih kultura moramo obavezno osigurati zadovoljavajuće nabusavanje u jesenskom razdoblju.
Kasni rokovi sjetve
Kasna sjetva (tijekom studenoga) redovito se provodila u razdoblju prije 20-30 godina kada su naša velika gospodarstva bila slabo opskrbljena mehanizacijom. To je imalo za posljedicu i više od 30 sjetvenih dana tijekom jeseni. Danas je najčešći razlog zakašnjelih rokova sjetve neodgovarajuća pretkultura (primjerice kukuruz za suho zrno ili šećerna repa) koja prekasno napušta parcelu pa se obrada tla za ozime žitarice ne može pravovremeno obaviti. U kasnijim rokovima sjetve sije se nešto dublje čime se želi potaći formiranje čvora busanja na većoj dubini, a na taj način se mogu smanjiti štete od golomrazice. Međutim, uslijed visoke vlažnosti tla koja je karakteristična u kasnim rokovima sjetve predsjetvena priprema tla u pravilu nije zadovoljavajuća. U slabo pripremljenoj sjetvenoj posteljici sjeme dijelom ostaje na površini tla, a dijelom je nedovoljno pokriveno. To može rezultirati u osjetno reduciranom i neujednačenom nicanju. Nadalje, odmicanjem od optimalnih rokova ulazimo sve dublje u jesen kada dolazi do pada temperatura zraka pa se usjev sporije razvija i raste. Štoviše, nicanje ponekad može nastupiti tek ispod snježnog prekrivača. Usjev iz kasnih rokova sjetva ulazi nedovoljno razvijen u zimski period kada biva izložen čitavom nizu nepovoljnih vanjskih čimbenika (niskim temperaturama, stajaćim vodama, sriježi i dr.), a što može izazvati znatna oštećenja i ugibanje biljaka. Slabo razvijen usjev neće pretrpjeti nikakva oštećenja samo u slučaju natprosječno toplih zima s malo oborina. Sve ozime žitarice su najosjetljivije na izmrzavanje u periodu klijanje-nicanje pa najveće štete mogu nastati pri prekasnoj sjetvi u jesen. Tek iznikle biljčice lako ugibaju pri niskim temperaturama budući da nemaju formiran čvor busanja, a konus rasta im je nedovoljno zaštićen listovima. Potencijalne štete od izmrzavanja znatno umanjuje prisustvo snježnog pokrivača koji je dobar toplinski izolator. Pri identičnoj temperaturi zraka, minimalna temperatura tla na dubini čvora busanja je tim viša što je veća debljina snježnog pokrivača.
NORMA SJETVE
Optimalna količina sjemena za sjetvu pšenice i ostalih ozimih žitarica prvenstveno ovisi o vrsti/sorti, kvaliteti predsjetvene pripreme tla, veličini (krupnoći) sjemena i datumu sjetve. Sjetvena norma za većinu strnih žitarica iznosi od 350 do 700 klijavih zrna po četvornom metru. Najnižu normu sjetve ima i iznosi svega oko 350-450 klijavih zrna na četvorni metar pa količina sjemena za sjetve unutar optimalnih rokova i pri kvalitetnoj sjetvenoj posteljici iznosi svega oko 120-150 kg na hektar ovisno o masi 1000 sjemenki odabrane sorte. Masa 1000 zrna kod bijele zobi najčešće se kreće od 25 do 30 g. U sorata crne zobi zrno je teže pa su i količine sjemena veće i kreću se od 150-200 kg na hektar. Najviše količine sjemena za sjetvu (250-300 pa i više kg/ha) najčešće imamo kod pšenice i to posebice u zakašnjeloj sjetvi ili kod pivarskog ječma zbog krupnijeg sjemena. U svakom slučaju, količina posijanog sjemena mora omogućiti da u žetvi imamo oko 600 do 700 klasova odnosno metlica po četvornom metru čime se ostvaruju uvjeti za postizanje visokih prinosa zrna. Svaki poljoprivrednik mora sam izračunati količinu sjemena za sjetvu, a za to su mu potrebi podatci o klijavosti i čistoći sjemena, masi 1000 sjemenki, te preporučena norma sjetve za uzgajanu vrstu odnosno sortu. Prvo se izračuna uporaba vrijednost sjemena, a nakon toga i sama količina sjemena potrebnog za sjetvu jednog hektara (vidi sliku u prilogu). Ako primjerice želimo posijati određenu sortu koja ima klijavost 93%, čistoću 99%, masu 1000 zrna 45 g, te preporučenu gustoću sjetve 600 klijavih zrna/m2, tada se količina sjemena za sjetvu jednog ha izračuna na sljedeći način.
