Promjene Kvaliteta ZRNA TIJEKOM SKLADIŠTENJA

GUBICI U MASI I KAKVOĆI ZRNA TIJEKOM SKLADIŠTENJA

Gubici nastaju od žetve ili berbe sve do konzumacije hrane. Općenito gubici se mogu podijeliti na gubitke u masi, gubitke u kvaliteti (kakvoći), gubitak klijavosti i ekonomske gubitke. Gubici se pojavljuju u cjelokupnom proizvodnom procesu određene kulture.

Nastaju već u polju. Tamo uzroci mogu biti vremenski uvjeti (tuča, jaki vjetar, obilne oborine, suša), djelovanje divljih životinja i ptica, pojava bolesti i štetnih insekata i korištenje mehanizacije u žetvi i transportu. Navedeni uzroci većim dijelom uzrokuju gubitke u masi jer nestaje dio predviđenog prinosa. Na neke od ovih gubitaka može se djelovati i smanjiti na što je manju moguću mjeru. Na neke nije moguće utjecati nego se o takvim gubicima mora dobro proanalizirati uvjete u kojima će se odvijati poljoprivredna proizvodnja.

Već smo dosta čuli i vidjeli o tome da se klima mijenja, da će sve više biti klimatskih ekstrema. Također i da će se možda u konačnici morati mijenjati i postojeći sustavi poljoprivredne proizvodnje u nekim regijama. Nažalost, čovjek počinje osjećati na svojoj koži što je učinio; mora se početi mijenjati ili će i gubici u proizvodnji biti sve veći.

Na dio gubitaka koji nastaju korištenjem strojeva u žetvi i tijekom transporta se može utjecati. Jedan od najvažnijih čimbenika koji se moraju uzeti u obzir kod određivanja vremena žetve je vlaga zrna. Naime, na osnovi vlage zrna prilagođavaju se određeni dijelovi žitnog kombajna, ali i prema stanju usjeva koji će se žeti. U žetvi bi gubici trebali biti što manji i prema literaturnim podacima trebali bi iznositi do max. 2 %, s tim da 1 % gubitaka bude na hederu i 1 % na ostalim radnim organima. Prolaskom zrna kroz vršidbeni uređaj, zrno dobiva udarce; pri tome može doći do stvaranja prvih sitnih pukotina; one će se, nažalost, tijekom daljnjeg postupanja sa zrnom, povećavati i rezultirati otkidanjem jednog dijela zrna.

Nakon određivanja prije navedenih parametara zrno se transportira do usipnog koša iz kojeg ide dalje u skladište. Tijekom ove operacije može se pojaviti u slučaju nestručnog ponašanja, gubitak u masi (curenje zrna izvan okvira usipnog koša); također i lom zrna koje će se slomiti pod kotačima sljedećeg prijevoznog sredstva. Zrno se zatim različitim transporterima (trakasti transporter, lančani transporter, elevator vjedričar) prebacuje do silosne komore ili na početak linije čišćenja. Tijekom čišćenja, dolazi do gubitaka u masi; dio primjesa se izdvojio na različitim strojevima za čišćenje (ovaj gubitak je logičan; treba se registrirati nakon tako što će se ulazna masa zrna umanjiti za masu primjesa koje više nisu u masi zrna).

Da bi se što bolje pojasnili gubici koji nastaju od transporta do trenutka korištenja uskladištenog zrna, koristit će se predložak posliježetvenog sustava zrnatih kultura.

Posliježetveni sustav zrnatih kultura

Posliježetveni sustav zrnatih kultura započinje sa žetvom tijekom koje može doći do gubitaka u masi, ali i stvaranja uvjeta za buduće gubitke u kakvoći (pojava loma zrna). Nakon žetve zrno se transportira u skladišta. Tijekom transporta mogu se pojaviti gubici u masi (zrno curi iz prijevoznog sredstva); također i u kakvoći (zrno može dobiti miris po prijevoznom sredstvu, može nastati i lom zrna). Prije ulaska zrna u skladišta, provodi se analiza pošiljaka zrna; sve kako bi se utvrdili sljedeći parametri: masa zrna, vlaga zrna, primjese i njihov sadržaj, sadržaj proteina, sadržaj ulja, hektolitarska masa i dr.

Sušenje u sušari

Nakon prolaska kroz strojeve za čišćenje, zrno se ponovo transporterima diže okomito do mjesta gdje ide na protočnu vagu ili se usmjerava prema vertikalnoj sušari za zrno. Prije sušenja obzirom na put kojim je prošla zrnena masa, postoji mogućnost oštećivanja zrna (lom) i mogućnost gubitaka u masi (curenje zrna).

Tijekom sušenja u vertikalnoj sušari može doći uslijed nestručnog rukovanja do gubitaka u kakvoći (smanjenje ili gubitak klijavosti, utjecaj visokih temperatura zraka kojim se suši na kemijski sastav zrna i na reološka svojstva pšenice). Također, do ulaska zrna u sušaru i nakon sušenja kad zrno izlazi iz sušare mogu nastati gubici u masi. Tijekom sušenja voda isparava iz zrna; to znači da će se svakako pojavit gubitak u masi; međutim to je gubitak koji je predviđen i koji se kao takav i posebno registrira.

Zrno se nakon sušenja ponovo prebacuje transporterima do strojeva za čišćenje; nakon toga može, ali i ne mora ići do silosne komore preko protočnih vaga. Također, tijekom ovog transportiranja mogu se pojaviti gubici u masi, ali može nastati i dodatno oštećenje zrna, odnosno lom. Na kraju, zrno ulazi u silosnu komoru gdje može padati s velike visine; pri tome udara od zidove ili u pod silosne komore što može rezultirati oštećivanjem zrna, odnosno lomljenjm zrna.

Skladištenje

Tijekom skladištenja čija duljina može biti različita, mogu se pojaviti gubici u masi, ali i u kakvoći. Naime, zrnenu masu možemo promatrati kao jedan ekosustav koji ima nekoliko članova i između kojih postoji povezanost. Najvažniji član je svakako zrno osnovne kulture. Zatim tu su mikroorganizmi koji su prisutni na zrnu i u povoljnim uvjetima vlage i temperature mogu uzrokovati gubitke i u masi i kakvoći. U prije navedenom ekosustavu mogu se naći i štetni insekti i grinje; one također u povoljnim uvjetima za njihov rast i razvoj mogu uzrokovati gubitke i u masi i u kakvoći.

Dio zrnene mase pšenice koju su oštetili žitni žišci

Dio zrnene mase ječma u kojoj su se hranili miševi

Ako prostor oko skladišta i u samom skladištu nije dovoljno dobro zaštićen od ptica i glodavaca, isti ulaze u skladišta i uzrokuju gubitke u masi i kakvoći jer dio zrna konzumiraju, ali puno veći dio onečiste svojim izmetom. U ekosustavu postoji povezanost između relativne vlage zraka, vlage zrna, temperature zraka u skladištu i temperature zrna. Tijekom skladištenja u zrnenoj masi odvija se proces disanja.

Tijekom tog procesa gubi se dio mase i tu se radi o gubitku suhe tvari, pod uvjetom da je zrno dobro osušeno. Male promjene u masi tijekom skladištenja, nastaju ako je zrno kako je već prije navedeno dobro osušeno (vlaga zrna ispod kritične vlage) i u uvjetima niske temperature i relativne vlage u skladištu.

U literaturi se može pronaći podatak da je gubitak suhe tvari do 0,5 % i opravdan jer se bez obzira na sve ipak odvijaju procesi unutar samog zrna. Međutim, ako se iz nekih razloga poveća vlaga u zrnu i temperatura zraka u skladištu, intenzitet disanja se povećava i dolazi do pojave povišenja temperature zrnene mase.

Postavlja se pitanje zašto je to tako? Zato što je već prije navedeno da okolni zrak može ući u skladište; odnosno zrno se ne skladišti u anaerobnim uvjetima (bez pristupa zraka). U tim uvjetima odvija se proces aerobnog disanja čiji su konačni produkti voda, ugljikov dioksid i toplina. Zbog topline koja nastaje u procesu disanja dolazi do pojave samozagrijavanja.

Ako dođe do većeg povećanja temperature zrnene mase nastaju gubici i u masi te u kakvoći. Može doći i do pojave mikotoksina. Ako se na vrijeme ne uoči da negdje na krovu skladišta postoje pukotine ili rupe, kroz njih ulazi voda i pada na uskladišteno zrno ili klipove kukuruza. Tada može doći do proklijavanja i nastaju gubici u masi te u kakvoći. Posliježetveni sustav na manjim obiteljskim gospodarstvima koja nemaju silosne kapacitete ili velika podna skladišta, dijelom je sličan prije navedenom posliježetvenom sustavu. Manje količine zrnatih proizvoda smještaju se u manja, ponekad i priručna skladišta; tamo se mogu pojaviti veliki gubici; zato ne bi bilo dobro da se navedeni sustav dobro proanalizira i nastoji prije navedene činjenice o gubicima uzeti u obzir kod bilo kakvih planiranja. Prema literaturnim podacima, gubici uskladištenih proizvoda u svijetu iznose između 5 i 10 %.

U zemljama u razvoju značajna količina proizvoda izgubljena je tijekom provođenja posliježetvenih operacija zbog nedostatka znanja, neadekvatne tehnologije i/ili zbog loše infrastrukture skladištenja, odnosno loših skladišta. Gubici uskladištenih proizvoda u zemljama u razvoju kreće se do 20 %, ali često bude i više od 20 %. Prema literaturnim podacima, kod nas u Republici Hrvatskoj postoji procjena prema kojoj su gubici na razini Republike Hrvatske oko 2 % i procjena prema kojoj su gubici uskladištenih proizvoda između 2 i 3 % u poljoprivrednim tvrtkama i do 6 % na privatnim gospodarstvima.

Kako smanjiti gubitke?

Izuzetno je važno dobro proučiti svaki detalj posliježetvenog sustava i utvrditi gdje i kakav se utjecaj može očekivati na zrno. Makar se radilo i o kukuruzanama i tavanima potrebno je procijeniti koji su potencijalni gubici; također i kako ih otkloniti ili prevenirati. Potrebno je što pažljivije postupati sa zrnom ili klipovima u žetvi i berbi te nakon njih. Prijevozna sredstva moraju biti takva da iz njih ne curi zrno tijekom transporta i da nemaju nikakav strani miris jer zrno može poprimiti taj miris.

Važno je zaštititi i utovarni sanduk prijevoznog sredstva da ništa ne pada u zrnenu masu tijekom transporta. Prije samog skladištenja, potrebno je dobro očistiti skladište i pokrpati sve rupe i pukotine na zidovima ili na krovovima. Staviti na prozore skladišta zaštitne mreže kako ptice i glodavci ne bi mogli ulaziti u skladišta. Ako je moguće staviti i zaštitne mreže na kukuruzane. Na stupovima kukuruzana staviti prepreke kako glodavci ne bi mogli preko stupova ulaziti u kukuruzane.

Prepreka na stupu kukuruzane kako glodavci ne bi mogli ulaziti u kukuruzanu

Zrno očistiti od primjesa i osušiti na vlagu ispod vrijednosti za kritičnu vlagu za određene kulture. Tijekom skladištenja potrebno je vršiti pregled skladišta i imati uvijek razrađen plan kako reagirati u određenoj situaciji; pogotovo ako se utvrde negativne pojave u zrnenoj masi ili klipovima. Samo dobro isplanirane aktivnosti prije i tijekom posliježetvenog razdoblja mogu dovesti do kraja skladištenja određene kulture bez velikih gubitaka kako u masi i kakvoći tako i u financijskim sredstvima.

prof. dr. sc. Željko Jukić

 

Kompletno automatska kontrola ili ručno upravljanje

„Više puta naši kupci pitaju zašto potrebno ugraditi toliko elektronike, kontrolnih točaka, senzora itd.”

Razlog koje klijenti navode:

  • Nepotrebno poskupljuju ionako skupi sistem,
  • Nepotrebno je, zaduosoba će to kontrolirati i obratiti pozornost na proces.
  • To je izvor greške, može pokazati podatke koje nisu stvarne, bit će prašnjav i zagađen
  • Komplicira cijeli proces sušenja;

Mogli bismo se čak i složiti sa ovom činjenicom ovu skupinu navedenih razloga i stići do istine. Mi ćemo se ipak založiti za sustav automatizacije jer je svaki ugrađeni element važan u cijelom procesu za bezbjedno skladištenje žitarica.

Cijeli razvoj je počeo još ranije

Ako gledamo sredinu devedesetih, sve su sušare radile na ručno upravljanje sistema. Prekidači za uključivanje i isključivanje bili su ugrađeni u ogromnom broju redovi dugmića krasili su komandne ormare sa lampicama sa zelenim i crvenim bojama . Nije bilo to tako strašno, operater koji je imao dosta iskustva dobro se snalazio u tehnologiji upravljanja. Sigurnosni senzori termostata bili su vana montirani na sušari, postavljeni su na prethodno izmjerenim točkama, ako je došlo do tehničkog problem, morali ste se sami popeti da bi ste potvrdili rezultat. Treba napomenuti da smo mnogo, mnogo godina radili sa specijaliziranim insitutima, kako bismo mogli ovu opciju utvrde mogli locirati na upravljačkom ormaru, na korisničkoj platformi. Od tada na ovaj način rade i ostali proizvođači.

Ranije smo mogli uključivati svaki stroj posebno, postaviti temperature na jednostavno na upravljačkoj ploči, koja je upravljala servo motorom našeg blok plamenika. To je još bilo doba strojara, imali smo sisteme koji su se mogli popravljati  s ključem 13 i 17 i bili smo specijalisti za podešavanje senzora i cijelog procesa. Mogli smo vršiti nadzor i prilagoditi sistem prema našim željama – važno je dodati da se nije radilo o uštedi energije ili kontrolnim dijagramima, to je jednostavno bio mehanički sistem ali nama  to nije bila prepraka „jer umemo lagodno da radimo” ovim sistemom.

Počela je era automatizacije, ovdje smo već prošli jedan period razvoja, automatizirali smo pokretanje i zaustavljanje strojeva, čime smo eliminirali dio problema  kod  transporta žitarica sa jednog stroja na drugi stroj. Automatizovali smo punjenje i pražnjenje sušare, u slučaju problema sistem se sam isključio, a naša sušara je prešla u fazu hlađenja.

Sistemi za kontrolu temperature žitarica u silosima također su se kontinuirano razvijali, na nekoliko mjesta su se aplicirani u softverske kontrolu . Ručni pokazivači su počeli „izlaziti iz mode”. Na Zapadu su se već koristile agregati za hlađenje žitarica, kojima su žitarice hlađeni na 10-12 °C, čime se sprječavalo izleganja štetočina.

U proteklih dvadesetak godina internet, digitalizacija, upravljanje kompjutorom, razvoj industrijskih računala, i njihova dostupnost na tržištu, kako cjenovno tako i kvalitetno postali dostupni i na taj način su i dio našeg života. To je donijelo nove i još novije trendove, zaštitu okoliša, uštedu energije, daljinsku dostupnost kontroli itd.

Ovdje bismo mogli spomenuti jednu izreku našeg starog klijenta, čije je mišljenje o razvoju  bila sljedeće: „znaš, sine moj, čovjek je vrlo lojalan navikama na što je navikao, teško da će usvojiti neku novu naviku”.

I to je doista stvorilo veliki problem, prije svega za nas proizvođače, koji smo se ustručavali pustiti iz ruke dobro provjerene mehaničke sustave, jer to je značilo temelj našeg znanja, a ujedno i moć da vladamo nad sistemom. Zatim smo se suočili sa jednim drugim problemom kada se staru tehnologiju zamenjena i na njenom mjestu izgrađena nova sušara sa pratećom tehnologijom. Bila je to velika borba operatera, a mnogo puta i čak na i između vlasnika dok se novo ulaganje nije počela da daje rezultate.. – Znaš, sine, čovjek se teško mjenja navike.

Svi elementi tehnologije međusobno komuniciraju zahvaljujući programabilnosti PLC-a. Naravno, pri planiranju procesa ne sme se zaboraviti dijelove koji se mogu i ručno upravljajti, tj. preklopke, zasuni i ostali elementi tehnologije koji se integriraju u proces.

Nakon odabira procesa definiranog od strane operatera, sustav automatski izabere put, vrši kontrolu mogućnosti i pokreće strojeve u „obaveznom” redoslijedu po programu uključivanja. U slučaju bilo kakvog problema, računalo pokazuje operateru kod kojeg elementa je došlo do tehničkog problema. Ono što je također zanimljivo je da postoji opcija ručnog servisa, kada se sve pojedinačno možemo pokrenuti.Osim početnog negodovanja, nitko ne koristi, ručni servis jedino u slučaju servisiranja tijekom probnog rada.

Naš sustav mjeri ulaznu vlagu žitarice, regulira brzinu pražnjenja, količinu zraka koja prolazi kroz žitaricu, jedino što nem automatsku funkciju a to je kontrola plinskog plamenika.

Investitor naše nedavno pušten u pogon industrijsko postrojenje za prihvat žitarice sas u sušarom i pročistačima rekao je iveliku istinu: „U 21. stoljeću moramo težiti smanjenju ručnog rada. Tko tome ne pravi korake po tom planu, bit će gubitnik u budućnosti.”

To je niz rečenice govorene iz iskustva koja doista potiče na razmišljanje, pa smatram da bi iz ovog razloga koja je navedena prethodno trebalo bi što više kontrolu automatizovati.

Automatizacija naših sustava velika je prednost i u uštedi energije. Također i u smanjenju ručnog rada, i opterećenje zaposlenika, i u smanjenju prekovremenog rada. I ono što je najvažnije je njegova velika prednost, daljinski nadzor sa drugih lokacija.

Sustav nadzora kojima opremamo naše sušare i silosna postrojenja obezbeđuje nam da nemamo nikakvih poteškoća tijekom skladištenja u žitarica u silosu. Heterogeni sadržaj  vlage žitarice  skldištene u silosu možemo svesti na najmanju moguću mjeru sa agregatom za hlađenje žitarica ili mogućnošću provjetravanjem. Naravno, da ovi procesi mogu izvoditi ulaganjem energije, što dodatno povećava troškove skladištenja, ali ipak bolje štiti naš uskladišteni proizvod od loma i viška energije koji nastaje u slučaju prebacivanja žitarica iz jednog silosa u drugi.

 

Nije dobra ideja štedjeti na kvalitetnom sjemenu

Iako je sjeme za sjetvu  poskupjelo i u Mađarskoj, ali ni približno toliko kao druge sirovine, nedostatak radne snage veliki je problem i za ovaj sektor – izvijestio je Geza Takač, predsjednik Trgovačke udruge i Savjeta za sektor Udruge sjemenara. Istaknuo je kako je sve češća pojava da proizvođači umjesto da kupi novo sjeme zadrži jedan dio iz sopstvenih zaliha To je veoma riskantno jer nije ni približno sigurno da će kvaliteta i količina sjemena iz nove žetve biti toliko dobra kao što bi dobili iz originalnog pakovanja iz višestruko provjerene prozvodnje. Stručnjak je za naš list, između ostalog rekao da je neizvjesnost među mađarskim poljoprivrednicima ogromna, mnogi ne znaju što bi proizvodili, što se isplati sijati i što se može ekonomično uzgojiti na domaćim njivama.

Repromaterijali su posljednjih godina nevjerojatno poskupili, iako se manje čulo o poskupljenju sjemena, to se i kod nas doživjelo. Koji su razlozi u njihovom slučaju doveli do poskupljenja?

Sjeme nije poskupjelo više nego ostali input materijali, jedan od razloga je to što ga sektor poljoprivrede sama sebi pripremi sjeme za sjetvu. Uostalom, proizvođač koji sije sjeme može i sam biti proizvođač, proizvođač za sjemensku doradu. Treba, međutim, dodati da je sjemenska proizvodnja puno intenzivnija kultura od komercijalne kvalitete ili stočne kvalitete iste biljke, a i znatno je skuplja. Zahtijeva više pažnje, višestruke radove  i u mnogim slučajevima, veliki fizički rad. Za sada najveći problem za sektor,  je radna snaga pogotovo što je potpuno nestala, iako se dio tih poslova mogu zamijeniti strojevima, cijena ovih strojeva je vrlo visoka, a budući da se radi o specijalnim strojevima, mogu se samo koristi za taj zadatak i za kratki vremenski period. Nema što učiniti, te investicije moraju se uraditi jer bez normalnog sjemena proces proizvodnje neće biti kvalitetna.

Koliko je poskupjelo sjeme u Mađarskoj u posljednjem razdoblju?

Prosječno poskupljenje sjemena bilo je 13-15 posto, dakle poskupljenja je bilo, ali nije bilo nerealno. No, očekuje se ozbiljan pad cijene sjemena kukuruza od oko 40 posto u odnosu na prošlu godinu. Pritom je dugogodišnjia tendencija da je cijena sjemena za sjetvu duplo veća od cijene merkantilne pšenice, lani se moglo čuti o cijenama od 130-150 tisuća forinti, s druge strane, ove godine cijena merkantilne pšenice iznosi oko 55-60 tisuća forinti. Informativna cijena koju je izdao Udruga za proizvodnju sjemena je 158.000 HUF za ozimu pšenicu i 141.000 HUF za tritikale i ozimi ječam.

Zašto je važno da proizvođači siju sjeme UV1 kvaliteta certificiranog podrijetla? Kako izgleda stvarni proces proizvodnje?

U slučaju žitarica, u promeu su UV 2 kvalitete sjemena. Sjemenski proizvođač to proizvodi iz reprodukcije UV 2 na vrlo profesionalan način. Proizvodnja se obavlja na najboljim površinama, zaštita bilja se vrši na visokom nivou, a zatim se neodgovarajuće stabljike odvajajau (cijela parcela a se brižljivo se pregleda do kraja, sve strane biljke se ručno uklanjaju i nose se do ruba polja). Ovaj proces osigurava da poljoprivrednik dobije čisto sjeme, čime se osigurava iskorištavanje potencijala sorte. Očito je da su troškovi rada koji se izvode na ovaj način mnogo veći nego u slučaju uzgoja merkantilne robe. U slučaju hibridnih biljaka pojavljuje se ista potražnja, uz korištenje puno većeg ručnog rada. Uz radove plijevljenja, kod kukuruza je potrebno i otklanjanje  metlice kukuruza, što podrazumijeva dodatne značajne troškove živog rada.

No, ovo je samo prvi korak, budući da se sjeme nakon žetve mora osušiti, očistiti i razvrstati po veličini. Dok je čistoća od 98 posto određena za pšenicu za prehrambenu industriju a za kvalitetu stočne hrane, sjeme mora biti čistoće najmanje 99,5 posto. To se može postići samo čišćenjem sjemena u dobro opremljenom pogonu za doradu (uklanjanjem svih vrsti, smeća, dijelova stabljike, loma). Nakon toga ih također sortiramo po specifičnoj težini, izvadimo sočne, oštećene sjemenke i na kraju ih zaprašimo. Kao završni korak, pakiramo ga prema potrebama kupaca. I tako dolazimo do kvalitete UV 1 koja ima certifikaciju i ako imamo svu potrebnu dokumentaciju onda se sjeme može pustiti u prodaju. Ovi troškovi također uključuju troškove za licencu, trgovačku maržu disributera i troškove dostave.