Uporabna vrijednost (UV) = 93 × 99 /100 = 92 %
Količina sjemena za sjetvu = 600 × 45 / 92 = 293 kg/ha
Norme sjetve odnosno količine sjemena ozimih žitarica povećavaju se za 10-20% u slučaju jako loše kvalitete predsjetvene pripreme tla, te za oko 1% po danu u slučaju sjetve nakon optimalnih rokova. Prije same sjetve potrebno je izvršiti kontrolu odnosno podešavanje sijaćice („sjetvenu probu“) kako bi se osigurala sjetva željene količine sjemena po jedinici površine. Najčešći razmak redova na većini sijaćica za strne žitarice je 12-13 cm.
ZAŠTITA OD BOLESTI I KOROVA
Deklarirano sjeme je na najkvalitetniji način zaštićeno odgovarajućim fungicidom čime se jednostavno i učinkovito borimo protiv glavnih bolesti pšenice koje se prenose sjemenom. Time su praktički završene mjere zaštite od bolesti do proljeća. Pri vrlo ranoj sjetvi (krajem rujna) i nakon toga tople jeseni može se realno očekivati da će iznikli usjev ozimih žitarica biti u određenoj mjeri zaražen s virusom žute patuljavosti ječma. Ovaj virus se prenosi lisnim ušima. Najopasnije su populacije lisnih uši koje se prije prezimljenja hrane na rano sijanim oziminama. Stoga su ječam i rano posijana pšenica česti domaćini lisnim ušima, a time i mogućim zarazama ovom virusnom bolesti. Otpornih sorata pšenice i ječma na ovu virusnu zarazu nema, a zaraženi usjev također se ne može ni liječiti. Simptomi virusa žute patuljavosti ječma vidljivi su dva do četiri tjedana nakon zaraze odnosno prisutnosti lisnih ušiju. Karakteristični znakovi bolesti očituju se u kržljanju i žućenju lisne površine i često se mogu zamijeniti sa simptomima koji su rezultat nepovoljnih zemljišno-vremenskih uvjeta (oštećenja od niskih temperatura, stajaćih voda i dr.). Tipične promjene na ječmu očituju se u promjeni zelene boje na vrhovima starijih listova u svijetlozelenu i žutu. Znakovi bolesti često se vide samo na pojedinim dijelovima parcele, ali pri jakom napadu može biti zaraženo i čitavo polje. Pšenica je vrlo osjetljiva na ovaj virus, naročito ako su bile zaražene mlade biljčice, a nakon zaraze nastupi dugo razdoblje relativno niskih pozitivnih temperatura (do 10-15°C). Mjere borbe protiv virusa žute patuljavosti ječma sastoje se od redovnih pregleda usjeva počevši odmah nakon nicanja. Tom jednostavnom mjerom može se lako utvrditi eventualna prisutnost lisnih uši na mladim biljčicama i po potrebi tretirati usjev odgovarajućim sistemičnim insekticidima, što predstavlja učinkovitu zaštitu od ove virusne bolesti. Ozime žitarice su kulture gustog sklopa i kao takve manje osjetljive na korove u usporedbi s kulturama rijetkog sklopa (okopavinama). Međutim, kemijska zaštita od korova herbicidima je redovita agrotehnička mjera u intenzivnoj proizvodnji strnih žitarica jer korovi mogu nanijeti velike direktne (gubitak prinosa i kakvoće) i indirektne (problemi u žetvi i sl.) štete. Dobro je znati da iako mogu biti prisutni, korovi ne nanose štete usjevu ozimih žitarica sve do fenofaze busanja, a taj stadij nastupa oko 30-40 dana nakon sjetve. Primjena herbicida prije ili neposredno nakon nicanja usjeva u jesen uglavnom nema opravdanje jer većina korova nije niknula pa se tretiranje radi nepotrebno.