Dakle, ratar koji drži da je sjeme jako skupo i kaže da radije će sijati s polja iz sopstvenog mrkantilne žitarice može to učiniti na temelju zakona, ali to mora prijaviti Organizaciji za zaštitu Vrste i platiti 50 posto naknade za licencu za sjeme posijano. Međutim, treba znati da se sjeme koji je vraćena na polje također mora proći kroz proces sjemenske dorade kako bi se postigla barem približni  kvalitet sjemena kao kod UV 1 kvalitet sjemena. Kad sve ovo zbrojimo, skoro smo na istom mjestu kao da smo kupili prvorazredni kvalitet UV 1.

Puno se govori o važnosti stavljanja zdrave hrane na stol, ali za to je bitno da poljoprivrednici siju sjeme koje je certifikovanog kvaliteta, provjerenog porijekla i višestruko ispitano. Ako se taj proces ne ispoštuje u cijelosti, rizično je kakav će biti kakvu hranu ćemo proizvesti. Sve je to, dakle, odluka proizvođača, no sigurno je da, ako se zadrži sjeme, iznikla biljka neće roditi značajno jeftinije.

Sve se to može dobro ilustrirati na primjeru da ako jedna tona sjemena košta 158.000 forinti, a ratar posije 200 kilograma po hektaru, onda se dobije 31.600 forinti po hektaru. Ako želim postići prinos od 6 tona, tada sjeme košta 5266 forinti po toni. Ako urod prodam za 60.000 HUF, tada je cijena sjemena 8,5 posto cijelom ulaganju. Ovo nije tako značajan iznos ili tako visok trošak da biste trebali štedjeti. O svemu odlučuje sjeme, jer ako je nekvalitetno, riskiramo ubuduće probleme koji se kasnije ne mogu ispraviti.

Da li ima na mađarskom tržištu dovoljno sjemena?

Godišnje proizvedemo dovoljnu količinu za naše tržište, tako da mi nije poznato da su opale zasijane površine zbog nedostatka sjemena. Može se dogoditi da proizvođač želi posijati sortu ili hibrid koji trenutno nije dostupno jer je npr. nova sorta i još nije proširena u našem područje za uzgoja, ali u takvim slučajevima tvrtke uvijek mogu ponuditi poljoprivrednicima kvalitetne alternative. Obično preporučujemo da čim proizvođač sazna plan sjetve, što prije najavi zahtjev za sjemenom i potpiše ugovor s distributerom.

Kakva je situacija s robom namenjen za izvoz u 2023. godini? Mađarska je među vodećim proizvođačima u izvozu sjemena, da li je ratna situacija ili drugi utjecaji uzrokovali poteškoće u prošlom periodu?

Mađarska je vodeć proizvođač sjemena, stabilno smo 6.-7. u svijetu. Posljednjih godina svi su se vrlo snažno koncentrirali na istočna tržišta, posebice na Rusko i Ukrajinsko, odakle je bila sve veća potražnja za vrlo kvalitetnim sjemenom. Razlog tome je što su se, kao i kod nas, fokusirali na proizvodnju hrane i pokrenuli programe kako bi svoju ovisnost od uvezene  hrani sveli na minimum. Počeli su raditi na postizanju što boljeg uroda, a prvi korak do toga je kvalitetan sjeme za sjetvu. Zbog toga se sve više izvozilo kukuruza, suncokreta i uljane repice iz Mađarske na istočna tržišta. Istovremeno, kada je počeo rat, u obje zemlje su se pojavili problemi koji su samo pojačani mjerama embarga,  iako takvih mjera sada nema na snazi ​​za sjeme, postoje mnoge administrativne prepreke i problemi sa transportom, osim toga, troškovi transporta su brutalno porasli.

U odnosu od prije pet godina, cijena prijevoza od Mađarske lokacije  do lokacije u Rusiji deset puta je veća. Sve je to vrlo teško izvjesti,  iako je naša zemlja uspjela ublažiti mnoge poteškoće, naš izvoz sjemena u ove države značajno je smanjen.

Udruga anonimno prikuplja podatke o izvozu od svih svojih članova, što jasno pokazuje da dok smo izvezli gotovo 4 milijuna vreća sjemena kukuruza između 2019.-22., to je sada palo na 3 milijuna. Najveći dio toga otišao je u Rusiju i Ukrajinu (te dvije zemlje čine manjak od 1 milijun vrećica), ali gubitak je sada malo nadoknađen većim izvozom u druge zemlje, ali ukupni gubitak je još uvijek blizu 20 milijardi forinti. Trenutno je najvažnije pokušati maksimalno ispuniti sve administrativne obaveze, to nije lako izvjesti.

Kako proizvođači mogu kalkulisati na povećanje cijena energije? Izaziva li to poteškoće u domaćoj proizvodnji?

Proizvođači su poskupljenje energije priznali ali cijenu robe nisu mijenjali, cijena  sjemena nije pratila prisutnu inflaciju, i nije uzrokovala nikakakvu nestabilnost na tržištu. Nitko nije štedio na tehnologiji proizvodnje, jer su svi znali da se moraju platiti troškovi proizvodnje za proizvodnju kvalitetnog sjemena, inače ne bi bilo kvalitetnog sjemena koje bi se moglo izvoziti ili plasirati u Mađarskoj.

U sektoru svi vjeruju da će se stvari kad-tad srijediti, ali sada moramo puno toga stripljivo raditi, očito da će doći trenutak kada će struka dići ruke da to više ne može trpjeti, ali još nismo do te tačke.

Klimatske promjene gotovo su svakodnevna tema u našim razgovorima. Tijekom uzgoja, kako možete reagirati na to na domaćim prostorima, koji su glavni pravci razvoja?

Akreditavane insitucije su stručni sradnici koji pokušavaju svoja ispitivanja i proizvode prilagoditi potražnji koja će se pojaviti u buduće, jer i trenutno imamo sorti i hibrida koji se iu sadašnjim uvjetima mogu proizvesti sa dobrim rezultatima. Institucije su dobro procijenili  već prethodnih godina i predvidjeli  promjene i reagirali na njih odlično, ne samo u Mađarskoj, nego na inostranim tržištima. To nije bilo ako, jer potrebno skoncentrisat na jedan faktor, potrebno je uzeti u obzir sve utjecaje okoliša, jer biljka od njih ne može pobjeći. Paleta hibrida sjemenske proizvodnje postala je vrlo široka, ali sada se treba još bolje pripremiti za buduće potražnje tržišta. Situaciju ozbiljno otežavaju ograničenja koja EU primjenjuje na nekoliko segmenta ovog sektora. Reguliran je plodored, zabranjen je niz sredstava za zaštitu bilja, a ne uzimaju se u obzir da se taj okoliš ne mijenja samo zbog vanjskih uslova, već i da do sada nismo susretali na poljima pojedini korovi i štetočine postaju sve virulentniji i zbog ovih novih pojava biće sve teže se braniti protiv njih.

Proizvođači su u vrlo teškoj situaciji, stalno se pitaju što proizvoditi, i što  nije tako skupo, jer je sve teže zaštititi se, nema odgovarajućih kemikalija, a poduzimaju se mjere koje im otežavaju rad. cijela struka je u sve većoj neizvjesnosti.

Zbog sve ekstremnijih vremenskih uslova, nove biljke kod kuće mogu doći do izražaja, možda čak i one zaboravljene, uzgojene na manjim prostorima. Što mislite, što bi se moglo doći do izražaja u budućnosti? Možda se to i već vidi u kod izbora kod kupnje sjemena?

U ovom trenutku svaki poljoprivrednik pita se što proizvoditi, koji je to proizvod za koji će imati potražnju. Razmišlja i donosi odluke šta će biti potrebno  kemijskoj industriji, prehrambenoj industriji, farmaceutskoj industriji. Vidim da sada mađarski proizvođači pokušavaju svašta, recimo uljane tikve, ali toga kod nas neće biti puno tisuća hektara. Ali ne samo kod nas, nego u svakoj zemlji sada se postavlja pitanje u kojem smjeru poljoprivrednici trebaju mijenjati strukturu usjeva i što proizvoditi umjesto pšenice i kukuruza.

Mislim da je specijalnost proizvođača da proizvode, a ne da ispitivaju tržišta za plasiranje robe. Zahtjevi, specifična potražnja, narudžbe i ugovori trebaju dolaziti sa strane trgovine i ratara. Proizvođački sloj je spreman na ove odgore, ali još nije spremna u kojem smjeru treba razvija svoje proizvode.

Može li se primijetiti da mađarski poljoprivrednici radije odustaju od nekih vrsta koje se uzgajaju na velikim površinama, i radije ih ne uzimaju jer je riskantno, a možda i vrlo skupo?

Prošle godine bila je velika suša, zbog čega su poljoprivrednici ostali bez kukuruza, a sa druge strane, urod pšenice je donosio očekivane rezultate. Poljoprivrednici su na to reagirali da su posijali više žitarice, čime su povećane sjetvene površine sa žitaricama, ali istovremeno, budući da je ove godine na mnogim mjestima palo dovoljno kiše, povećani prinosi  na površinama sijano sjemenom kukuruza. Važno je napomenuti da se struktura sjetve u Mađarskoj vrlo konstantna, što znači da se ne mogu činiti drastične promjene iz godine na  godinu. Proizvođač promišlja kakvu kulturu može učinkovito proizvoditi na određenoj površini, ali može se i desiti  da ništa ne zna uraditi, u tom slučaju ostavlja na ugar ili za zeleni uzgoj, za što dobiva subvenciju, čime održava površinu u prihvatljivom stanju.

U Mađarskoj postoje površine koje su puštene u proizvodnju jer je našoj zemlji urod bio potreban pod svaku cijenu, a nije nikome smetalo što je, primjerice, kukuruza rodilo samo 3-4 tone. Situacija je sada potpuno drugačija jer je trenutno su bitni veličine troškova i prihoda proizvođača. Ove uslove poljoprivrednici danas teško kalkuliraju, kao i da li se isplati išta proizvoditi na određenoj površini, jer ako su izdaci veći nego prihodi, onda ne troše vrijeme i novac da bi povećavali svoje gubitke.

Razvoj navodnjavanja, iako je već godinama važna tema, u našoj zemlji ne ide tempom kojim bi trebao. Što mislite, koji se koraci  po tom pitanju uzimaju u skoroj budućnosti ili se trebamo pripremiti na to da će suša sve više štete naneti i kod nas, a možda i da mi postanemo i zemlja sa netostatkom vode na oranicama?

Sve dok upravljanjesa agrarom bude pod nadležnošću ministarstva, bit će užasno teško razvijati navodnjavanje zemljišta u Mađarskoj. Sjemenarska udruga također se u nekoliko slučajeva obraćala ministarstvu, ali po tom pitanju nikada nisu poduzete prave i hitre odgovarajuće mjere. Ova tema je gotovo stalno prisutna u razgovoru sa stručnjacima, ali kad izađemo na teren određeno područja uvijek čujemo samo o tome zašto se sistem navodnjavanja ne može realizirati. Bila bi potrebna ogromno zajednički poduhvat, ali trenutno je pitanje navodnjavanja pod nadzorom  ministarstava, tako da je vrlo teško postići ikakve pomake po tom pitanju. Osim toga, problemi i stavovi razlikuju se od regije do regije.

Sigurno je da u normalnoj godini iz Mađarske istječe više vode nego što uđe u državu. To se davno moglo promijeniti, ali radi se o vrlo raznolikim programima koji zahtijevaju puno rada, koji bi trebalo biti pod nadzorom jedne organizacije. Druga strana je tehnički dio navodnjavanja, jer je oprema nevjerojatno skupa, troškovi ulaganja i planiranja su visoki, a kontinuirana opskrba vodom također je izuzetno teška za izgrađenu opremu. Ne možemo ni zanemariti činjenicu da veliki, državni razvoji koji osiguravaju navodnjavanje, kao što su regulacija rijeka, regulacija riječnih korita, projektiranje vodospremničkih sustava i njihova izgradnja na duži rok, radovi sve do sada nisu pokrenuti.

 

Kada je pogodno vrijeme za obavljanje priprme tla za sjetvu

Agronomski učinkovita i gospodarski opravdana proizvodnja strnih žitarica nije moguća bez kvalitetne i pravovremeno obavljene sjetve.

Naša najvažnija i najraširenija ozima žitarica-krušarica je pšenica koja se posljednjih godina uzgaja na oko 150 do 170.000 hektara. Površine pod ovom kulturom su trenutno nešto smanjene jer se prije desetak godina uzgajala na oko 200.000 ha. Prosječni prinosi zrna u različitim godinama relativno malo variraju zato što vegetacija pšenice završava prije nastupa najsušnijeg perioda, a iznose oko 4-5 t/ha. Genetski potencijal modernih sorata pšenice je 10 i više tona zrna na ha. Iz ovih podataka je vidljivo da još uvijek postoje znatne mogućnosti u povećanju prosječnih prinosa ove kulture na razini države. Pšenica se u nas uglavnom uzgaja za potrebe mlinarsko-pekarske industrije, a male količine koriste se u stočarstvu ili za izvoz. Nakon pšenice u nas se najviše uzgaja ječam (stočni i pivarski) i to na ukupno oko 50.000 hektara, a prosječni prinosi zrna su niži od pšeničnih (oko 3-4 t/ha). Osim u hranidbi stoke (prvenstveno svinja), značajan dio ječma namjenski se koristi u pivarstvu, a vrlo mali dio namijenjen je prehrani ljudi. Godišnje potrebe tvornice slada “Slavonija Slad” u Novoj Gradiški iznose oko 60.000 do 70.000 tona kvalitetnog pivarskog ječma. Za podmirenje ovih potreba na domaćim oranicama bilo bi potrebno godišnje posijati oko 15.000 ha pivarskog ječma. Nažalost, zahtjevi sladare za kvalitetnim pivarskim ječmom još uvijek se ne mogu zadovoljiti domaćom proizvodnjom pa se još uvijek jedan značajan dio uvozi. Razlozi nedovoljne proizvodnje u Hrvatskoj vjerojatno leže u tome što određeni broj proizvođača ostvaruje niže prinose zrna od očekivanih, a ponekad se ne mogu zadovoljiti ni ulazni kriteriji kakvoće pivarskog ječma zbog objektivnih (zemljišno-vremenskih prilika tijekom vegetacije) ili subjektivnih (primijenjene mjere agrotehnike) razloga. Nakon pšenice i ječma slijedi zob koja se uzgaja na oko 10.000 hektara i uglavnom koristi u hranidbi životinja (konja), ali i u prehrani ljudi (pahuljice, kruh). Najmanje se u nas uzgajaju tritikale i raž koji i to na svega nekoliko tisuća hektara. Tritikale (pšenoraž) se uglavnom koristi kao koncentrirano krmivo u ishrani stoke, dok je raž slično kao i pšenica prvenstveno namijenjena tržištu odnosno mlinarsko-pekarskoj industriji. Sve ozime žitarice imaju slične zahtjeve tijekom sjetve pa će se u daljnjem tekstu skupno obraditi najvažniji čimbenici (obrada tla, izbor sorte, rokovi sjetve i dr.) koji utječu na kvalitetu obavljanja ovog važnog tehnološkog zahvata. Sjetva mora osigurati optimalan, ujednačen i dobro razvijen sklop ozimih žitarica prije ulaska u zimski period.

PLODOSMJENA

Ozime žitarice nikada ne bi trebale prethoditi same sebi jer pri ponovljenom uzgoju dolazi do nagomilavanja bolesti, štetnika i korova, a to može rezultirati u smanjenju prinosa. Tako primjerice ponovljeni uzgoj pšenice može dovesti do značajnije pojave bolesti podnožja busa, a time i pojačanog polijeganja odnosno gubitka u prinosima. Nadalje, ukoliko je moguće poželjno je izbjegavati i naše najzastupljenije dvopolje u kojem se kukuruz izmjenjuje sa strnom žitaricom (najčešće pšenicom). To je iz razloga što kukuruz i neke ozime žitarice napadaju neke zajedničke bolesti koje uzrokuju gljive iz roda Fusarium, a koje i danas nije uvijek moguće učinkovito suzbiti čak i uz primjenu kemijskih sredstava za zaštitu bilja (fungicida).

Pogodne pretkulture za sjetvu ozimih žitarica su sve one koje pripadaju drugoj skupini kultura (leguminoze, uljarice, krmne kulture), a istovremeno dovoljno rano napuštaju njive kako bi se na njima mogla obaviti pravovremena i kvalitetna osnovna obrada i priprema tla prije nastupa optimalnih rokova za sjetvu.

Stoga su kulture koje napuštaju tlo već rano u ljeto (primjerice uljana repica) ili ranu jesen (silažni kukuruz) jako dobri predusjevi za sjetvu ozimog ječma, raži i zobi koji se siju ranije od pšenice odnosno već početkom listopada. U tim slučajevima osnovnu obradu (oranje) moguće je obaviti dovoljno rano i to barem 15-20 dana prije sjetve kako bi se tlo dovoljno sleglo čime osiguravamo kvalitetnu predsjetvenu pripremu tla, a time brže i ujednačenije klijanje i nicanje biljaka u polju. Jednogodišnje zrnate mahunarke (soja) i druge okopavine (krumpir i suncokret) uglavnom dovoljno ranu napuštaju tlo i ostavljaju dovoljno vremena za obradu tla i sjetvu pa ih smatramo poželjnim predusjevima strnim žitaricama. Višegodišnje djeteline (lucerna i dr.) i djetelinsko-travne smjese su također dobri predusjevi ukoliko se osnovna obrada tla obavi na vrijeme. Ovi usjevi povoljno utječu na fizikalna svojstva (strukturu) tla, ali mogu dosta isušiti površinski sloj tla pa u sušnim jesenima može doći do otežanog klijanja i nicanja sjemena strnih žitarica. Zbog strukture ratarske proizvodnje, u nas se sve strne žitarice plodoredu najčešće izmjenjuju s kukuruzom za suho zrno, a koji je loš predusjev u slučaju kada prekasno napušta tlo. Tada se osnovna i predsjetvena obrada tla ne mogu uvijek obaviti pravovremeno, a to može dovesti do zakašnjelih rokova sjetve. Iako kukuruz i neke strne žitarice napadaju iste bolesti, kukuruz se smatra dobrim predusjevom u slučaju njegovo dovoljno ranog iznošenja s parcele. Zob je otporna na većinu bolesti koje napadaju ostale strne žitarice pa se stoga u zemljama sjeverozapadne Europe gdje pšenica i ječam predstavljaju glavne kulture kulture u plodoredu iznimno cijeni i kao usjev koji smanjenje pojavu bolesti u plodosmjeni gdje se strne žitarice izmjenjuju međusobno na istoj parceli. U nas se u prošlosti zob uzgajala uglavnom kao jara kultura, dok se danas može kupiti sjeme kako domaćih fakultativno-ozimih sorata crne zobi tako i introduciranih sorata koje imaju bijele pljevice.

OBRADA TLA

U većini se tala bez osnovne obrade tla, a prije svega bez oranja, ne mogu dobro osigurati dva važna uvjeta za normalni rast, razvoj i proizvodnju ratarskih kultura. Prvi uvjet je dovoljno dugo vremena rastresit korijenski sloj tla za rast i širenje korijena i za uzimanje biljnih hraniva i vode. Drugi uvjet je dovoljno čvrsti sjetveni sloj sastavljen od usitnjenih čestica tla bez gruda u kojem se klijanje i nicanje brzo odvija. Osnovnom obradom odnosno oranjem se u tlo unose žetveni ostaci pretkulture, stajski gnoj i mineralna gnojiva, a uništavaju se i korovi. U osnovnoj obradi tla mogu se primijeniti razna oruđa, no još uvijek najviše se koristi lemešni plug. Oranje lemešnim plugom najbolje ispunjava većinu glavnih zahtjeva koji se traže od obrade tla, a najčešća dubina oranja je oko 25 cm. Međutim, poželjno je svake godine mijenjati dubinu oranja lemešnim plugom jer se na taj način izbjegava stvaranje zbitog sloja ispod mekote (oraničnog sloja). Taj zbijeni sloj („taban pluga“) onemogućava prodiranje korijena i procjeđivanje vode u dubinu i čest je problem u proizvodnji ratarskih kultura na teškim tlima.

Kad treba i kada se može obaviti oranje ne ovisi samo o predusjevu nego i o svojstvima tla, o vlažnosti tla i o nagibu terena. U praksi je vlažnost tla najcešće glavni čimbenik koji odre đuje vrijeme osnovne obrade tla. Interval povoljne vlažnosti tla za oranje je vrlo uzak kod teških, glinastih tala, koja prevladavaju u našim glavnim područjima proizvodnje pa se često nazivaju i „minutna tla“. Velik dio vremena ona su mokra i ljepljiva ili presuha i zbita. U humusnoj ilovači povoljni interval za obradu je duži, a u pjeskovitim tlima praktički ne postoji pa se potonja mogu skoro pa uvijek obrađ ivati.

Povoljnost tla za obradu nije lako procijeniti u praksi. Smatra se da je za jedno teško tlo najpovoljnije stanje kada do dubine obrade sadrži 40-60% vode od maksimalnog kapaciteta tla za vodu. Jednostavno pravilo je da ako vidimo da se tlo mrvi, a ne lijepi za oruđe tada možemo reći da je stanje tla povoljno za obradu. Ako je tlo presuho tada nema mrvljenja i tlo se otkida u velike komade. Nadalje, u suhim uvjetima na teškim tlima ulaženje pluga u tlo može se pojaviti kao problem, a i trošenje lemeša i daske vrlo je izrazito. Međutim, mnogo veće štete nastaju ako se tlo obrađuje kada je premokro. Praktični problemi pri oranju prevlažnog tla je ljepljenje tla na dasku ili nemogućnost čišćenja, te proklizavanje kotača traktora. U tom slučaju poželjno je koristiti rešetkastu plužnu dasku koja smanjuje otpor oranju za oko 20% i bolje mrvi tlo. Ako se ore mokro tlo i godinama na istu dubinu, tlo se jako zbija na granici oranja. Taj se efekt pojačava pri povećanom sklizanju traktorskih kotača, istrošenih lemeša i na tlima nestabilne strukture. Prije osnovne obrade vrlo često je potrepno usitniti (tarupirati) biljne ostatke pretkulture, a često i korova ukoliko su prisutni na parceli. Tako primjerice kukuruz za suho zrno ostavlja veliku količinu biljnih ostataka (8-12 tona suhe tvari na hektar), što može predstavljati problem u sjetvi pšenice u slučaju ako ti žetveni ostaci nisu usitnjeni i ravnomjerno raspoređeni po parceli. Zbog velike količine neusitnjenih biljnih ostataka vrlo često nije moguće obaviti kvalitetno oranje, većina naših malih poljoprivrednih proizvođača također ne posjeduje niti plugove sa pretplužnjacima koji omogućavaju bolje unošenje u tlo usitnjenih biljnih ostataka. Zbog toga kod dosta proizvođača na površini tla i nakon dopunske obrade odnosno predsjetvene pripreme tla tanjuračom ili nekim drugim oruđem na površini tla ostaje dosta biljnih ostataka. Za dopunsku obradu tla mogu se koristiti različita ratila poput tanjurača, sjetvospremača, zvrk drljača i sl. Ukoliko je oranje kvalitetno provedeno, a tlo slegnuto onda se predsjetvena priprema tla može obaviti u jednom prohodu. Kvalitetno pripremljena sjetvena posteljica podrazumijeva da svo sjeme mora biti pokriveno odnosno položeno na optimalnu dubinu sjetve od 2 do 4 cm. U slučaju loše pripreme sjetvene posteljice i velike količine žetvenih i biljnih ostataka u sjetvenom sloju tla sjeme dijelom ostaje na površini tla odnosno na biljnim ostatcima, a dijelom je slabo pokriveno. To može rezultirati u sporom, neujednačenom i osjetno reduciranom nicanju, te slabo razvijenom usjevu prije ulaska u zimsko razdoblje.

OSNOVNA GNOJIDBA

Primjena fosfornih i kalijevih gnojiva uvijek je povezana sa osnovnom obradom tla. Stoga se osnovna gnojidba kompleksnim mineralnim gnojivima obavlja se prije jesenskog oranja u količinama do 350-450 kg NPK (primjerice 8:26:26) na hektar za pšenicu, ječam i tritikale. U uvjetima sjeverozapadne Hrvatske time su ranog proljeća zadovoljene potrebe usjeva za svim glavnim hranivima uključujući i dušik kao glavno makrohranivo. Međutim, za područje istočne Hrvatske preporuča se uz N-P-K gnojivo dodati i još 50-100 kg na hektar uree budući da je tu manje jesensko-zimskih oborina koje mogu uzrokovati ispiranje, a time i gubitak dušika iz tla, te zbog činjenice da su u rano proljeće češća sušna razdoblja zbog kojih dušik dodan ranom prihranom ne dospije pravovremeno u tlo i tako nije pristupačan biljci. Nadalje, dodavanje ureje je preporučena agrotehnička mjera u slučajevima kada je pretkultura ozimim žitaricama bio kukuruz za suho zrno. Poznato je da nakon berbe kukuruza ostaje puno biljnih ostataka siromašnih na dušiku pa se ovo hranivo mora dodati putem gnojidbe kako ne bi došlo do tzv. „dušične depresije“ odnosno nedostatka dušika za uzgajanu kulturu. Jesenska primjena čistih dušičnih gnojiva može izostati u slučaju sjetve ozimih žitarica nakon jednogodišnjih (soja) ili višegodišnjih leguminoza (lucerna). Usjevi zobi i raži imaju manje potrebe na glavnim hranivima (dušiku, fosforu i kaliju) zbog nižih potencijalnih prinosa i bolje razvijenog korjenovog sustava u usporedbi s ostalim strnim žitaricama. Osnovna gnojidba kompleksnim (NPK) mineralnim gnojivima obavlja se također prije jesenskog oranja u količinama do 300 kg na hektar. Ukoliko je predusjev bio kukuruz za suho zrno, tada se dodaje još oko 50 do 75 kg ureje na hektar. Nadalje, posebnu pažnju u uzgoju zobi treba obratiti na činjenicu da zob ima nešto nježniju stabljiku i bujniji list što vrlo često ima za posljedicu polijeganje usjeva iako je oplemenjivanje rezulti ralo u znatno poboljšanoj otpornosti na polijeganje kod modernih sorata.

SJETVA DEKLARIRANOG SJEMENA

Prema podatcima Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo u Hrvatskoj se svake godine na tržištu nađe oko 45.000 tona sjemenske pšenice. Unutar preporučenih rokova sjetve za ovu kulturu najčešće se koriste norme sjetve od oko 250-300 kg na hektar. Stoga je jasno da je ta količina deklariranog sjemena dovoljna za sjetvu oko 150.000 hektara. Usporedbom ovih podataka može se zaključiti da se vjerojatno samo jedan mali dio površina u nas zasijava merkantilnom pšenicom odnosno nedeklariranim sjemenom proizvedenom na vlastitom gospodarstvu. Međutim, puno je nepovoljnija situacija za ječam, zob i tritikale. To su kulture koje se uglavnom uzgajaju za potrebe hranidbe stoke na vlastitom gospodarstvu, a ne direktno za tržište kao pšenica i raž. Prema podatcima Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo naše sjemenske kuće godišnje u prodaju plasiraju samo oko 6-7.000 tona deklariranog sjemena sorata ječma, što je dovoljno za sjetvu oko 20-25.000 hektara. Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku ječam se u Hrvatskoj uzgaja na oko 50.000 hektara. Iz toga bi moglo proizaći da se praktički polovica površina pod ječmom zasijava nedeklariranim sjemenom. Slična situacija je i za zob budući da količine deklariranog sjemena iznose svega oko tisuću tona. To je dovoljno za sjetvu oko 7.000 ha. Naši proizvođači dobro znaju da je cijena sjemenske pšenice za oko dva do dva i po puta skuplja od merkantilne pa se s pravom pitaju zbog čega tako velika razlika. Sama proizvodnja sjemena zahtijeva znanstveno-stručnu organizaciju, povoljne agro-ekološke uvjete proizvodnje, visoki tehnički nivo opremljenosti i obučenost proizvođača, te veća ulaganja pa su posljedično troškovi značajno veći od onih u merkantilnoj proizvodnji. Glavni cilj proizvodnje deklariranog (certificiranog) sjemena jest održavanje genetske čistoće sorte. Najvažnija osobina sjemena je klijavost odnosno njegova sposobnost da normalno klije i razvije novu biljku. Stoga se deklarirani sjemenski materijal obavezno testira za sposobnost klijanja. Tako primjerice prema Pravilniku o stavljanju na tržište sjemena žitarica iz 2009. godine sjeme pšenice mora imati najmanje 98% čistoće i 85% klijavosti. Nadalje, već u samoj sjemenskoj proizvodnji usjevi se intenzivno zaštićuju od svih štetočinja (bolesti, štetnika i korova). Kemijska zaštita od bolesti je obvezatna agrotehnička mjera u proizvodnji sjemenskih usjeva. Provodi se jedno do dva tretiranja ovisno o stanju usjeva. Dobro je poznato da se sjemenom mogu prenijeti mnoge bolesti, a upravo zaraženo sjeme može biti uzrok jakog napada bolesti i smanjenih prinosa u proizvodnji. Tako se primjerice mrežasta pjegavost plojke, koja je najraširenija i najopasnija bolest ječma uglavnom prenosi zaraženim sjemenom. Klijanjem zaraženog sjemena gljiva koja uzrokuje ovu bolest sistemično zarazi cijelu mladu biljčicu pa u pojedinim godinama simptomi u usjevu mogu biti vidljivi već u jesen. Nakon žetve sjeme ozimih žitarica se dorađuje na sitima odgovarajućeg promjera čime se odvajaju neželjene primjese (korovi, štura i oštećena zrna, itd.) i osigurava odgovarajuća frakcija sjemena. U doradi pšenice se odbacuju sve sjemenke čiji promjer je manji od 2,2 mm, što znači da se u kupljenoj vreći deklariranog sjemena nalaze samo sjemenke krupnije od 2,2 mm. Dobro je poznato da krupnije sjeme ozimih žitarica klije s većim brojim seminalnih (primarnih) korjenčića i da u pravilu ima bolju klijavost od sitnijeg sjemena. Krupnije sjeme je posebice poželjno ako se sjetva obavlja u nepovoljnije uvjete za klijanje i nicanje. Nadalje, poznavanje frakcije sjemena odnosno mase 1000 zrna je potrebno kako bi se mogla izračunati norma sjetve. Ako je sjeme određene sorte krupnije (teže), norma sjetve je veća nego za sitniju frakciju sjemena te iste sorte. Nadalje, tijekom dorade sjemenski materijal se temeljito očisti od korova i drugih živih i mrtvih primjesa. Tako je primjerice propisano da u sjemenskom materijalu strnih žitarica nije dozvoljena niti jedna sjemenka divlje zobi koji je u mnogim dijelovima Europe i ostataka svijeta vrlo opasan korov i teško se suzbija.

Osim intenzivne zaštite od bolesti tijekom vegetacije, deklarirano sjeme se dodatno tijekom dorade na najkvalitetniji način zaštićuje protiv bolesti primjenom odgovarajućeg fungicida. Time se jednostavno i vrlo učnkovito borimo protiv većine bolesti koje se prenose sjemenom.

IZBOR SORTE

Sve moderne sorte ozimih žitarica imaju visoki genetski potencijal rodnosti. Na žalost, takav potencijal ne može se u potpunosti ostvariti u našim agroekološkim uvjetima i to prvenstveno uslijed osjetno viših temperatura u periodu vegetacije nakon klasanja. Posljedično i datume žetve u našim krajevima nastupa i do nekoliko tjedana ranije od onog u sjeverozapadnoj Europi. To je jedan od glavnih razloga zašto se naši prosječni prinosi ne mogu mjeriti sa onim u državama poput Francuske, Nizozemske ili Danske. Našim proizvođačima je dostupno deklarirano (certificirano) sjeme velikog broja domaćih i stranih modernih sorata ozimih žitarica. Za pravilan izbor sorte moraju se upoznati s njihovim gospodarskim osobinama i to prvenstveno kapacitetom rodnosti, ali i drugim važnim agronomska svojstvima koja mogu bili limitirajući čimbenik učinkovite proizvodnje (otpornost na polijeganje, bolesti i sl.). Stoga svaki proizvođač treba obratiti pažnju da je sorta visokog potencijala rodnosti, visoko otporna na polijeganje i prilagođena zemljišno-klimatskim uvjetima. Ti podatci su dostupni od matičnih sjemenskih kuća jer je svaka sorta prije priznavanja bila detaljno istražena u višegodišnjim poljskim pokusima. Korisno je znati da i danas unutar modernih sorata postoje međusobno značajne razlike u prinosima i otpornosti na polijeganje. Slaba otpornost na polijeganje je najčešće glavni uzrok podbačaja u ostvarivanju vrhunskih prinosa zrna u suvremenoj proizvodnji ozimih žitarica. Stoga svaki proizvođača mora provjeriti da li sorta ima zadovoljavajuću otpornost na polijeganje i to posebice u uvjetima intenzivne razine agrotehnike odnosno pri primjeni visokih doza dušičnih gnojiva. Tijekom vegetacije ozime žitarice napadaju brojni uzročnici bolesti lista i klasa koji mogu nanijeti velike štete (i do 30 i više posto) u usjevu. Na tržištu postoje sorte koje su tolerantnije na napade bolesti i ti podatci se također mogu naći u informativnim materijalima. No, većina modernih sorata ne posjeduje zadovoljavajuću otpornost na bolesti lista i klasa pa su bez primjene folijarnih fungicida uglavnom osuđene na podbačaj u prinosu i kvaliteti zrna. Posljedično je u suvremenoj proizvodnji pravovremena zaštita usjeva (najčešće oko cvatnje) odgovarajućim fungicidima preduvjet ostvarivanja željenih prinosa i kvalitete. Nadalje, usjev pšenice napadaju i bolesti za koje ne možemo uvijek osigurati zadovoljavajuću zaštitu čak i uz primjenu kemijskih sredstava. Takva je bolest primjerice palež klasa koja se pojavljuje ukoliko su oko cvatnje bile visoke temperature spojene s visokom vlažnošću zraka. U pojedinim godinama može uzrokovati značajnije štete pa je korisno dobro se informirati o tolerantnosti sorata pšenice na ovu bolest.

ROKOVI SJETVE

Sjetva ozimih žitarica započinje krajem rujna i teoretski može trajati sve do kraja studenoga odnosno sve dok mehanizacijom možemo ući u polje. Međutim, preporučeni rokovi sjetve za naše žitarice traju dosta kraće i treba ih poštivati jer osiguravaju optimalno klijanje, nicanje, rast i razvoj usjeva prije nastupanja zimskog razdoblja. Preporučeni rokovi sjetve za za većinu sorata pšenice, naše najvažnije ozime žitarice, traju od 15. do 25. listopada. Međutim, i unutar ove vrste postoje sorte poput Žitarke koje povoljno reagiraju na ranije rokove sjetve (1-10. listopada) od uobičajenih pa u tom slučaju matične sjemenske kuće daju odgovarajuće preporuke. Optimalni rok sjetve za ozimi ječam, drugu strnu žitaricu po važnosti u nas, je također tijekom prve dekade listopada, što je za oko dva tjedna ranije od pšenice. U usporedbi s usjevom pšenice, ječam se sije ranije kako bi mogao dovoljno izbusati već u jesen budući da u proljeće ranije prelazi u vlatanje. Stoga je kod ječma jesensko busanje od puno većeg značaja u usporedbi s proljetnim. U slučaju prekasne sjetve usjev ozimog ječma ne stigne dovoljno izbusati u jesen, što značajno smanjuje potencijalni broj rodnih vlati (vlati s klasom) u žetvi. Slično ozimom ječmu, sjetvu raži i tritikalea (pšenoraži) također se preporuča obaviti u prvoj dekadi listopada.

Rani rokovi sjetve

Rani rokovi sjetve u pravilu imaju manje nedostataka u usporedbi sa zakašnjelim rokovima. Takva agrotehnička mjera može imati svoje opravdanje ukoliko se iz organizacijsko-tehničkih ili nekih drugih razloga sjetva svih površina na nekom gospodarstvu ne može obaviti unutar optimalnih rokova. U ranim rokovima sjetve uglavnom je moguća vrlo kvalitetna predsjetvena priprema tla, što omogućuje dobro i ujednačeno klijanje i nicanje usjeva.

Količina sjemena potrebnog za sjetvu unutar ranih rokova može se stoga osjetno smanjiti u usporedbi s onom koja se uobičajeno primjenjuje u preporučenim, a posebice u zakašnjelim rokovima sjetve. Niže norme sjetve su moguće zbog znatno manjih gubitaka u nicanju. Osim toga duže je i jesensko razdoblje do ulaska u zimu, što omogućava jaci rast i razvoj usjeva. Stoga se primjerice sjetva pšenice u ranim rokovima može obaviti sa svega 150 do 200 kg sjemena po hektaru ovisno o specifičnoj veličini (masi) sjemena pojedine sorte što su značajno manje količine sjemena od uobičajenih. Time je moguće ostvariti veću ekonomsku dobit budući da su se smanjila ulaganja u proizvodnju.

Povećanjem broja dana jesenske vegetacije, što je slučaj u vrlo ranim rokovima sjetve, usjevi ozimih žitarica mogu jako izbusati i stvoriti veliku vegetativnu masu. To nepovoljno utječe na njihovu otpornost na niske temperature tijekom zimskog perioda, a posebice tijekom siječnja i veljače kada usjev prelazi u tzv. generativnu fazu kada je znatno osjetljiviji na niske negativne
temperature (<-10°C). Međutim, problemi ove vrste su od sve manje važnosti zbog globalnih procesa zatopljenja koji nisu zaobišli ni naše krajeve pa su nam nažalost i zime sve toplije.

Samo optimalni rokovi sjetve omogućavaju dobro klijanje, nicanje i razvoj usjeva u cilju ostvarenje najpovoljnije fenofaze za ulazak u zimski period, a to je početak busanja s jednim do tri izboja ovisno o kulturi. Sjetva unutar optimalnih rokova je naročito važna kod ječma i raži budući da ranije prelaze u vlatanje i klasanje u proljeće. Stoga kod tih kultura moramo obavezno osigurati zadovoljavajuće nabusavanje u jesenskom razdoblju.

Kasni rokovi sjetve

Kasna sjetva (tijekom studenoga) redovito se provodila u razdoblju prije 20-30 godina kada su naša velika gospodarstva bila slabo opskrbljena mehanizacijom. To je imalo za posljedicu i više od 30 sjetvenih dana tijekom jeseni. Danas je najčešći razlog zakašnjelih rokova sjetve neodgovarajuća pretkultura (primjerice kukuruz za suho zrno ili šećerna repa) koja prekasno napušta parcelu pa se obrada tla za ozime žitarice ne može pravovremeno obaviti. U kasnijim rokovima sjetve sije se nešto dublje čime se želi potaći formiranje čvora busanja na većoj dubini, a na taj način se mogu smanjiti štete od golomrazice. Međutim, uslijed visoke vlažnosti tla koja je karakteristična u kasnim rokovima sjetve predsjetvena priprema tla u pravilu nije zadovoljavajuća. U slabo pripremljenoj sjetvenoj posteljici sjeme dijelom ostaje na površini tla, a dijelom je nedovoljno pokriveno. To može rezultirati u osjetno reduciranom i neujednačenom nicanju. Nadalje, odmicanjem od optimalnih rokova ulazimo sve dublje u jesen kada dolazi do pada temperatura zraka pa se usjev sporije razvija i raste. Štoviše, nicanje ponekad može nastupiti tek ispod snježnog prekrivača. Usjev iz kasnih rokova sjetva ulazi nedovoljno razvijen u zimski period kada biva izložen čitavom nizu nepovoljnih vanjskih čimbenika (niskim temperaturama, stajaćim vodama, sriježi i dr.), a što može izazvati znatna oštećenja i ugibanje biljaka. Slabo razvijen usjev neće pretrpjeti nikakva oštećenja samo u slučaju natprosječno toplih zima s malo oborina. Sve ozime žitarice su najosjetljivije na izmrzavanje u periodu klijanje-nicanje pa najveće štete mogu nastati pri prekasnoj sjetvi u jesen. Tek iznikle biljčice lako ugibaju pri niskim temperaturama budući da nemaju formiran čvor busanja, a konus rasta im je nedovoljno zaštićen listovima. Potencijalne štete od izmrzavanja znatno umanjuje prisustvo snježnog pokrivača koji je dobar toplinski izolator. Pri identičnoj temperaturi zraka, minimalna temperatura tla na dubini čvora busanja je tim viša što je veća debljina snježnog pokrivača.

NORMA SJETVE

Optimalna količina sjemena za sjetvu pšenice i ostalih ozimih žitarica prvenstveno ovisi o vrsti/sorti, kvaliteti predsjetvene pripreme tla, veličini (krupnoći) sjemena i datumu sjetve. Sjetvena norma za većinu strnih žitarica iznosi od 350 do 700 klijavih zrna po četvornom metru. Najnižu normu sjetve ima i iznosi svega oko 350-450 klijavih zrna na četvorni metar pa količina sjemena za sjetve unutar optimalnih rokova i pri kvalitetnoj sjetvenoj posteljici iznosi svega oko 120-150 kg na hektar ovisno o masi 1000 sjemenki odabrane sorte. Masa 1000 zrna kod bijele zobi najčešće se kreće od 25 do 30 g. U sorata crne zobi zrno je teže pa su i količine sjemena veće i kreću se od 150-200 kg na hektar. Najviše količine sjemena za sjetvu (250-300 pa i više kg/ha) najčešće imamo kod pšenice i to posebice u zakašnjeloj sjetvi ili kod pivarskog ječma zbog krupnijeg sjemena. U svakom slučaju, količina posijanog sjemena mora omogućiti da u žetvi imamo oko 600 do 700 klasova odnosno metlica po četvornom metru čime se ostvaruju uvjeti za postizanje visokih prinosa zrna. Svaki poljoprivrednik mora sam izračunati količinu sjemena za sjetvu, a za to su mu potrebi podatci o klijavosti i čistoći sjemena, masi 1000 sjemenki, te preporučena norma sjetve za uzgajanu vrstu odnosno sortu. Prvo se izračuna uporaba vrijednost sjemena, a nakon toga i sama količina sjemena potrebnog za sjetvu jednog hektara (vidi sliku u prilogu). Ako primjerice želimo posijati određenu sortu koja ima klijavost 93%, čistoću 99%, masu 1000 zrna 45 g, te preporučenu gustoću sjetve 600 klijavih zrna/m2, tada se količina sjemena za sjetvu jednog ha izračuna na sljedeći način.
Uporabna vrijednost (UV) = 93 × 99 /100 = 92 %
Količina sjemena za sjetvu = 600 × 45 / 92 = 293 kg/ha
Norme sjetve odnosno količine sjemena ozimih žitarica povećavaju se za 10-20% u slučaju jako loše kvalitete predsjetvene pripreme tla, te za oko 1% po danu u slučaju sjetve nakon optimalnih rokova. Prije same sjetve potrebno je izvršiti kontrolu odnosno podešavanje sijaćice („sjetvenu probu“) kako bi se osigurala sjetva željene količine sjemena po jedinici površine. Najčešći razmak redova na većini sijaćica za strne žitarice je 12-13 cm.

ZAŠTITA OD BOLESTI I KOROVA

Deklarirano sjeme je na najkvalitetniji način zaštićeno odgovarajućim fungicidom čime se jednostavno i učinkovito borimo protiv glavnih bolesti pšenice koje se prenose sjemenom. Time su praktički završene mjere zaštite od bolesti do proljeća. Pri vrlo ranoj sjetvi (krajem rujna) i nakon toga tople jeseni može se realno očekivati da će iznikli usjev ozimih žitarica biti u određenoj mjeri zaražen s virusom žute patuljavosti ječma. Ovaj virus se prenosi lisnim ušima. Najopasnije su populacije lisnih uši koje se prije prezimljenja hrane na rano sijanim oziminama. Stoga su ječam i rano posijana pšenica česti domaćini lisnim ušima, a time i mogućim zarazama ovom virusnom bolesti. Otpornih sorata pšenice i ječma na ovu virusnu zarazu nema, a zaraženi usjev također se ne može ni liječiti. Simptomi virusa žute patuljavosti ječma vidljivi su dva do četiri tjedana nakon zaraze odnosno prisutnosti lisnih ušiju. Karakteristični znakovi bolesti očituju se u kržljanju i žućenju lisne površine i često se mogu zamijeniti sa simptomima koji su rezultat nepovoljnih zemljišno-vremenskih uvjeta (oštećenja od niskih temperatura, stajaćih voda i dr.). Tipične promjene na ječmu očituju se u promjeni zelene boje na vrhovima starijih listova u svijetlozelenu i žutu. Znakovi bolesti često se vide samo na pojedinim dijelovima parcele, ali pri jakom napadu može biti zaraženo i čitavo polje. Pšenica je vrlo osjetljiva na ovaj virus, naročito ako su bile zaražene mlade biljčice, a nakon zaraze nastupi dugo razdoblje relativno niskih pozitivnih temperatura (do 10-15°C). Mjere borbe protiv virusa žute patuljavosti ječma sastoje se od redovnih pregleda usjeva počevši odmah nakon nicanja. Tom jednostavnom mjerom može se lako utvrditi eventualna prisutnost lisnih uši na mladim biljčicama i po potrebi tretirati usjev odgovarajućim sistemičnim insekticidima, što predstavlja učinkovitu zaštitu od ove virusne bolesti. Ozime žitarice su kulture gustog sklopa i kao takve manje osjetljive na korove u usporedbi s kulturama rijetkog sklopa (okopavinama). Međutim, kemijska zaštita od korova herbicidima je redovita agrotehnička mjera u intenzivnoj proizvodnji strnih žitarica jer korovi mogu nanijeti velike direktne (gubitak prinosa i kakvoće) i indirektne (problemi u žetvi i sl.) štete. Dobro je znati da iako mogu biti prisutni, korovi ne nanose štete usjevu ozimih žitarica sve do fenofaze busanja, a taj stadij nastupa oko 30-40 dana nakon sjetve. Primjena herbicida prije ili neposredno nakon nicanja usjeva u jesen uglavnom nema opravdanje jer većina korova nije niknula pa se tretiranje radi nepotrebno.

Podno skladište ili čelič? Evo malo pomoći za odabir

Stvaranjem mogućnosti skladištenja žitarica uspešno stvaramo uslove za bezbedno skladištenje na duži vremenski period. Ali za  koju varijantu da se odlučimo?

O stanju na tržištu usjeva u zadnjih godinu i pol teško je bilo reći bilo što u što bismo mogli biti sigurni, a predvidjeti buduća dešavanja bio je još veći izazov. Ali nema sumnje: skladištenje usjeva može pružiti fleksibilnost onima koji rade u ratarskoj proizvodnji, tako da mogu sebi dosta vremena za razmatranje rizika i ne moraju snositi posljedice odluka donesenih na brzinu do sljedeće žetve.

No, izgradnja podnog skladišta i silosa za žitarice prilično je skupa, pa nije na odmet razmisliti i izvršiti proračune tko će s kojom varijantom imati ekonomičniju proizvodnju.

Pozitivna i negativne argumente možemo  iznijeti za ili protiv postavljanja podnih skladišta i čeličnih silosa. Nadamo se da će sljedeći kratki članak pomoći onim ratarima i poduzetnicima koji trenutno planiraju ulaganje za iste objekte.

Podno skladište: može se koristiti i u druge namjene, ali ga je teže držati pod kontrolom i zahtijeva više žive radne snage

Podna skladišta su građene hale obično s poliranom betonskom površinom, u koji se može uskladištiti 1000-10000 tona žitarica, visina skladištene robe je obično 3-5 metara. Velika prednost ovih objekata je što se njihova namjena može mijenjati ovisno o stanju i likvidnosti poduzeća, odnosno mogu se čak po potrebi iznajmiti za sasvim drugu namjenu, pa se mogu koristiti ne samo za skladištenje žitarica nego i različite robe.

Ravno skladište može se koristiti za viša namjena, ali je teže održavati kontrolirane uvjete – Foto: Shutterstock

Sustav za punjenje hale montirana na krovnim nosačima može se dobro mehanizirati, ali opcija za istovar žitarica zahtijeva značajne građevinske radove i znatne troškove ovi izdaci se odnose i na strojarski dio. Tehnološki može se ostvariti da bude praktična, ali prilično povećava troškove investicije.

Glavni nedostatak podnog skladišta je taj što skladištenje žitarica zahtijeva mnogo više strojeva i ručnog rada nego sistem sa silosima. Na primjer, odabir utovarivača svakako zahtijeva radnika koji vešto koji ga manipulira sa strojem, tako da ovdje možete računati sa velikim troškovima goriva i plaće za radnika. Također je iskustvo sa utovarivačem da se dodatno vrijeme gubi tijekom vaganja ako je mostna vaga daleko od hale prilikom ponovnog punjenja kašikom ili uklanjanja žitarice sa prepunjene prikolice. Kako se u svijetu sve ubrzano dešava tako i kod isporuke isto to baš i nije dopustivo.

Još jedan nedostatak je to što je održavanje pod kontrolom u sistemu sa podnim skladištenjem veliki izazov, a izgradnja sustava za mjerenje temperature prilično se kalkulira sa velikim izdacima.

Silosi za žito: je zatvoreni sistem koji se može savršeno kontrolirati, ali zahtijeva brižljivo planiranje

Silosi za žitarice služe za dugotrajno skladištenje većih količina žitarica uz najmanji mogući gubitak kvalitete i količine. Idealan za očuvanje raznih žitarica, za sjemensku doradu. S obzirom da je uskladištena žitarica živi organizam, potrebno je pažljivo manipulirati njime kako bi se održala njegova kvaliteta.

Prednost skladištenja žitarica u silosima je, između ostalog, što je količina potrebnog ručnog rada gotovo nula. Žitarica  se puni izravno na kamion putem tranzitne ćelije. Možemo govoriti o novom trendu kao određenom pokazatelju učinkovitosti, da ako je tranzitna ćelija montirana sa vagom, tada je potrebno manje vremena zadržavati u kućici mostne vage.

U prilog govori i to što se u silosu žitarica može se skladištiti pod apsolutno kontroliranim uvjetima, možemo kontrolirati i regulirati temperaturu i druge parametre. Silosi imaju perforirani pod za upuhivanje svježeg zraka, može biti pod sa perforiranim pločama po cijelom promjeru ili izvjedba sa zračnim kanalima u betonu, pri čemu ova izvjedba sa kanalima lakše za održavanje i dezinfekciju poda.

Zatvoreni sustav znači i zaštićen, u koji neovlaštene osobe ne mogu ući, sve se može regulirati izvana – Foto: HETECH Group d.d.

Upuhivanje je moguće i suhim hladnim zrakom. U novije tehnologije u veće skladišne ​​prostore ugrađuju se i agregati za hlađenje zrna, čiji je jedan od pozitivnih učinaka što sistemom za hleđenje možemo ohladiti zrno ispod 11-12 stupnjeva, u takvom temperaturnom rasponu dolazi do spriječenje razmnožavanja insekata..

No, ako bi za suzbijanje skladišnih štetočina bila potrebna fumigacija, to se u ovako zatvorenom sistemu može puno učinkovitije riješiti. Postoji i preventivna zaštita zrna koja se prska po zrnu tijekom skladištenja, no i to se može riješiti kod ravnog skladišta.

Nedostatak je što investicija zahtijeva pažljivo planiranje, potrebno je unaprijed odlučiti kakvi će kapaciteti biti potrebni, kolika je količina vlastite proizvodnje, naravno po vrstama žitarica, a koliko investitor planira otkupiti i uslužno preraditi. Važno je uzeti u obzir da ako planiramo izgraditi halu za skladištenje 1.000-1.200 tona po vrsti žitarica, onda je važno planirati s veličinom od 1.250-1.500 tona po silosu, umjesto silosa od 5.000 tona, jer ako 1.500 tona žitarica skladšti u silos od 5.000 tona ona na osnovu ovoga je samo silos od 1.500 tona. Naravno, HETECH-ovi stručnjaci imaju iskustva i daju pomoć i savjete u projektiranju i optimizaciji punjenja ovoga.

Bitno je napomenuti da se silos može koristiti samo za skladištenje žitarica. Važno je da znamo da je naša žitarica bezbjedno skladištena.

HETECH Group d.d. 7. prosinca 2023. godine održat će svoj sada već tradicionalni profesionalni dan na kojem će fokus biti bazirana na skladištenje žitarice. Stručnjaci tvrtke predstavit će najnovije inovacije na području skladištenja i sušenja žitarica, a sudionici će moći dobiti uvid u to kako farmeri u praksi koristi HETECH-ov sistem silosa za žitarice.

Tražite naš poziv i sudjelujte na stručnom danu HETECH Group d.d. proširite svoje znanje o skladištenju žitarica!

HOĆE LI HRVATSKI RATARI PREŽIVJETI OTKUPNE CIJENE PŠENICE I KUKURUZA

Analitičari tržišta žitarica tvrde da je otkupna cijena pšenice u Hrvatskoj među najnižima je u Europi, od 0.16 do 0.20 eura po kilogramu.

Prosječna otkuona cijena kilograma pšenice standardne kvalitete u kolivozi je iznosila 0.17 eura i bila je manja 43 posto u odnosu na isto vrijeme lani, podaci su tržišnog informacijskog sustava Ministarstva poljoprivrede, prema istom izvoru 30 posto niže nego prošle godine.

Kako javljaju izvjestitelji hrvatskih medija, velike tvrtke kao što su Čakovački mlinovi ili osiječko Žito kilogram (ovisno o kvaliteti, udjelu proteina, hektolitarskoj masi i vlazi) plaćaju od 0.16 eura za treću klasu do 0.20 eura za premium klasu.

Neke tvrtke nisu objavile otkupne cijene.

Najniže u EU

Analitičari tržišta žitarica tvrde da je otkupna cijena pšenice standardne kvalitete tako se na burzi u Novom Sadu protekli tjedan otkupljivao po 0.18 eura, a kilogram kukuruza po 0.17 eura. U Italiji se pšenica kupovala po 0.24 eura i 0.28 eura za kilogram, slično kao i u Njemačkoj i Francuskoj.

Stručnjaci su izračunali kako je otkupna cijena pšenice u Hrvatskoj u prosjeku niža za 30 do 40 posto u odnose na burze u Europskoj  uniji. U jednom je tjednu čak i u Srbiji otkupna cijena bila viša oko 6 posto nego u Hrvatskoj.

Slavonski ratari nemaju razloga za zadovoljstvo. Predsjednik Odbora za ratatstvo Hrvatske poljoprivredne komore Petar Pranjić rekao je kako ualaganja poljoprivrenika po hektaru iznose oko 1.800 eura, ali je urod pšenice zbog loših vremenskih prilika podbacio, kao i kakvoća.

Otkupnu cijenu koja se kreće od 160 do 165 eura za tonu smatra poražavajućom, kao i prkomjeran uvoz iz zemalja izvan EU-a poput Ukrajine, koji je, kako je rekao, „potopio europsko tržište”.

Cijena hrane

Lanjsko divljanje cijena sirovina i energije dovelo je do značajnih poskupljenja hrane. Najviše su rasle cijene kruha, pekarskuh proizvoda na bazi pšenice i mlječnih proizvoda. Ako je prosječna inflacija u Europi iznosila osam posto cijene hrane su, ovisno o kategorijama, rasle oko 16 posto.

Taj se rast u EU u postotku razlikovao od zemlje do zemlje, a pogotovo je bio izražen u zemljama bližim Ukrajini. Mađarska je apsolutni rekorder rasta cijena hrane u Europi gdje u travnju i svibnju, u odnosu na prošlu godinu, rast cijena bio blizu 40 posto. U Hrvatskoj smo imali oko 20 posto više cijene kruha, pekarskih proizvoda i cijena mlijeka i mlječnih proizvoda. Slično Mađarskoj, cijene su rasle i u Češkoj, Estoniji, Litvi, Poljskoj, Slovačkoj i sve su te zemlje imale viši rast cijena nego Hrvatska.

Jedan od najvećih silosnih sistema za skladištenje žitarica u domaćim predjelima izgradio je HETECH Group d.d.

Radovi koji su trajali više od godinu dana privode se kraju, HETECH i njegovi suradnici izvode završne radove u Đermelju.

Nakon prvih pregovora koji su započeti 2021. između HETECH Group d.d.. i Đermelji d.d., 2022. je potpisan ugovor za izgradnju tehnologije za modernizaciju obrade žitarica u tvornici tjestetina.

4 komada pojedinačno po 10 000 tona silosa je izgrađena kod tvrtke Gyermelyi Zrt. – Foto: Hetech

Tijekom projekta ispunjen je još jedan san na temelju planova HETECH Group Zrt., sa sjedištem u Kečkemetu. Postrojenje od četiri silosa i tehnologija punjenja i isporuke sposobni su primiti i uskladištiti četrdeset tisuća tona žitarica.

  • 4 komada SYMAGA silosa po 10 000 tona,
  • 2 komada tranzit ćelije,
  • punjenje silosa i pražnjenje silosa 200 tona/sat
  • sistem je integrirana dodatna linija za isporuku robe u novo izgrađeni mlin
  • ova novo izgrađena moderna sadrži automatsko komandovanje i u okviru toga autoatsko mjerenje temperature žitarice, razni senzori, itd.

Novi sustav skladištenja žitarica ima visoki kapacitet obrade žitarice – Foto: Hetech

Radovi su započeli prije više od godinu dana, HETECH i njegovi suradnici rade završne radove. Tehnologija će uskoro biti puštena u rad i predana za prihvat žitarica iz nove žetve.

Ovaj projekt spada u grupu većih projekata koje je HETECH Group d.d u zadnjim godinama izvodila. Četiri silosa smještena u liniji je među najvećima u našoj zemlji i iz daleka se vidu u okolini grada Đermelj. Lokacija je lijepo uređena i može služiti kap primjer posjetiteljima i zaposlenima.

Uskoro će biti pušten u rad jedan od najvećih sustava silosa za žitarice u zemlji – Foto: Hetech

HETECH Trend Inženjering d.o.o. je osnovan 1998. godine, a danas je tvrtka koja posluje kao HETECH Group d.d. postala jedna od vodećih tvrtki u Mađarskoj na području inženeringa, proizvodnje i izvođenje radove u sistemima za skladištenje žitarica, sušenje i prerade žitarica kao kompletnih tehnoloških sistema.

Tvrtka je u mađarskom vlasništvu, koja posluje sa centrom u Kečkemetu. Tvrtka je relizirala više od 450 investicija mađarskoj i okolnim zemaljama izgradnjom više od milijun tona skladišnog kapaciteta u posljednja 30 godina.

Za više informacija tražite našeg suradnika!

Sve nas je impresionirala novopredana sušara u Čičovcu (HUN)

Zajednički organizovan stručni dan farme Čičo Farma, Hetech Trend d.o.o. i Poljoprivredne komore županije Somođ održana je 18. svibnja, gdje su naši gosti mogli pogledati novodovršenu sušaru u Čičovcu (HUN).

Unatoč iznimno hladnom vremenu u odnosu pri kraju proljeća, događaj je bio sjajne atmosfere, otvorenju je prisustvovalo oko 250 pozvanika. Na početku svečanosti pozdravili su prisutne Claessens Christophe, generalni direktor Čičo Farme, Zoltan D. Nađ, generalni direktor HETECH Group d.d., i Zoltan Madaras, županijski predsjednik Agrarne Komore Somođ.

Nakon pozdravnih govora, goste su po gradilištu pratili stručnjaci HETECH-a te je u manjim grupama održana prezentacija nove izgrađene opreme. U kratkom obilasku gosti su imali priliku vidjeti jednu od tri  pet tisuća tona kapaciteta silosa iznutra, gdje su domaćini prikazali procesa izgradnje preko velikog monitora po etapama.

Na lokaciji Čičo Farme izgrađena je sušara za žitarice H-TECH 6/5, dva prečistača HMTS-S-2A-H, elevatori HS-80/80, HR-100/80 redler i tri silosa tipa Symaga od 5.000 tona. Radovi su započeti prije točno godinu dana. Novo postrojenje ima skladišni kapacitet 3x 5000 tona, kapacitet proizvodnje i skladištenja 80 tona/sat i kapacitet sušenja 25 tona/sat.

Cilj Claessens Grupe ovom investicijom je brži i efikasniji, ekonomičniji rad tijekom sezone u suradnji s lokalnim poljoprivrednicima, kao i skladištenje usjeva u najboljim uvjetima nakon skladištenja, koji se potom koristili za prehranu vlastite farme svinja.

Nakon obilaska uslijedio je neformalni razgovor i gostoprimstvo za posjetitelje. Partneri Farme Čičo pekli su prase na ražnju, što je samo po sebi bio veliki spektakl.

Ovo su nove mjere vlade: ovo čeka poljoprivrednike u Mađarskoj

Ne treba se nadati velikim djelima . Prioritet vlade je povećati produktivnost mađarske poljoprivrede za jedan i pol puta i dodanu vrijednost za dva puta povećati do kraja desetljeća, zahvaljujući povijesnim iskustvima, najavio je na konferenciji Portfolio Agriculture 2023. Šandor Farkaš, zamjenik ministra poljoprivrede u svom izlaganju, pojasnio je što mađarske poljoprivrednike i proizvođače čeka sljedećih godina. Otkriveno je i kakvo stanje trenutno vlada u sektoru.

Šandor Farkaš je na konferenciji Portfolio Agriculture 2023 rekao da je nakon što je Europska komisija prihvatila Mađarski strateški plan za zajedničku poljoprivrednu politiku Europske unije, politika potpore za povećanje konkurentnosti mađarske poljoprivrede dobila je zeleno svjetlo. Inače, Mađarska je među prvima podnijela nacrt koji načelno definira smjerove prehrambene industrije i poljoprivrede.

Važno je da prevladaju naši glavni aspekti. Naš dugogodišnji san bio je da mađarska poljoprivreda stekne poštovanje koju zaslužuje – i sada se vidi da smo na dobrom putu. Također se vrednuje rad i članovi sektora. Nakon epidemije koronavirusa Europu je pogodila nezapamćena suša, a potom je buknuo i rat u našem susjedstvu, ali je mađarska poljoprivreda ipak uspjela ostati na nogama i poslovati ekonomično.

Predvidljivost je važna

Šandor Farkaš istaknuo je da moramo nastojati zadovoljiti potrebe poljoprivrednika osim zahtjeva EU. Zbog svijeta koji se stalno mijenja, potrebno je usredotočiti se na predvidljivost tijekom planiranja. Dodao je da je cilj vlade osigurati i ojačati mađarsku poljoprivredu i prehrambenu industriju, gospodarstvo i zajednice ruralnih područja, u okviru programa „Obnovljivo selo, obnovljiva poljoprivreda”. U tu svrhu osigurava 80-postotno domaće sufinanciranje sredstava Europske unije za ruralni razvoj – značajno povećana u odnosu na prijašnja – čime je omogućeno pokretanje programa razvoja koji utječe na cjelokupnu poljoprivredu i život na selu.

To je također povijesni izvor za mađarsko selo

Neophodno je proizvoditi visokokvalitetnu hranu i u ruralnim područjima uz suvremenu tehnologiju i odgovarajuću stručnost

– istaknuo je Šandor Farkaš.

Zamjenik ministra poljoprivrede osvrnuo se i povijesnih potporama, idućih godina Program ruralnog razvoja više neće određivati ​​pravila za potpore ruralnog razvoja, već Strateški plan. Subvencije za ruralni razvoj mogu se podijeliti u sljedeće stupove:

Intervencije gospodarskog razvoja: za postizanje ciljeva politike gospodarskog razvoja, ZAP II. 51% ovog se može premjestiti. U okviru toga za prehrambenu industriju planirano je više od 400 milijardi forinti sredstava za razvoj, stoga razvoj domaće prehrambene industrije ostaje prioritet.

Zelen program: gotovo 75% dijela fondova Europske unije za ruralni razvoj podržava ekološke i klimatske ciljeve. A oko 36% ukupne budžet, koja uključuje i 80% nacionalnih dodatnih sredstava, bit će zeleni program. U mnogim slučajevima mjere gospodarskog razvoja također služe ekološkim i klimatskim ciljevima, sukladno tome, zasebne zelene investicije također su uključene u plan. Osim Agroekološkog programa, nastavit će se podupirati će se održavanje šuma i travnjaka Natura 2000, očuvanje životinjskih i biljnih genetike te potpore za dobrobit životinja. Plaćanja koju podupire agro-okolišno upravljanje i ekološko upravljanje također će ostati, uz povećane jediničnih  troškova uvedena 2021. godine. Razvoj sektora šumarstva također ostaje važan cilj, budući da se povećanje šumskih površina i poboljšanje kvalitete šuma smatraju važnim ciljevima.

Program obnovljivanje života na selu: uz uobičajene subvencije za ruralni razvoj za ruralnih zajednica, posebna se pozornost posvećuje razvoju prijenosa znanja u poljoprivredi, smjene generacije i subvencijama za promicanje inovacija u cjelokupnom prehrambenoj privredi. Očekuje se da će subvencije za ruralni razvoj biti otvoreni u drugoj polovici 2023.

Na tržištu žitarica može doći do neočekivanih promjena: to će imati veliki utjecaj i na mađarske poljoprivrednike

Iako se na međunarodnim tržištima već neko vrijeme primjećuje značajan pad cijena žitarica, taj bi se trend uskoro mogao preokrenuti. Ugovor o takozvanom „transportu žitnim koridorom” istječe sredinom ožujka, a i u slučaju da ne uspije produžiti, cijena žitarica ponovno bi mogla skoknuti do nebesa i ponovno će se pojaviti strah od problema s opskrbom na tržištu.

Iako se na međunarodnim tržištima već neko vrijeme primjećuje pad cijena žitarica, u skoroj budućnosti moglo bi doći do velikih promjena i u ovim trendovima. Sporazum između Turske, UN-a, Ukrajine i Rusije koji omogućava izvoz ruskog i ukrajinskog žita mogla  bi prestati 18. ožujka. Međutim, u slučaju da ne dođe do novog dogovora i ako se isporuka ne nastavi, moglo bi dovesti do trenutačnog povećanja cijena žitarica – rekao je stručnjak Tamaš Petehazi, predsjednik Nacionalne udruge proizvođača žitarica (GOSZ). Prema mišljenju stručnjaka, o cijenama žitarica u narednom razdoblju odlučit će uglavnom ratna situacija. A to može donijeti goleme promjene, ne samo na globalnim nego i na lokalnim tržištima.

Početkom siječnja Tamaš Petehazi izjavio je da usjevi zasad izgledaju dobro, ali ovisi o vremenskoj situaciji u nadolazećim mjesecima s kojom kondicijama će se biljka nalaziti i mađarski farmeri kojim kvalitetom može  započeti proljeće. Očito je da nakon vlažnijeg siječnja uslijedila suša u veljači. Istodobno, oranicesu  izbjegle jake hladnoće, koje bi kasnije mogle imati ozbiljne posljedice zbog štete od štetočina. No, prema riječima predsjednika GOSZ-a, ništa se sa sigurnošću ne može izjaviti o idućoj sezoni. Prema riječima stručnjaka, biljke su još uvijek u stanju mirovanja, ništa se ne događa na njivama. U travnju, kada krene vegetacija, bit će detaljnija analiza kvaliteta. Tada će se moći vidjeti što je zima uradila na njivama – naznačio je Tamaš Petehazi.

Budući da je prošlogodišnja povijesna suša donijela velike gubitke za pljoprivrednike koji su imali kukuruz u Mađarskoj, prema riječima predsjednika GOSZ-a, ova kultura će se ove godine na manjim površinama posijana. Tamaš Petehazi vjeruje da 2023. godine očekuje kukuruz na manjim površinama nego posljednjih godina. Ali još je prerano reći hoće li poljoprivrednici umjesto njih saditi sirak, tritikale ili druge, na sušu otpornije kulture. To će biti jasno tek nakon 15. svibnja, kada završi sjetva i podnesu zahtjevi za potpore na zemljište.

Što se tiče uvoza žitarica, stručnjak je rekao da u Mađarsku i dalje stiže velika količina žitarica, uglavnom iz Ukrajine. U isto vrijeme, Tamaš Petehazi je naznačio da su se posljednjih tjedana procesi kontrole kvalitete i certificiranja počeli ozbiljnije shvaćati za ulazne žitarice, što se može smatrati značajnim napretkom. No, prema riječima predsjednika GOSZ-a, u slučaju robe  koje stižu u Mađarsku, problem nije u robi koji stižu, već u onima koji su već ovdje.